ponedjeljak, 25.06.2007.

00:12

Antiblogalistički blog iliti u potrazi za savršenim blogom

      Naslov je apsurdan i paradoksalan ko i sama tema. Znam, ali eto, jebiga, tako je. U biti poanta je da sam malo švandrljao po drugim cool i almost cool blogovima. I, iskreno, većina njih nije ništa posebna niti bolja od onih koji nisu ni cool ni almost cool. Ima nekolicina blogova koja prenosi informacije iz drugih izvora i drugih portala, što je samo po sebi apsurdno i besmisleno; jer to onda nije blog. To je jednostavno copy/paste-iranje s manjim izmjenama. Jedan dio blogova nisu ništa drugo nego svakodnevni blogovi neke klinčadije koja je odlučila pričati o sebi i svojim najfrendovima i frendicama iz razreda, što vole i što ne vole, pa onda razlase to kompletnom razredu, i okolišu, koji, fala kurcu spavaju pred kompovima i svakih pet minuta klikaju na blogove, pa nije ni čudo što onda nabiju klikova i budu dovoljno popularni da ih se uvrste u te dvije liste. Najjače su mi te finte... najbolji frendovi: Anita, Marko i blablabla... da, ko da ću ja znati ko su ti ljudi, a i da znam, ko da me zaboli to. Kužim da je to u njihovom krugu društva bitno i važno, i niko ne dira te njihove male krugove. Ali za koji kurac to reklamirati drugima? Po čemu je to toliko vrijedno čitanja? Neka cura od 12 godina iz Splita? Neka njoj to, oke.. ali svim čitateljima blogova? Pa de dobro je.

      Blogovi, samim korijenom riječi i nastankom (iz eng. web log) označavaju vrstu online dnevnika kojeg sami autori prezentiraju drugim korisnicima, trebao bi biti kombinacija dnevničkog zapisa i osobne autorove kreativnosti. No ako ti uzimaš druge vijesti i novosti i i bilokakve podatke, to onda nije osobno... iskreno, smatram da bi jedan jedini kriterij trebao biti valjan za uvrštavanje u cool i almost cool listu, a to je ORIGINALNOST. Originalnost po bilo kojem aspektu. Svaka čast fotografskim, putopisnim i kritičarskim blogovima, to i je najbolje što se može izvući iz svega toga. Oni pisci koji pišu svoje radove, pjesme, priče i slično, iako se to teško nalazi. Cijenim i one ljude kojima je život dovoljno pozitivno ili negativno zanimljiv, koji su dovoljno hrabri da pišu o njemu, te se tako probiju... ali, naime, ljudi, pa takvi su blogovi u manjini!

      A još su mi jači oni blogovi gdje ljudi kao tobože pišu nešto toliko tobože originalno i na kul način, a zapravo od istog sranja rade novo pakovanje.. kao oni članci u komercijalnim tematskim časopisima.. jednoteista tema koja se provlači kroz sezone non stop. Samo malo promijenjena i dotjerana. Kao da uzmeš sva izdanja Teen časopisa i pokušaš izbrojati koliko puta su oni izdali članak o, na primjer, tome kako najbolje, ultrasuper i kul zavesti dečka... Bljuv.

      Da, ja sad jesam isfrustriran kompletnom tom činjenicom da već skoro godinu dana pišem ovaj jebeni blog, i s vremena na vrijeme (u početku posebno često) sam pisao i trudio se biti što originalniji u svom pisanju, stavljao i svoje pjesme i priče, i hvalio se mojim izlaskom knjige.. pa sam imao faze kad sam brijao da sam antikrist ili novo božanstvo nad svim ljudima. O dizajnu da ne pričam. Upravo potican time da napravim što bolji i što originalniji dizajn bloga sam u zadnjih godinu dana naučio pun kurac o web programiranju i dizajnu, samo zato da bih se barem jednom našao na bilo kojoj od te dvije liste.

      I od svega toga kifla. Zašto? Jer se nisam dovoljno reklamirao. Jer to nisam želio. Meni nije u cilju napisati neku pizdariju i onda svima govoriti za to.. doduše, sad možda i je. Što desetak bližnjih obavijestim da imam novi post. Ali od početka sam jednostavno želio sam se probiti na tu listu... znači, prirodnim putem steći čitanost. Međutim, to nije izvedivo. Očito. I očito bih morao sve koje znam filovati tom svojom adresom i nexetopiom da bi mi se možda digao rejting.

      I sve to iz jednog jednostavnog razloga. A to nije nikakva slava. Na mom blogu nigdje ne piše moje ime, i nigdje nema moja slika. Isto kao što u mojoj knjizi nigdje nema moje slike ili biografije. Jedini razlog mog postanja ovdje je komunikacija. Ja volim komentare, ali KOMENTARE. One finte gdje ti neko sam ostavi pozdrav i napomenu da je bio tu, ne smatram komentarima. Chain lettere, tj. njihovu prilagodbu u komentare brišem i idem na te blogove da bih ostavio komentar prijetnje smrću ili sakaćenjem udova. Ne podonosim to organski. Isto kao što ne podnosim ono spontano reklamiranje gdje mi neko ostavi u komentaru reklamu svog bloga. Ma mrš u materu s tim! Komentari su kad drugi user ostavi svoje mišljenje, u par rečenica, otvori raspravu o temi koju sam načeo, jer po meni to je jedino ispravan način stjecanja (pozitivne ili negativne) popularnosti. To cijenim. Jer to znači da u ovom vakuumu interneta još ima ljudi koji misle svojom glavom i kao individue imaju svoje stavove.

      Ono što svime ovime hoću reći da je sama ideja cool i almost cool blogova dobra, ali postignuta na krivi način. Počinjem se i pitati čemu služi ona kućica ispod unosa novog posta za proslijeđivanje teksta uredništvu, jer ne znam što ja moram napisati da bi to bilo dovoljno vrijedno.. valjda moram svima psovat mater ili naći pokoji originalniji način da budem dovoljno kontroverzan ili provokativan, po ko zna kojim kriterijima.

      Evo, iz mog osobnog iskustva, imam primjer jednog inovativnog bloga koji je apsolutno jedan od najoriginalinjih koje sam ikada vidio i čitao. REPUBLIKA JERGUZOVAC. Blog likova koji su zabrijali da imaju svoju malu republiku sačinjenu od jednog kvarta unutar mog rodnog grada. Organizirali su svoju vlast, vojsku, turističku ponudu i sve to potkrjepljuju slikama i video trailerima. E to je originalnost! To je toliko nestvarno i tolko opičeno da čak misliš da u tome stvarno ima nešto.

      Ili drugi primjer, više osobnog i dnevničkog bloga na kojeg sam se, da budem iskren, nasmijao je SJENKE, o emo liku koji ima 17 godina i beznadno je zaljubljen u curu koja ga je odjebala prije pun kurac vremena. Lik je cijeli blog tobože posvetio toj svojoj bivšoj curi, a zapravo svi podaci, slike i slično, sve što navodi je o njemu... jedna jedina slika koju ima je slika njega. Najprije sam se nasmijao, a onda se zapitao what the fuck? Ako se radi o curi, onda nek prestane bit toliko sebičan i počne pisati o njoj. Ništa osobno, Emile, al daj si zbari nešto novo već jednom. Nisi jedini koji je volio i bio zaljubljen

            Takvi i slični se blogovi ističu i u biti su vrijedni pažnje.

      Dakle, ispostavlja se da je moj blog totalno van zadanih konvencija blogova, jer niti služi prepričavanju nevjerojatnih dogodovština, niti kopiram informacije s drugih portala, niti forsam čitanost reklamiranjem na drugim blogovima, nego, jednostavno pišem i volim s drugim ljudima razmjenjivati stavove...ali kao takav se ne mogu probiti i oni ljudi koji bi i mogli ostaviti kakav dobar komentar, zapravo i ne naiđu na njega, jer moj blog se gubi u masi.

      A pošto 90% svih blogova nije tako, i 90% svih komentara uopće je zapravo tipa "Boooooooook! Super ti je blog! Svratio/la sam da te pozdravim! Posjeti moj! Pusa!"; ja zapravo i nemam blog i ne pišem takve stvari, tako da u biti, ovo je antiblogalistički blog, a ja, kao njegov autor, nisam ništa drugo nego antiblogalist.

Pozdrav i do sljedećeg čitanja!
AVE!

neverone

      p.s. Da naglasim ironiju svega ovoga, proslijedio sam ovaj post uredništvu ;)
Pusa!

srijeda, 20.06.2007.

19:22

evo jedna novija pjesma

nisam dugo stavljao ovdje svoje pjesme, a trenutno me puca neka melankolija, pa sam našao jednu noviju pjesmu koju, eto, dijelim s vama... ima nekih dodirnih točaka sa trenutačnom stvarnošću, ali ima nekih kojih nema... uglavnom...


      Lutalica

            Moje ulice ječe
            Tuđom boli
            Ali sve je u tišini...

            Moja staza dobro je prohodana
            Tisućama nogu
            Usmjerenih ka ničemu...

            Čujem sirene kako me zovu
            Ili mi to samo zvoni u glavi?
            Duboka tišina ovih drevnih drveća
            Priča mi najljepšu priču:
                  "Sve počinje umirati
                  Odmah kako je rođeno,
                  Drvo, ulica,
                  Ova staza, pa i ja..."

            Glazba u mom srcu umrla je
            Odavno – iščezla sve otkako
            Sam izgubio ljubav iz njega

            Pogledi, uzdasi, svako tu i tamo
            Iskreni i odani; jer osim sjećanja
            Oni su jedino što imam
                  za sebe.

utorak, 19.06.2007.

14:43

Marketing

      E da, btw. Kao što je očito, opet sam puknuo novi dizajn. Ima svojih bugova, ali znatno manje nego prošli, tak da... eto...

      Uglavnom, što htjedoh reć... U zadnje vrijeme, kak sam doma imam više vremena za promatranje televizije. Ne mogu reći gledanje jer to što je na programu, rijetko je vrijedno gledanja.

      I gledam sve te reklame. I možda ne bih toliku pozornost poklanjao njima da nisam ovaj cijeli semestar iz engleskog radio baš to. Marketing, advertising etc. Tako da sam sve u svemu prilično postao osjetljiv na to.

      I vidim reklame, npr za onu kremu za depilaciju... "Tražimo cure koje to još nisu učinile." Bokte mazo. Ko da traže tinejdžerice koje su još djevice... zapravo, još bolje – ko da traže kurve koje se nikad nisu ševile... jer traže cure koje se još nisu depilirale, ili na ikoji način odstranjivale dlačice... mislim, what the fuck???!!! Pa vi cure valjd znate što vam najbolje paše, ne trebate primjer cure koje još nisu skinule junfer u depilaciji.

      Ili još veći proljev na koji sam naišao – su reklame za deterdžente i šampone i slične proizvode. Vidio sam reklamu za one tablete za perilice posuđa. Zovu se nekak "Fase 4", ili nešto što sadrži 4 u svom naslovu. Tablete su revolucionarne jer. Pazi sad ovo: imaju TRI posebna sastojka u jednoj tableti. Neki prašak, malu kuglicu i neki gel... još uvijek me matematika služi da znam da je to TRI, a ne ČETIRI... i sad ko je tu lud? Ispada da je domaćicama neki prašak za pranje ko neko božanstvo. Hm. Ariel Duh Sveti

      Ili naprimjer svi ti šamponi.. interesantno je kako stalno izmišljaju nove šampone na bazi novih stvari... limun, naranča, avokado, kiwi... i dobio sam osjećaj da toliko siluju te reklame i da su toliko "revolucionarni" po tom što stavljaju u njih, da bi čist bez beda mogli napraviti šampon na bazi govneta, i da bi ga uz toliko reklame mogli prodati... jer nije bitno što prodaješ, bitno je kako ga predstaviš. For fuck's sake!

      Ima tako par reklama koje u sebi sadrže različite nebuloze:
            -reklama za kremu za zatezanje kože (ili odstranjivanje celulita), gdje se neka štrkljava ženska spenka po guzici. A u drugoj verziji udara dvoje oščato dupe u drugo koščato dupe svoje kolegice. Bolesno.
            -reklama za sredstvo za odstarnjivanje kamenca (Mr. Muscolo) sa ružnim štrkljavim likom kojemu dolaze gosti, a on očisti sve za pola minute.. de odjebi! Ko bi takvoj spodobi došao u goste?
            -ili ona za Eva sardine... "Vratija se Šime!". Ma šta me boli kurac! "... i donija frišku ribu"... pa... HELLOU!!!! Da je friška, ne bi bila u konzervi!!! Uostalom, i da je taj Šime stvarno bio pecao cijelu noć, ne treba mu pjevat pjesme i dizat lovorike, pa čovjek je bio radio. Normalna stvar. Ljudi rade. Na taj način si zarađuju za život. Najbolji dio cijele reklame je ona sisata ženska na početku kad proviri kroz prozor/balkon, pa joj plućna krila izlete.
            -ono govno za ubijanje kamenca u veš mašinama, Calgon, ili kako god... i ona treba kojoj crkne veš mašina. Ne, ona jadna nije niš znala, pa di bi ona, ne zna ni žarulju promijeniti.. al vešmašina je sva bijela iznutra... uf! A taj majstor koji popravlja i njegova gluma... pa prije bi povjerovao da je Ljubo Česić Rojs peder nego što bi povjerovao njemu..
            -ili ona reklama za Tomato kad onaj lik traži mjesto za izvalit se na plaži, pa mu ispred nosa padne upičkumaterinu velik paradajz. To je toliko u kurcu da nije ni vrijedno komentiranti.

      Žalosno je to što će sve proizvođači izmisliti da bi prodali svoj proizvod. I što je najgore i najtužnije, očito da pali, jer inače ne bi bilo na TV-u. I ja onda moram takve pizdarije i torturu trpiti. Ljudi koji vjeruju reklamama (a, vjerovali vi ili ne, takvih ljudi zapravo i ima), ne kuže da bombardiranje reklamama nije uopće potrebno ako je neki proizvod kvalitetan, jer ako je, sama njegova kvaliteta mu je dovoljna reklama. Ostalo će učiniti pričanje među ljudima, word of mouth.

ave!
N1

četvrtak, 14.06.2007.

00:29

Antunovo

      Sjetite se koliko sam puta vama pravio društvo, koliko vas ljudi znam, s koliko sam dobar, KOLIKO SAM VAM PUTA BIO RAME ZA PLAKANJE?! Većinu vas, mog društva, znam od malena, najkasnije od svoje 15-e godine.

      Toliko sranja sa cugom, pičnjavama, pizdarijama i slično smo prošli. Kako sa kim naravno. Toliko cura, toliko pičnjava. I suza i smijeha... da, imao sam dobro odrastanje...

      I nakon svega tog, nakon svih tih godina, jedna osoba, jedna jedina osoba koju ne znam ni POLA GODINE ukupno, jedino ta osoba me pozvala na kirvaj.

      A od vas?

      Ni da je bilo barem : "Leš, ajd dođi na kolače." .... ma niš nije bilo. Ni cuga, ni klopa, ni barem dobra volja.... toliko o svemu.

      Svaka vam čast. Sad su mi neke stvari puno jasnije.

Razočarali ste me.

nedjelja, 10.06.2007.

13:55

Opet porazbacane misli, al neka ga, oke je

      Waau, jeeebote, nisam dugo pisao post pod gasom. Hm. Hm.

      Pa nije ništ posebno drukčije. Osim što priznajem samom sebi da mi više alkohol ne olakšava situaciju i da mi nije ništ posebno bolje od njega, osim ako nisam u dobrom društvu. Onak kako mi je bilo sinoć. Večeras je večer em proletjela, em ispala totalno čudna. No ne želim sad pričat o tome šta mi se desilo u stilu dnevnika malog Perice iz sela Gornje Male usrd regije Nigdje, niti da sam spoznao neke stvari etc... Odavno sam prestao furati dnevnički sistem ovog bloga.

      No, enivejz, što, ovaj, htjedoh reć – fakit. Ne znam. Imao sam savršenu ideju što napisat dok sam bio gore u gradu, i nekak mi se na povratku doma sjebala koncepcija. Starim. Prilično.

      Skužio sam zanjih dana da mi paše biti u krugovima ljudi od kojih sam se odvojio prije mnogo, mnogo vremena. Mislim, prije da udaljio nego odvojio, ali čisto mi je drago i gušt vidjeti da je konačno grad pun ljudi, kafovi puni, na trgu se dešavaju nekake finte... uglavnom, grad je živnuo. I to je ono što mi je falilo.

      Možda jesam zadnjih mjeseci (pa možda i više) nekak otupio na stvarnost, i postao prepasivan na društvene poticaje, no sad sam skužio zašt - jer mi takvi "poticaji" nisu pasali. Previše sam navikao na ljude u NA i na ljude koji su ležerni jednako kako sam i ja ležeran većinu vremena, dok u OS nije baš tako. Razlika je u mentalitetu, i taj tempo tamo mi je previše naporan i umarajuć

      Nisam možda podjednako živ i energičan kakav sam bio, i kakva mi je okolina, ali sam u svakom slučaju življi neg kaki sam bio. Zato, hvala ti, Tena, za onaj razgovor na terasi AQ-a i u Densu oko onih malih sitnica. Te sitnice su me trgnule. Hvala ti, Irina, što si mi vratila vjeru i posebno zainteresiranost u mladež oko mene; i hvala ti, Majo za sjedenje nasred nogostupa unatoč svim ostalim ljudima kojima je to ispod časti. Takva razmišljanja su potvrdila moju poziciju u ovom društvu i moj stav prema ovom duštvu.

      Jerbo ja cijenim spontanost. Draže mi je vidjeti nekog tko će biti dovoljno opušten da sjedne nasred centra grada jer ga/ju bole noge, i otme mi iz ruke flašu bambusa nego što cijenim neku ulickanu upicanjenu curu koja ne pristaje ni na šta osim na mjesta gdje ima najviše ljudi i gdje može piti najfinije bućkuriše za najNEpristupačniju cijenu. Takve cure ne zavrijeđuju ništa manje od odštopavanja septičke jame. Proklete sponzoruše. Pun ih je Osijek.

      "Ajd mi plati tekilu, pa da možemo pričati!"
      "Ajd da ti lijepo pokupiš svoje ovotjedne
      skupocjene prnje i prestaneš mi ometati moj
      privatni prostor?"
            fala lijepo.

      Neam ništa protiv kada se cura skocka i izrazi svoje atribute, ali, bokte mazo, to što živiš u centru Osijeka i navikla si na širenje nogu samo u najskupljim autima, i to što imaš tijelo fakin' Afrodite, ili kojekakve božice seksa, ne znači da ću ja odmah spiskati cijeli svoj tjedni proračun na tebe, samo da bih ti mogao buljiti u sise...


      Fakit. Sad sam opet izgubio nit.....


      Oke, ovo će vjerojatno biti objavljeno sutra, jer me umor savladava i lagano mi oči otkazju. Zato ću radije zasad napraviti Feierabend (il kak god se to pisalo u originialu), pa nastavit i dovršit sutra. Fakin alkohol. Ne sviđa mi se više. Unatoč tome što je u gradu bio Fast energy+votka party... zadnjih dana ppreviše padam pod utjecaj tog opijata i otimam se kontroli. Ne dobro...

[nastavak posta]

      Eto, nisam sinoć izdržao napisati post do kraja, ali okej je, nisam ni imao inspiracije. Nije da imam i sad, jel, al nema veze, sve je to za ljude. Valjda.

      Ovaj petak su mi se desile neke stvari koje ne želim objašnjavati ili prepričavati, no poanta je da sam skužio koliko su ljudi zapravo ovisni o nekim stvarima (ne mislim na opijate koji stvaraju ovisnost), koje su im potrebne za kemijsku ravnotežu u životu. Neki ovise o laskanjima i povećanoj pozornosti na sebe, i kad im to ponestane, počinju se ponašati čudno; drugi, u nedostatku sličnih poticaja i podražaja na koje su bili navikli prije, postaju nepromišljeni u svojim djelima.

      Skužio sam da su ljudi često spremni napraviti bilošto da bi postigli svoje ciljeve, često ne mareći na posljedice u kojima bi se oni mogli naći. I upravo u tome se nalazi ključ stabilnog karaktera i postojanosti neke osobe. Kad te neka neugodna situacija i/ili razoblje ne uspije pogoditi toliko da podliježeš hirovima, kad možeš obuzdati nagone i očuvati ono što predstavljaš sebii drugima.....

      U materu..... ovo je izgledalo kao isječak iz neke
"How to-" knjige o tome kako ojačati svoj karakter.

      To valjda pišem zato št unatoč bedovima i sranjima u zadnje vrijeme, držim se pod kontrolom. Svega je par ljudi skužilo (i nekolicina kojima sam rekao) što me uca i što me pere i zašto ponekad imam pokoje neuračunljive ispade. Sveu svemu je to zanemarivo, ko kad imaš lonac pun vode koja kuha i kipi. Svako malo poklopac lonca poskoči, ispusti malo pare, možda malo vrele vode iscuri, ali svejedno to ne znači da će taj lonac eksplodirati. Neće. Osim ako se ne desi nešto drastično, što je rijetko kao i miš u čaši piva (varijacija na onaj film "Kengur"). Ne viđaš baš svaki dan.

      E da! Sjetih se što htjedoh odavno napisati. Muči me jedna stvar u današnjem društvu, u muško ženskim odnosima. Ako cure toliko briju na jednakost, emancipaciju i podjednako ravnanje u društvu. ZAŠTO UVIJEK tip mora biti taj koji će prvi prići, pristupiti i koji mora započeti razgovor ili eventualno nešto drugo? Pa jebemu, jel vi (cure) znate kako to počne ići na kurac? nije bed toliko ni u parama, čiastiti cugu, nije problem više ni u strahu od neuspjeha, nego je problem što u takvim situacijama moraš uvijek ostaviti najbolji dojam, najbolji utisak itd. A čemu? Ponašati se da si nekakav kakav nisi... ne kužim? Ja nisam najbolji, niti najuglađeniji, niti znam više pročitati što cura misli, želi očekuje ili signalizira; a bogami se ne želim taki ni pretvarati. Jednostavno mi je bezveze. Ja sam ono što jesam, i ako to nekima ne paše, žalim slučaj. A kakav jesam, ide mi na živce što u 98% slučajeva kod ikoje cure koja me zanima JA moram biti taj koji će nešto poduzeti.

      Zašto?
      Zato što je red?
             Ajd neoj srat. Kakav red. Obaveza? Društvena dogma? To su gluposti. To je totalno podcjenjivanje i ograničavanje suprotnog spola.

I baš mi nekak pašu ove lirike sad tu... prepoznajem se u njima:

            "Ja sam srebrni letač, lovac presretač
             (barem se danas tako osećam)
            Ja sam usna harmonika,
            nasloni usne kako treba
            i biće muzika
            samo ne foliraj 'halo, halo,
            ovde istina !'

      Definitivno mi je značajnije kad mi se dogodi da meni cura priđe i da započne razgovor, bilo da je u cilju barenja, ili u cilju druženja. To mi govori da je cura dovoljno samosvjesna i sigurna u ono što ona predstavlja. A to jako cijenim i poštujem. Jedna frendica mi je jednom rekla da cure to inače ne rade, jer to kao ispada da je cura onda laka etc. Ma vražju mater! Cura ispada laka zbog drugih stvari. Možda po odjeći, po ponašanju, ciljevima i po stavovima! Ako pokažeš samopouzdanje, to te ne čini lakom, već ležernom i pristupačnom, i onaj ko smatra da cura koja prva pristupi tipu je drolja ili laka cura, je kreten i zaslužuje petogodišnju ekskurziju kroz prelijepe krajolike Sibira. Normalno da ima i takvih cura, ali takve se cure druže u krugovima takvih tipova, pa na kraju opet sve oke, na njih ni ne računam. "Kud koji, mili moji"... i opet dobro.

Eto, oke je. Imam post. Nemam pojma što sam njim htio poručiti, znam da sam skakao s teme na temu, jer se ne mogu jedne držat da ga jebeš, ali imam novi post. Si sad hepi, Teno? Etogac.

Pusa, ljudi!
N1

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>