- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
12.07.2009., nedjelja
i opet..
|
nedjelja.. na 46°21´58.28´´S 16°27`52.18`` I polozaju, opet ... mrzim ovo sve.. ali valjda ce biti bolje :) |
09.07.2009., četvrtak
|
kisa... kako ljudi brzo zaborave lose stvari.. gledam kisu, i sjecam se kako sam je mrzio i prisjecam se zasto je i sad mrzim... to sve potice odatle.. od prije 10 godina.. kad sam mrzio i kisu i snijeg i sve zbog cega bih na kraju puta zavrsio mokar ili promrzao.. i tako se vracam na pocetak.. mozda i ne na pocetak, ali definitivno jaaakooo blizu i nanovo se podsjetim zasto mrzim cakovec i zasto volim zagreb i zasto se ovdje osjecam mrtvo.. i lijepe vijesti ovdje mi padaju normalno ruzne su mi prosto bozanstvene, jer se bas poklapaju sa mojim raspolozenjem i stanjem uma... i sad je sunce.. ne zavaravam se, uskoro ce kisa, ili lose vrijeme ili sto god.. ne moze biti ovako vrijeme, da ja budem ok a da se nesto izdogadja.. kad cu ja moci napisati .. "vracam se zagrebe tebiiii" kad kad.. to je jedino pitanje koje me sad muci.. kad netko ne vjeruje da mu se svasta nesto moze desiti u toliko malo vremena.. a desi se.. samo se moze nadati da ce sve to proci brzo,jako brzo da otvorim oci i sve se rijesi.. namoju radost,a ne na radost meni bliskih ljudi kojima je svaki moj saplet na putu do mog cilja katastrofa i njihova osobna pobjeda u uvjeravanju da su oni, eto bas oni rekli da od mene nece biti nista i da su bili u pravu kad su se smijali mojim poslovima i mojim uspjesima koje sam postigao, iako oni to nipodistavaju i svaki dan duze koji prespavam... svako vece koje provedem tu...je mucenje i sutim, jer svaki glas iz mene je samo stisavanje krika koji zedje za slobodom ne, nisma slobodan, ni sretan.. to je ono sto ne zelim biti.. ni gdje ne zelim biti.. ali tjesim se , mozda je sve ovo zbog kise, da zbog kise je.. i kad prestanu kise i sve kad se smiri bit ce bolje.. |
03.07.2009., petak
 probudio me lagani vjetric koji je kroz prozor dosao do kreveta preskocio ga tek toliko da me dotakne po kozi kosa mi se slijepila za celo.. graske znoja koje nije upio jastuk, jos su bile na celu rukom sam presao preko popluna(jorgana) koji mi je pokrivao trbuh da, bilo je vruce... iako je vani sivilo zore uzurbano zamjenjivalo nocnu tamu i rijetki automobili brzo hitali na samo njima poznato odrediste a jos rjedji pjesaci se skupljeni od hladnoce koracali brzo doma.. ustao sam , otvorio prozor i naslonio se .. gledao sam vani, pogled koji mi je toliko puta oduzimao dah.. sad je bio isti , ali nekako drugaciji, nije on bio drugaciji ja sam bio drugaciji , svjestan da taj pogled nece jos dugo biti dio mog oka.. posebno sad. u pola 5 ujutro... suskanje, okrenuo sam se.. spavala je, jorgan z akoji smo se u snu nesvjesno borili bio je smao njezin omotala se, jedino golo rame i ruka koja je grcevito stezala jorgan je virilo.. uzdahnuo sam se i okrenuo uzivajuci u pogledu, u mirisu jutra koji i tako duboko i visoko u gradu svejedno oduzimalo dah, dah jednog zakletog ljubitelja grada.. cule su se i ptice, cvrkut je dopirao negdje duboko duboko ispod mene, na najnizim, krosnjama drveca u parku ispod. odjednom ogrlio me moj poplun, u njezinim rukama "niej ti hladno?" "naravno da nije, pa ljeto dolazi uskoro" "eto ja ti pricam da je vruce" "naravnoda to pricas kad si me otjerala iz kreveta i izjorgana" zezao sam je znajuci da ce to u prvi mah shvatiti ozbiljno.. osjecao sam njezinu kozu na svojim ledjima, moje ruke su se okrenule i od-iza spojile i uhvatile je u klinc... smijala se i lagano spustila usne na moj vrat... "zar ne mislis da je vrijeme da mi das onu davno davno obecanu kavu" poljubio sam je i nasmijesio se... "bas sam zedan.. " rekao sam i otisao do frizidera, u prolazu sam u mikrovalnu ubacio dvije salice vode.. dok sam pravio cedevitu, zvono je odsviralo svoje i kava je bila gotova.. donio sam salice u sobu... evo ti kava ludo jedna... |
0