probudio me lagani vjetric koji je kroz prozor dosao do kreveta
preskocio ga tek toliko da me dotakne po kozi
kosa mi se slijepila za celo..
graske znoja koje nije upio jastuk, jos su bile na celu
rukom sam presao preko popluna(jorgana) koji mi je pokrivao trbuh
da, bilo je vruce...
iako je vani sivilo zore uzurbano zamjenjivalo nocnu tamu
i rijetki automobili brzo hitali na samo njima poznato odrediste
a jos rjedji pjesaci se skupljeni od hladnoce koracali brzo doma..
ustao sam , otvorio prozor i naslonio se ..
gledao sam vani, pogled koji mi je toliko puta oduzimao dah..
sad je bio isti , ali nekako drugaciji, nije on bio drugaciji
ja sam bio drugaciji , svjestan da taj pogled nece jos dugo biti dio mog oka..
posebno sad. u pola 5 ujutro...
suskanje, okrenuo sam se..
spavala je, jorgan z akoji smo se u snu nesvjesno borili bio je smao njezin
omotala se, jedino golo rame i ruka koja je grcevito stezala jorgan je virilo..
uzdahnuo sam se i okrenuo uzivajuci u pogledu, u mirisu jutra koji i tako duboko i visoko u gradu svejedno oduzimalo dah,
dah jednog zakletog ljubitelja grada..
cule su se i ptice, cvrkut je dopirao negdje duboko duboko ispod mene, na najnizim, krosnjama drveca u parku ispod.
odjednom ogrlio me moj poplun, u njezinim rukama
"niej ti hladno?"
"naravno da nije, pa ljeto dolazi uskoro"
"eto ja ti pricam da je vruce"
"naravnoda to pricas kad si me otjerala iz kreveta i izjorgana" zezao sam je znajuci da ce to u prvi mah shvatiti ozbiljno..
osjecao sam njezinu kozu na svojim ledjima, moje ruke su se okrenule i od-iza spojile i uhvatile je u klinc...
smijala se i lagano spustila usne na moj vrat...
"zar ne mislis da je vrijeme da mi das onu davno davno obecanu kavu"
poljubio sam je i nasmijesio se...
"bas sam zedan.. " rekao sam i otisao do frizidera, u prolazu sam u mikrovalnu ubacio dvije salice vode..
dok sam pravio cedevitu, zvono je odsviralo svoje i kava je bila gotova..
donio sam salice u sobu...
evo ti kava ludo jedna...
Post je objavljen 03.07.2009. u 16:09 sati.