Waau, jeeebote, nisam dugo pisao post pod gasom. Hm. Hm.
Pa nije ništ posebno drukčije. Osim što priznajem samom sebi da mi više alkohol ne olakšava situaciju i da mi nije ništ posebno bolje od njega, osim ako nisam u dobrom društvu. Onak kako mi je bilo sinoć. Večeras je večer em proletjela, em ispala totalno čudna. No ne želim sad pričat o tome šta mi se desilo u stilu dnevnika malog Perice iz sela Gornje Male usrd regije Nigdje, niti da sam spoznao neke stvari etc... Odavno sam prestao furati dnevnički sistem ovog bloga.
No, enivejz, što, ovaj, htjedoh reć – fakit. Ne znam. Imao sam savršenu ideju što napisat dok sam bio gore u gradu, i nekak mi se na povratku doma sjebala koncepcija. Starim. Prilično.
Skužio sam zanjih dana da mi paše biti u krugovima ljudi od kojih sam se odvojio prije mnogo, mnogo vremena. Mislim, prije da udaljio nego odvojio, ali čisto mi je drago i gušt vidjeti da je konačno grad pun ljudi, kafovi puni, na trgu se dešavaju nekake finte... uglavnom, grad je živnuo. I to je ono što mi je falilo.
Možda jesam zadnjih mjeseci (pa možda i više) nekak otupio na stvarnost, i postao prepasivan na društvene poticaje, no sad sam skužio zašt - jer mi takvi "poticaji" nisu pasali. Previše sam navikao na ljude u NA i na ljude koji su ležerni jednako kako sam i ja ležeran većinu vremena, dok u OS nije baš tako. Razlika je u mentalitetu, i taj tempo tamo mi je previše naporan i umarajuć
Nisam možda podjednako živ i energičan kakav sam bio, i kakva mi je okolina, ali sam u svakom slučaju življi neg kaki sam bio. Zato, hvala ti, Tena, za onaj razgovor na terasi AQ-a i u Densu oko onih malih sitnica. Te sitnice su me trgnule. Hvala ti, Irina, što si mi vratila vjeru i posebno zainteresiranost u mladež oko mene; i hvala ti, Majo za sjedenje nasred nogostupa unatoč svim ostalim ljudima kojima je to ispod časti. Takva razmišljanja su potvrdila moju poziciju u ovom društvu i moj stav prema ovom duštvu.
Jerbo ja cijenim spontanost. Draže mi je vidjeti nekog tko će biti dovoljno opušten da sjedne nasred centra grada jer ga/ju bole noge, i otme mi iz ruke flašu bambusa nego što cijenim neku ulickanu upicanjenu curu koja ne pristaje ni na šta osim na mjesta gdje ima najviše ljudi i gdje može piti najfinije bućkuriše za najNEpristupačniju cijenu. Takve cure ne zavrijeđuju ništa manje od odštopavanja septičke jame. Proklete sponzoruše. Pun ih je Osijek.
"Ajd mi plati tekilu, pa da možemo pričati!"
"Ajd da ti lijepo pokupiš svoje ovotjedne skupocjene prnje i prestaneš mi ometati moj privatni prostor?" fala lijepo.
Neam ništa protiv kada se cura skocka i izrazi svoje atribute, ali, bokte mazo, to što živiš u centru Osijeka i navikla si na širenje nogu samo u najskupljim autima, i to što imaš tijelo fakin' Afrodite, ili kojekakve božice seksa, ne znači da ću ja odmah spiskati cijeli svoj tjedni proračun na tebe, samo da bih ti mogao buljiti u sise...
Fakit. Sad sam opet izgubio nit.....
Oke, ovo će vjerojatno biti objavljeno sutra, jer me umor savladava i lagano mi oči otkazju. Zato ću radije zasad napraviti Feierabend (il kak god se to pisalo u originialu), pa nastavit i dovršit sutra. Fakin alkohol. Ne sviđa mi se više. Unatoč tome što je u gradu bio Fast energy+votka party... zadnjih dana ppreviše padam pod utjecaj tog opijata i otimam se kontroli. Ne dobro...
[nastavak posta]
Eto, nisam sinoć izdržao napisati post do kraja, ali okej je, nisam ni imao inspiracije. Nije da imam i sad, jel, al nema veze, sve je to za ljude. Valjda.
Ovaj petak su mi se desile neke stvari koje ne želim objašnjavati ili prepričavati, no poanta je da sam skužio koliko su ljudi zapravo ovisni o nekim stvarima (ne mislim na opijate koji stvaraju ovisnost), koje su im potrebne za kemijsku ravnotežu u životu. Neki ovise o laskanjima i povećanoj pozornosti na sebe, i kad im to ponestane, počinju se ponašati čudno; drugi, u nedostatku sličnih poticaja i podražaja na koje su bili navikli prije, postaju nepromišljeni u svojim djelima.
Skužio sam da su ljudi često spremni napraviti bilošto da bi postigli svoje ciljeve, često ne mareći na posljedice u kojima bi se oni mogli naći. I upravo u tome se nalazi ključ stabilnog karaktera i postojanosti neke osobe. Kad te neka neugodna situacija i/ili razoblje ne uspije pogoditi toliko da podliježeš hirovima, kad možeš obuzdati nagone i očuvati ono što predstavljaš sebii drugima.....
U materu..... ovo je izgledalo kao isječak iz neke
"How to-" knjige o tome kako ojačati svoj karakter.
To valjda pišem zato št unatoč bedovima i sranjima u zadnje vrijeme, držim se pod kontrolom. Svega je par ljudi skužilo (i nekolicina kojima sam rekao) što me uca i što me pere i zašto ponekad imam pokoje neuračunljive ispade. Sveu svemu je to zanemarivo, ko kad imaš lonac pun vode koja kuha i kipi. Svako malo poklopac lonca poskoči, ispusti malo pare, možda malo vrele vode iscuri, ali svejedno to ne znači da će taj lonac eksplodirati. Neće. Osim ako se ne desi nešto drastično, što je rijetko kao i miš u čaši piva (varijacija na onaj film "Kengur"). Ne viđaš baš svaki dan.
E da! Sjetih se što htjedoh odavno napisati. Muči me jedna stvar u današnjem društvu, u muško ženskim odnosima. Ako cure toliko briju na jednakost, emancipaciju i podjednako ravnanje u društvu. ZAŠTO UVIJEK tip mora biti taj koji će prvi prići, pristupiti i koji mora započeti razgovor ili eventualno nešto drugo? Pa jebemu, jel vi (cure) znate kako to počne ići na kurac? nije bed toliko ni u parama, čiastiti cugu, nije problem više ni u strahu od neuspjeha, nego je problem što u takvim situacijama moraš uvijek ostaviti najbolji dojam, najbolji utisak itd. A čemu? Ponašati se da si nekakav kakav nisi... ne kužim? Ja nisam najbolji, niti najuglađeniji, niti znam više pročitati što cura misli, želi očekuje ili signalizira; a bogami se ne želim taki ni pretvarati. Jednostavno mi je bezveze. Ja sam ono što jesam, i ako to nekima ne paše, žalim slučaj. A kakav jesam, ide mi na živce što u 98% slučajeva kod ikoje cure koja me zanima JA moram biti taj koji će nešto poduzeti.
Zašto?
Zato što je red?
Ajd neoj srat. Kakav red. Obaveza? Društvena dogma? To su gluposti. To je totalno podcjenjivanje i ograničavanje suprotnog spola.
I baš mi nekak pašu ove lirike sad tu... prepoznajem se u njima:
"Ja sam srebrni letač, lovac presretač
(barem se danas tako osećam)
Ja sam usna harmonika,
nasloni usne kako treba
i biće muzika
samo ne foliraj 'halo, halo,
ovde istina !'
Definitivno mi je značajnije kad mi se dogodi da meni cura priđe i da započne razgovor, bilo da je u cilju barenja, ili u cilju druženja. To mi govori da je cura dovoljno samosvjesna i sigurna u ono što ona predstavlja. A to jako cijenim i poštujem. Jedna frendica mi je jednom rekla da cure to inače ne rade, jer to kao ispada da je cura onda laka etc. Ma vražju mater! Cura ispada laka zbog drugih stvari. Možda po odjeći, po ponašanju, ciljevima i po stavovima! Ako pokažeš samopouzdanje, to te ne čini lakom, već ležernom i pristupačnom, i onaj ko smatra da cura koja prva pristupi tipu je drolja ili laka cura, je kreten i zaslužuje petogodišnju ekskurziju kroz prelijepe krajolike Sibira. Normalno da ima i takvih cura, ali takve se cure druže u krugovima takvih tipova, pa na kraju opet sve oke, na njih ni ne računam. "Kud koji, mili moji"... i opet dobro.
Eto, oke je. Imam post. Nemam pojma što sam njim htio poručiti, znam da sam skakao s teme na temu, jer se ne mogu jedne držat da ga jebeš, ali imam novi post. Si sad hepi, Teno? Etogac.