Naslov je apsurdan i paradoksalan ko i sama tema. Znam, ali eto, jebiga, tako je. U biti poanta je da sam malo švandrljao po drugim cool i almost cool blogovima. I, iskreno, većina njih nije ništa posebna niti bolja od onih koji nisu ni cool ni almost cool. Ima nekolicina blogova koja prenosi informacije iz drugih izvora i drugih portala, što je samo po sebi apsurdno i besmisleno; jer to onda nije blog. To je jednostavno copy/paste-iranje s manjim izmjenama. Jedan dio blogova nisu ništa drugo nego svakodnevni blogovi neke klinčadije koja je odlučila pričati o sebi i svojim najfrendovima i frendicama iz razreda, što vole i što ne vole, pa onda razlase to kompletnom razredu, i okolišu, koji, fala kurcu spavaju pred kompovima i svakih pet minuta klikaju na blogove, pa nije ni čudo što onda nabiju klikova i budu dovoljno popularni da ih se uvrste u te dvije liste. Najjače su mi te finte... najbolji frendovi: Anita, Marko i blablabla... da, ko da ću ja znati ko su ti ljudi, a i da znam, ko da me zaboli to. Kužim da je to u njihovom krugu društva bitno i važno, i niko ne dira te njihove male krugove. Ali za koji kurac to reklamirati drugima? Po čemu je to toliko vrijedno čitanja? Neka cura od 12 godina iz Splita? Neka njoj to, oke.. ali svim čitateljima blogova? Pa de dobro je.
Blogovi, samim korijenom riječi i nastankom (iz eng. web log) označavaju vrstu online dnevnika kojeg sami autori prezentiraju drugim korisnicima, trebao bi biti kombinacija dnevničkog zapisa i osobne autorove kreativnosti. No ako ti uzimaš druge vijesti i novosti i i bilokakve podatke, to onda nije osobno... iskreno, smatram da bi jedan jedini kriterij trebao biti valjan za uvrštavanje u cool i almost cool listu, a to je ORIGINALNOST. Originalnost po bilo kojem aspektu. Svaka čast fotografskim, putopisnim i kritičarskim blogovima, to i je najbolje što se može izvući iz svega toga. Oni pisci koji pišu svoje radove, pjesme, priče i slično, iako se to teško nalazi. Cijenim i one ljude kojima je život dovoljno pozitivno ili negativno zanimljiv, koji su dovoljno hrabri da pišu o njemu, te se tako probiju... ali, naime, ljudi, pa takvi su blogovi u manjini!
A još su mi jači oni blogovi gdje ljudi kao tobože pišu nešto toliko tobože originalno i na kul način, a zapravo od istog sranja rade novo pakovanje.. kao oni članci u komercijalnim tematskim časopisima.. jednoteista tema koja se provlači kroz sezone non stop. Samo malo promijenjena i dotjerana. Kao da uzmeš sva izdanja Teen časopisa i pokušaš izbrojati koliko puta su oni izdali članak o, na primjer, tome kako najbolje, ultrasuper i kul zavesti dečka... Bljuv.
Da, ja sad jesam isfrustriran kompletnom tom činjenicom da već skoro godinu dana pišem ovaj jebeni blog, i s vremena na vrijeme (u početku posebno često) sam pisao i trudio se biti što originalniji u svom pisanju, stavljao i svoje pjesme i priče, i hvalio se mojim izlaskom knjige.. pa sam imao faze kad sam brijao da sam antikrist ili novo božanstvo nad svim ljudima. O dizajnu da ne pričam. Upravo potican time da napravim što bolji i što originalniji dizajn bloga sam u zadnjih godinu dana naučio pun kurac o web programiranju i dizajnu, samo zato da bih se barem jednom našao na bilo kojoj od te dvije liste.
I od svega toga kifla. Zašto? Jer se nisam dovoljno reklamirao. Jer to nisam želio. Meni nije u cilju napisati neku pizdariju i onda svima govoriti za to.. doduše, sad možda i je. Što desetak bližnjih obavijestim da imam novi post. Ali od početka sam jednostavno želio sam se probiti na tu listu... znači, prirodnim putem steći čitanost. Međutim, to nije izvedivo. Očito. I očito bih morao sve koje znam filovati tom svojom adresom i nexetopiom da bi mi se možda digao rejting.
I sve to iz jednog jednostavnog razloga. A to nije nikakva slava. Na mom blogu nigdje ne piše moje ime, i nigdje nema moja slika. Isto kao što u mojoj knjizi nigdje nema moje slike ili biografije. Jedini razlog mog postanja ovdje je komunikacija. Ja volim komentare, ali KOMENTARE. One finte gdje ti neko sam ostavi pozdrav i napomenu da je bio tu, ne smatram komentarima. Chain lettere, tj. njihovu prilagodbu u komentare brišem i idem na te blogove da bih ostavio komentar prijetnje smrću ili sakaćenjem udova. Ne podonosim to organski. Isto kao što ne podnosim ono spontano reklamiranje gdje mi neko ostavi u komentaru reklamu svog bloga. Ma mrš u materu s tim! Komentari su kad drugi user ostavi svoje mišljenje, u par rečenica, otvori raspravu o temi koju sam načeo, jer po meni to je jedino ispravan način stjecanja (pozitivne ili negativne) popularnosti. To cijenim. Jer to znači da u ovom vakuumu interneta još ima ljudi koji misle svojom glavom i kao individue imaju svoje stavove.
Ono što svime ovime hoću reći da je sama ideja cool i almost cool blogova dobra, ali postignuta na krivi način. Počinjem se i pitati čemu služi ona kućica ispod unosa novog posta za proslijeđivanje teksta uredništvu, jer ne znam što ja moram napisati da bi to bilo dovoljno vrijedno.. valjda moram svima psovat mater ili naći pokoji originalniji način da budem dovoljno kontroverzan ili provokativan, po ko zna kojim kriterijima.
Evo, iz mog osobnog iskustva, imam primjer jednog inovativnog bloga koji je apsolutno jedan od najoriginalinjih koje sam ikada vidio i čitao. REPUBLIKA JERGUZOVAC. Blog likova koji su zabrijali da imaju svoju malu republiku sačinjenu od jednog kvarta unutar mog rodnog grada. Organizirali su svoju vlast, vojsku, turističku ponudu i sve to potkrjepljuju slikama i video trailerima. E to je originalnost! To je toliko nestvarno i tolko opičeno da čak misliš da u tome stvarno ima nešto.
Ili drugi primjer, više osobnog i dnevničkog bloga na kojeg sam se, da budem iskren, nasmijao je SJENKE, o emo liku koji ima 17 godina i beznadno je zaljubljen u curu koja ga je odjebala prije pun kurac vremena. Lik je cijeli blog tobože posvetio toj svojoj bivšoj curi, a zapravo svi podaci, slike i slično, sve što navodi je o njemu... jedna jedina slika koju ima je slika njega. Najprije sam se nasmijao, a onda se zapitao what the fuck? Ako se radi o curi, onda nek prestane bit toliko sebičan i počne pisati o njoj. Ništa osobno, Emile, al daj si zbari nešto novo već jednom. Nisi jedini koji je volio i bio zaljubljen
Takvi i slični se blogovi ističu i u biti su vrijedni pažnje.
Dakle, ispostavlja se da je moj blog totalno van zadanih konvencija blogova, jer niti služi prepričavanju nevjerojatnih dogodovština, niti kopiram informacije s drugih portala, niti forsam čitanost reklamiranjem na drugim blogovima, nego, jednostavno pišem i volim s drugim ljudima razmjenjivati stavove...ali kao takav se ne mogu probiti i oni ljudi koji bi i mogli ostaviti kakav dobar komentar, zapravo i ne naiđu na njega, jer moj blog se gubi u masi.
A pošto 90% svih blogova nije tako, i 90% svih komentara uopće je zapravo tipa "Boooooooook! Super ti je blog! Svratio/la sam da te pozdravim! Posjeti moj! Pusa!"; ja zapravo i nemam blog i ne pišem takve stvari, tako da u biti, ovo je antiblogalistički blog, a ja, kao njegov autor, nisam ništa drugo nego antiblogalist.
Pozdrav i do sljedećeg čitanja!
AVE!
neverone