- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
31.12.2006., nedjelja
|
ne stizem.. i da ne citiram lunju ... :) Djordje Balašević - Lunjo O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti nova. Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad: svako je od nas ponekom slican al' ti si unikat. Procitas me, znam, od slova do slova. Precutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova. ljudi srece, zdravlja, ljubavi ... i pokoje kave... odsrca vam zelim |
29.12.2006., petak
kroz usi...
|
je parao zvuk mobitela... najiritantniji zvuk sam odabrao za budilicu.. kako bih bio primoran da ustanem i ugasim je... mobetel je bio strateski postavljen kod nogu tako da sam svakako morao ustati.. a dok ustanem onda je gotovo sa snom.... pogledao sam ... 6:12... hmm prespavao sam alarm u 6 i sad vec 2 minute zvoni kao lud... ugasio sam mob i ubauljao u kupaonu... topla, bez prozora... brzo sam se istusirao i stao pred ogledalo... duboko sma udahnuo... jos se osjecao blagi miris nje... duboko sam uzdahnuo zadnji put i uzeo gel za brijanje stavio na sebe... i poceo se brijati... sad vec trodnevna brada brzo je nestajal askupa sa pjenom .... umio sam se , oprao zube.. izasao vani i pogledao na mob... tamoje vec bilo pisamce na displeju.... izasao sam vani i jedne tople oke su me docekale osmjehom "da li sad ima nesto otvoreno?" "moralo bi, jutro je .." nasmijesila se i poljubila za dobro jutro... imala je usne koje su granicile izmedju putenosti i stidljivosti... obgrlio sma je i polako zakoracio u novo poglavlje svog zivota... njezina ruka oko mog ramena, moja oko njezinog struka... poneki uspavani prolaznik i poneko vracanje sa derneka.. da izgledali smo bas kao da se i mi vracamo sa jednog... malo pogledli okolo da, to nam je ok.. i lagano usli u jedan pust kafic... "... s mlijekom i casa vode..." "isto.." dodao sam... "pa ti n emoras ni da narucjes, samo kazes isto sto i ja.." "pa da ..zato sam i ustvari dosao ovdje, da popijem kavu kakvu zelim" nasmijao sam se... "bleso..." "ahaaa...nego.. dodji malo ovdje" rekoh dok sam je uhvatio za ruku i prosao po hladnim prstima.. priblizila se... ali ja vis enisam gledao... ni kavu koja je dosla ni konobar koji je zagledao ni djedica kji je sjedio nasuprot kao zagledan u novine samo ona... i njezine usne.... |
i tako...
|
blizi se kraj godine... (jucerasnji posto koji mi je misteriozno nestao kad sam kliknuo spremi ustvari pisan j eod 8 do 12 pa mozda je do toga... govorio je o nogometu.. s aradnim naslovom sve je super i sve je za 5 kad si musko i volis nogomet :P) i eto kako i u svakoj normalnoj firmi mi imamo ludnicu na kraju godine dobro ne svi, samo oni koji rade >:) e i onda su se ovi "kji imaju manju guzvu" dosjetili kako bi mogli igrati nogomet... i tako smo svi dosli spremni za bespostednu borbu... i naravno svi smo jedva cekali trece poluvrijeme (u prijevodu pilo i jelo) i onda smo se mi povukli nazad naposao... e ali niej to sve .... :) htio sm apisati o jednoj kavi... a tu kavu cu napisati malo poslije... a kava... sad smao za zazubice... u njoj ce biti .... kofeina, vode, osmjeha, zagrljaja.... ma ustvari klsicna moja kava ;))) :D |
26.12.2006., utorak
bilo je nedavno...
|
ali ovo je sada sa razlogom Gibonni - Divji cvit Nije mi potriba sad ka šempja gubiti mir Jer ja sam proguca kost Za jubav niman lipu rič I žalim bože i trud i ludu glavu kojom ne mislin Ko me je natira da je provam, Da je vako zavolim, Da je vako zavolim U srce me potočaj ka divji cvit Pušti dažd iz oka da okripi Tu naciklu jubav u meni Da je čoviku bit ka rašpa I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako ginija za nju Da je čoviku bit ka rašpa Da nista ne suti ka ini zvir I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako giniju za nju Ko me tira da je vako zavolim, Ko me tira da je vako zavolim U srce ... HVALA TI SRECO :) |
25.12.2006., ponedjeljak
evo pjesme
|
Ova pjesma me zna raspoloziti.. znam rijeci su ne bas... ali zato me melodija digne... Posvađana pesma Sa katedrale tri puta lupilo. Dosta se zvezdica na misu skupilo. Pločnik - k'o potočić, posrebren, krivudav. Zar su se ulice ponovo smanjile a senke brestova utanjile, Il' ja to nisam predugo prošao tuda? Rasipam korake, k'o pijan dinare, od Mićurinove do detelinare. Nemir me vuče njoj svojim tankim vlaknom. Možda se upravo malo odljutila, možda je nekako naslutila kakva se drama odvija pod mojom jaknom. A mesec pojma nema, matora lola drema, (jutros je lumpov'o po Kini), dok se sa sobom borim da tačno izgovorim tu tešku, stranu reč "izvini". Ona me voli, znam. OK, ne suviše. Al' sasvim dovoljno da krišom uzdiše kada me tračeri ubace u šemu. Škripuću oblaci pod njenim nogama, neda se ludica tvrdoglava, šta više, piše udžbenik na istu temu. Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan u svojoj sivoj pelerini), dok moje misli traže: kako se ono, po naški, kaže ta teška, strana reč "izvini". Izvini. Izvini! Izvini. Izvini. Izvini... |
24.12.2006., nedjelja
znam..
|
da mnogi ovo zele postaviti... ali strah od kliseja... i strah od svega.... i tako... ljudi evo pjesme... Badnje vece Kao davni greh, uvek mi se ista javljas. Odzvanja ti smeh, cipele u prozor stavljas. I vecno sanjas, svetom putujes bez putovanja a Badnje vece dolazi. Mogla si mi bas i reci neke reci nagle. Oci su mi, znas, pune one iste magle. Al' suprotnost susta, sad u meni tuga koren pusta a badnje vece prolazi. To je bilo nase zadnje, sad opet zvona zvone - slusam to. Ne, nije svako vece Badnje, al' ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je. U poslednji cas, kao uvek na to vece, gospodja do nas unucima kolac pece. U mojoj sobi samo stari veker vreme drobi a Badnje vece prolazi... To je bilo nase zadnje, sad opet zvona zvone - slusam to. Ne, nije svako vece Badnje, al' ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je. uzivajte mi i nabacite osmjeh.... bar trojku kao ne sesticu...(to je ono dok pokazes gornje zube broj tri ili sesticu :))) ) i da... nek vam se u srcima nastani mir... i osmjeh... |
23.12.2006., subota
za popodne...
|
original... (bee gees) ovo je novija verzija... (take that ) dok radim.. eto malo .... uzivaj te mi ... mozda je to moj horoskopski znak prevagnuo? a jucer sam cijeli dan pjevusio ringispil.. al bas pjevusio... sot nisam radio od... odavno... i kod brijanja si odnio pola nosa... (aj dobro ne pola, al izraz je dobar ) i onda danas poceo ovu pjesmu pjevusit.. kako bi saznao kako s ezove :) i saznao i mozete je cut... |
22.12.2006., petak
odavno...
|
sam trazio sliku koja bi docarala pravi ugodjaj pjesme... iako sam pjesmu vec odavno dao..evo je jos jednom... sa pravom slikom :)  Bajaga - Bademi i so Iznenada noc se spustila Preko krova pa u dvoriste Prve zvezde cim se pojave U tvom oku nadju skroviste Opet bih krenuo Tamo kuda idem nocima Pa se sklonim, i da slucajno Potonem u tvojim ocima I krene sve isto ko pre Kratkim talasima I osetim da dolazi Plima Napolju je vreme pogresno Skoro da me i ne zanima Ja bi s tobom negde otiso Pa bi tamo bili danima Jer ti nosis to, bademe i so I u oku zrake sunca Ti oteras sve hladne talase Da ne stignu do mog srca Kada dan je dug, mirises na jug I sve na dobro krene Jer ti nosis to, bademe i so eee zamislite sad spot gdje su glavni glumci usne :) |
moje zelje....
|
rekao sam sebi da necu duze od 10 minuta dnevno uzeti za blog... pa zato cu pisati brzinske postove i odgovoarati kad stignem... jer sam obecao da cu pisati... a i sad gledam i racunam... oko 1. cu ubrzati tempo da puknem do 1000 postova ili sad da se ustrucim, ali umor me je danas totalno preduhitrio... daklem jutros me zvao bratic za vozit njeovu zenu i sincica doktorici... mali ima temperaturu od nedjelje... danasje cetvrtak i oni nikako da idu doktoru... mislim , halo? ali ajde ja se jedva izvucem iz kreveta, ali ovo je doslovno bilo jedva, jos sma sanjiv puko prstom u nogu kreveta.. dolazim do njih, a ona kao ceka (te se ovom prilikom zahvaljujem mojim ukucanima za salicu kave) i on ceka.. on odmah ide i vozi bajk(jer nebi oni mene mucili da ih i vozim nazad, ne znam zasto ali ..) i sad ja gledam, na bajku je ona sjedalica z abebe to nema sanse da upadne kod mene u auto.... ali ajde otovrim ja fino gepek i odmah moj bratic (brat od tetke, z aone koji prate iz drugh vremenskih zoba ;) ) joj pa kako ce to uci, ajde da mi niti ne pokusavamo, ja kazem ne zezaj, nego stavi unutra , kako god ako vec hoce bicikloom ici... ali ne,... a malecki se vrzma uokolo u jaknici i spreman.. i meni zao njega... i vec krenuo uzeti nesto love , nek pozovu taksi... i nek se odfuraju i dofuraju nazad.. kad sam se sjetio jedne slicne epizode... bilo je otprilike isto tako.. samo sa starijim sinom, ali ja nisam stigao ici jer sam ujutro u 6 isao n aput, i ostavim ja fino kod mene doma 50 kn jer sam znao da nemaju da uzmu taksi , i d ami to ne moraj vracati, jer nemaju, ruku na srce , bratic mi se muci , radi kuci i radi nocne smjene... da se malo skrase.. i onda se vracam ... na vratima kiseli osmjeh mojih...ja pitam sta je bilo.. zamisli oni uzeli lovu i ona svejedno sa malim otisla biciklom, a tvoju lovu potrosila na slatkise i na kavu i virsle...(hrenovke) e tu mi se smrklo... kad su dosli , ja sam samo reko, ja sam ti dao posljednju lovu u zivotu i z aposudit i svejedno zasto... naravno ona se rasplakala jer kao mali je imao temp. 39 kad su mjerili kod doktorice, pa halo, naravno da jeste kad se vozio po zimi biciklom, i ja bi imao... reko, ne pricaj mi to, mozemo mi dosta pricatiali to mi ne pricaj, jer si mogla ici normalno... ali ne ti si kupila... i ond as ekao nasmijala "pa moramo se snaći" e tu mi je bilo dosta.... to mi sve sad prolazilo kroz glavu, i onda se sjetio nekoliko zena, koje bi za svoju djecu dale sve, i posljednju lipu iz dzepa a ne da ih jos toliko muci, dok su klinci bolesni... i onda si razmisljam, pa koliki sam j amulac, kad se sve zbroji, oni imaju veca primanja nego ja, imali su i auto, ali su ga prodali za 250 kn ciganima, "jer je bio prestari" a sad bi im tako dobro dosao... ali neka... svako je gospodar svoga zivota... pa neka i sad... a sad razmisljm... ovo je ogorceni post.. napsat cu jos jedan ljepsi... nekad... (kako mi ova ovisnost pronadje dobar izgovor...) Djordje Balašević - Jednom (Lipa) Jednom su sadili lipu, stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan. Bio sam nov u tom stripu, komšijin mali kog su pustili da gleda. Stari Nestorov, potpalivši korov, tad reče mi: "Ti si mlad... Ti ćeš dospeti za taj hlad..." Jednom sam voleo zbilja, mislim na ljubav pravu, šašavu i silnu, vozio hiljadu milja, k'o onaj ružni Francuz u prelepom filmu... Vukle me šine pod točak mašine, al' ona me spasila. Sve je druge ugasila. Hej, sve to dođe na svoje. Davno pravila znam: samo tuge se broje... Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku... Jesen je kriva, uvek me rasturi siva. Jednom je prošla kraj mene, sa tipom kog sam znao, taman da se javim. Skrila je pogled na vreme, al' sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi. Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom, i sve što već sleduje... Neka, lutko, u redu je... Hej, sve to dođe na svoje. Davno pravila znam: samo tuge se broje... Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku... Jesen je kriva, uvek me rasturi siva. Jednom su palili lišće, sa one lipe, dim je lebdeo do neba na kom su, nema ih više, stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad. |
21.12.2006., četvrtak
zbog...
|
opravdanih razloga... od mene sada moze ocekivati sutnju... a onda i nalet postova... uzivajte mi ljudi , oni koji citaju , sve najbolje z aBOzic... Nek vas obasja svjetlost one jedne posebne zvijezde... :) a moze i mjeseca :) sasvim svejedno dok ta svjetlost padne na Vas osmjeh :) |
malo okasnjelo pisanje
|
i sad... pisem ono sto htjedoh napisati jucer... navecer... dok sam radio i kroz prozor i tminu skuzio da pada snijeg.. ali nisam stiga.. kd sam dosao doma smao sam se stropostao u krevet... uz veliki "timbeeeeeerrrrrrrrrrrrrr" sto bi rekli drvosjece u crticima... ;) i hvala na brizi...:) Djordje Balašević - Budimpestanski sneg Dal se bar ponekad seti? Plasim se da ne.. Prosto.. Ko u opereti, sklopilo se sve: Violinist, tuzni pajac, lepa zena i tokajac... A kulise.. Zavejani grad. Vodila me kud je htela.. Dobar sam ja gost.. Veresmarti, Citadela, I lancani most.. Zavejani Trg Heroja, gde pozeleh da je moja, I da uvek bude kao tad Zvonio je cimbal neku tuznu staru stvar, Molila me da joj pisem jednom bar.. Zateklo je jutro snezno, same zvezde dve, Ljubila me nezno, k'o nijedna pre. Pogledom sam posle dugo pratio njen trag, Zavejanom ulicom Szentharomsag,.. Plasila me slutnja neka, Znao sam od pre, Sve izgleda izdaleka drukcije.. Srce malo jace bije kad se setim nje, A Listove rapsodije bude stare sne.. Eh,da mi je znati gde je? Dal se seti kada veje? Il u inat drugog ljubi tad? da pdao je snijeg..poprhavao je... dok sam se vozio kuci, pahukje su nestajale pred svjetloscu farova ili pod njima ili na autu.... umor... me vuce daleko daleko... |
20.12.2006., srijeda
ovo sa najnovijeg albuma ...
|
Zabranjeno pusenje - Dobro dvoriste Moje dobro dvoriste, evo mene kraj tebe kao dijete poslije bajke, k’o u zagrljaju majke ljubavi najvrelije, miris razdlije sve je bilo tu u mom dvoristu Da ti kazem da te trebam, da ti kazes da se ne dam da mi vratis one dane i da proslost plane kad sam vjerov’o u cuda i kad sam im’o muda da idem do kraja Al’ ja sam htio nesto vece, vijenac slave, slajpek srece da mnogo toga ceka me s druge strane ulice al’ zivot proda dobar laznjak, kasno shvatis da je kvarnjak da dzaba cekas povratnu u igri gdje svi padaju REFREN Jer tu sve nestaje i tu sve prestaje sve teske rijeci, sve politike i kada prodje sve, evo mene kraj tebe i sve bi dao za jednu tekmu na male moje dobro, dobro dvoriste Moji dobri drugovi, svi kosevski duhovi u jutrima od sjete, duz cijele planete mislili smo svuda stici, a nismo trebali ni ici jer sve je vazda bilo tu, u nasem dobrom dvoristu REFREN Moje dobro dvoriste, evo mene kraj tebe da mi vratis one dane i da proslost plane kad sam vjerov’o u cuda i kad sam im’o muda da idem do kraja |
|
Gibonni - (Mirakul, 2001) - Ne odustajem (Non rinuncio a lei) Ljubav ce znati Da mi jednoga dana stavi pod nos I da mi u glavu vrati Sve što propustio sam s njom Radim na tome Da se ludilo moje ne istrci van Pa da se brukam pred njome Kad mogu spasit što se spasit da Ja ne odustajem Ne odustajem Io vado avanti Perche l'amore vero Non muore mai Noi mai staremo distanti E questa ferita si chiudera` Io non rinuncio a lei Non smetto,no,la vorei qui Non rinuncio a lei Io voglio lei, La voglio qui Ja ne odustajem Jedino s njom sebe vidim Ja ne odustajem Od one za koju živim Ne, ne odustajem Lei e` da vero tutto quello che ho Lei e`la sola che io voglio e che sempre vorrei Adesso e sempre l'amore resiste Non vivo senza di lei I ne smijem stati Noi mai saremo distanti I ne odustajem Jedino s njom sebe vidim Ne odustajem Od one za koju živim Io non rinuncio a lei Perche´ io non,non vivo cosi Io non rinuncio a lei,lei tornera`, l'asspeto qui Io non rinuncio a lei Za koju živim Ne odustajem Non rinuncio a lei, L'asspetto qui Non rinuncio a lei Ne odustajem Ja ne odustajem Non rinuncio a lei Non rinuncio a lei Ja ne odustajem Ne smijem stati Non rinuncio a lei I ne smijem stati L'asspetto qui Za koju živim post zasto ova pjesma poslije.. jkad mi prodje fibra... |
ma neki put...
|
se sjetim koncerata... onih na kojima sam bio... tijelom.. i onima na kojima sa bio duhom na kojima sam u duhu pio sa muzicarima... i onima na kojima sam pio ... i onim a na kojima nisma pio... na kojima sam pjevao.. na kisi... na kojima sam vikao "NEMAAA KISEEE" i na nekima na kojima sam jako zelio da je neko pored mene... i onima na kojima sam bio najusamljeniji covjek medju onolikom hrpom ljudi... i trajanje te usamljenosti se mjerilo u minutama, od pjesme do pjesme, od Lunje do sljedece... ta tisina mi je bila nesavladiva.... iako je zamor ljudi bio veliki... i neki ljudi me zagrlili... ali nisu to moji ljudi bili.... spustio sam glavu... o rukav obrisao suzu i cekao jednu pjesmu... i nisam je docekao.... samo sam dok sam vidio jedan poznati korak na pozornici... u crnom odijelu(ne znam mozda i nije bilo crno ali mi je ostalo tako u sjecanju...) i onda je pocelo ..... (sorry sto Ti kradem pjesmu...) Djordje Balašević - Ringispil Curi od jutros od četiri- pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat, ma sve mi je ravno k'o severni Banat, manje više, i sa kišom i bez kiše. Vreme se vuče k'o teretni voz, gde li večeras da pomolim nos? Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da. Prolazi vreme, al' to mu je manir, i sve je to plitko k'o plehani tanjir. Izeš sliku, nigde jedra na vidiku. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj ovom svetu malo boje, čudo moje. Veče se klati k'o prezreli klip, teška vremena, a ja težak tip - gravitacija začas uzima svoje. Slab sam ja igrač za subotnje gužve, al' shvatam pomalo te pokretne spužve: neko pijan lakše život odrobija. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje. Sustajem ,odustajem, pritiska me kao pegla. Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo vergla. Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla. Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla. O, daj okreni... sustajem, odustajem... taj ringišpil u mojoj glavi... i zasto nikad nije na koncertu svirao nedostaje mi...? najjacu pjesmu ikad(i sad mi kao po narudzbi to svira... pa sta sam ja Bogu zgrijesio? ..ovo je hipotetsko pitanje molim...) |
19.12.2006., utorak
i htio sma pricati o...
 ovo voce , komada jedan sam nosao po auto jedno 3-4 dana... kupio g au ponedjeljak.. i mislio da cu stici isporuciti ga ali eto... nisam stigao.. p abar ovako da ga vidi... jer kako je to trebalo biti isporuceno na jednoj kavi (ma nasao bi ja i mandarine za drugu kafenisticu ;) ali one se lakse kupe ;) ) te sam tako sav jadan u petak navecer to slavodobitno predao konobarima , koji su se zacudili. ali sam dobio ogroomnuuu casu gemista zato :))))))) eto... neda mi se otvarati novi post... ali vezano za provin komentar o koncertima... kako uvjek mene nesto veze uz neke koncerte... neko sjecanje.. ili osjecaj...  slika se zove kiss in the rain :) i uvjek me podsjeti na neki koncert... daleki, iz jure ili krede otprilike... osjecaj kao da te poljubi andjeo :) dok slusas note... o tome pricam :)) |
jucerse...
|
vozio... i imao sam jedan cd u autu.. (koji svirao..) i to bajaga neki moj mix svega... i onda mi bilo dosta toga... i kazem ma ajde fino nesto drugo.. i ja fino izvadim cd uzmem neki nasumice... ubacim i ajde necu prvu stvar vec ajde recimo neku drugu... i sad ja postiskam sve sto treba i krene ova pjesma.... Gibonni - (Judi, zviri i beštimje, 1999) - Divji cvit Nije mi potriba sad ka šempja gubiti mir Jer ja sam proguca kost Za jubav niman lipu rič I žalim bože i trud i ludu glavu kojom ne mislin Ko me je natira da je provam, Da je vako zavolim, Da je vako zavolim U srce me potočaj ka divji cvit Pušti dažd iz oka da okripi Tu naciklu jubav u meni Da je čoviku bit ka rašpa I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako ginija za nju Da je čoviku bit ka rašpa Da nista ne suti ka ini zvir I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako giniju za nju Ko me tira da je vako zavolim, Ko me tira da je vako zavolim U srce ... |
ponocna prekucavanja....
|
ovaj post sam mislio napisati davno davno... jos dok sam jednoj osobi rekao da je razumijem u potpunosti... pa me za stolom vani, gdje smo pili kavu pogledala... "pa ja sam mislila da ces osuti drvlje i kamenje po meni" "mozda... da te ne razumijem..." e onda je tu uslijedio gutljaj kave, pa njezin gtljaj vode(jer je kavu vec popila skoro...) pogled preko stola... pa onda osmijeh... "a ja mislila...." "nista ne misli... znas da smo ti mi isti.." "ali bas toliko..." ma ajde de... pruzio sam ruku i stisnuo njezinu... osmjeh joj je prosarao namrsteno lice.. "ali.. ali... " "nista ali , razumijem te, i protiv sebe se ne mozes boriti previse... mozes samo nekako smiriti sebe..." "ali ... " pogledala me i nasmijal ase... "nisam ocekivala ovo... ovakvu reakciju..." "ma ja sam tu... " nasmijao sam se... "hvala ti na razumijevanju..." rece i onda smo ponovno krenuli pricati o svemu i svacemu.... i tako se ja moram nekome zahvaliti danas.. hvala ti na razumijevanju :) |
18.12.2006., ponedjeljak
trazio sam trazio....(ili definicija "kuruze" )
|
nasao ovo.... ustvari nisam ja nasao.. ova pjesma nasla mene... danas... Bijelo Dugme - Ima neka tajna veza Ima neka tajna veza, za sve ljude zakon krut. Njome covjek sebe veze, kada bira sebi put. Sidro koje ladju cuva, da ne bude buri plijen tone skupa sa tom ladjom, jer je ono dio nje. Ima neka tajna veza, tajna veza za sve nas. Ima neka tajna veza, tajna veza za sve nas. jutros je to sviralo susjedu dok upalio radio ... ne znam sto bilo to je obicno navijeno na "kuruza" radio... a sad da definiram "kuruza" muziku.... recimo samo ovako... ako se sjecate prije turbo folka imali smo nekoliko novokomponiranih(novokomponovanih) narodnih e pa sad... zamislite te iste novo-nesto... ali u zagorskom ruhu... ja dok ih cujem odmah zamislim one kafanske svirace gdje jedan uvjek bije po onom velikom kontrabasu.... e to su po meni "kuruzne" pjesme.... ili prepjevi velikih narodnih hitova na zagorski.... d ase razumjemo.. ne na ijekavicu nego bas na zagorski.. skupa sa naglascima i svim... kad sam jednom cuo Tominu pjesmu i onda susjedu pustil to on je rekel.. "jooj kak taj ruzno pjevaaaaa, pa to bolje pjevaju original decki iz grupe...(e sad me ubijte kak se zove grupa ali ne znam...)" i onda vise s njim ne pricam o pjesmama... i sad kidam pozdrav svima :) |
17.12.2006., nedjelja
neke rijeci ...
|
tesko izgovaram... cak sam u svojim "cuvenim" savjetima rekao da nikad curi ne kazes da ti je draga dok sam ne osjetis da ti je uzvraceno... i onda razmisljam.. da li sam mozda pogrijesio , kako nekome reci koliko ti znaci ako se stalno plasis nekog odbacivanja.. ili korpice ili kako se vec zove... (iako mislim da ovo za korpicu postoji neka prica zasto se odbijanje zove korpica, u vezi s nekim narodnim obicajem, da li nasim ili njemackim...) ali opet znam da sam nekad brzao.. da sam i neke cure svojim brzanjem i ishitrenoscu tjerao na neke izjave na koje nisu bile spremne a ni istinite.... jer morate priznati kad ti neko kaze volim te, tesko je reci samo hvala (mislim nije nemoguce, znam, iz prve ruke ;) ) i onda dolazimo do toga da mi neke osobe kazu , kako nisu ni sigurne da li su ikad voljele ono , ok imale su simpatije.. "ali da volim kao ti to nisam dozivila" e onda sam se slogirao jer poznajem je, i znam da to niej istina to.. svejedno ... isto kao sto nekim ljudima nisam rekao u oci nesto, iako su zasluzile jednostavno .. eto nikad se nisam sjetio to im reci...(niej bas neki izgovor...) to mi se neki dan vrzmalo po glavi... ne znam kako mi to palo na um... slusao sam neku pjesmu kao "joj nisam ti rekao puno toga, a zivot je proteko..." i onda mi sinulo...i prenulo me... pa samo mi nekoliko ljudi puno znaci i njima nisam rekao da mi puno znace.. da ih ...... i da bi sve ucinio za njih (dobro u granicama normale.. ali moje normale... a to je sasvim druga vrsta normale :) ) i cak vozio hiljadu milja.. ko onaj ruzni francuz u prelepom filmu (da sad mi Lipa svira... sto cu..) pa sam brze bolje uputio jednu poruku, iako znam da nisam morao, ali eto morao sam ... ne znam da li znat eosjecaj... kad jednostavno nesto moras reci... jer ti se grlo jednostavno omakne... i u grlu ti se stisne neka spuzva koja ce ti upiti svaki glas koji izadje i koje nikakvo iskasljavanje nece izbaciti... samo vibracija pravih rijeci moze izbaciti tu spuzvu.. i hvala mi na novim slusalicama.. slusam mjuzu koju zelim :) vrijede svih 14,99 koliko sam dao z anjih :)))))))))))) exYu balade... m akog me Boga za tebe pitaju piloti i zaboravljeni... balas..giboni.... ili je to do toga sto sam igrao karte do 1 kod susjeda? pjesma noci? nema je... ima samo jedno volim te a sad idem spavati... ovaj nabacani post je jedini koji podkrepljuje ono moje iz naslova bloga... baljezgam... laka vam noc d ai ja probam kako ide ovo.. |
15.12.2006., petak
polako
|
sam sjeo na betonsku ogradu , iako 12 mjesec proljetna temperatura me potpuno smantala... pogledoa sam na mobitel... 15 minuta prije roka... cistacice su se odjednom rasprsile iz velike betonske zgrade ispred koje sma sjedio cistile su travu... zelene povrsine.. nikad mi nije jasno zasto one smiju po travi gazit a ostali smrtnici ne... ali nema veze.. nisam znao da je ovo grad velike osvjestenosti sto se tice cistoce.. ruksak na pola koplja odmarao je pored mojih nogu, izgledao je jos umornije od mene... "hej pa ti mene ne vidis?" 'joj sreco kad bi ti znala da ja od umora samo 2 metra daleko vidim...' pomislio sam u mozgu je bilo zbunjujuce kao kad se devedesetosmica ne gasi tri dana... (u prijevodu sa zargona.. usporen do boli...) jedan osmjeh je obrisao sve bore i nanio osmjeh na moje lice... kratki poljubac i polako setanje... hvatanje pod ruku... ma ovo sam ja sve znao da ce biti ovako... de javu.... sjedamo u kafic... narucuje kafu s mlijekom i casu vode... i ja isto.... vrlo brzo , poslije 15 minuta dobijemo naruceno , bez vode... eto vrlo dobra usluga... p avi idite kod slovenaca u bosni pit kafu.. JOK pricamo... njezin glas putuje nekim cudnim putevima do moje svijesti... zaobilazno... "hejjj daj mi rukeee" kaze odjednom ozbiljno... dajem ne znam sto zeli... uhvati ih ... pogleda me.. "beeeeeeeeeelj" uz osmjeh se belji... polako ispijam kavu... dok vrijeme neminovno curi... 'stvarno bih mogao kupiti i sat... a ne da pogledavam na mob stalno...' mislim u sebi.... "idem0?" polako se spremamo i koracamo uz rijeku... pricamo o svemu.. kao pravi englezi pricamo o vremenu, taksiju, polako ... idem nazad... |
14.12.2006., četvrtak
4 sata...
|
balasevica u komadu.... koncert u osijeku... opet sam onaj stari... ove tockice mogu sluziti umjesto onog telegrafskog STOP... |
pjesma noci...
|
ona me je iznenadila... tek sam krenuo citat..ustvari slusat njezine pjesme... kad me docekao jedan mail... jebiga... zivot je takav , govorim jos i sad... ali svejedno... jedini sms koji sam dobio u bosni bio je onaj koji nikako nisam zelio dobiti, koji sam nekako zelio izbjeci... Fausta hvala ti ... znala si da zelim saznati makar najgore jer mi je bila draga.. neki ljudi me totalno taknu... i ona je... ostavila osmjeh jedan u amanet... tako da me ne pitate zasto osmjeh na mom licu... do nekog sljedeceg, sretnijeg zivota... THE ROLLING STONES Angie (M. Jagger/K. Richards) Angie, Angie, when will those all clouds all dissapear? Angie, Angie, where will it lead us from here? With no loving in our souls and no money in our coats You can't say we're satisfied But Angie, Angie, you can't say we never tried Angie, you're beatiful, but ain't it time we said good-bye? Angie, I still love you, remember all those nights we cried? All the dreams we held so close seemed to go up in smoke Let me whisper in your ear: Angie, Angie, where will it lead us from here? Oh Angie, don't you weep, all your kisses still taste sweet I hate that sadness in your eyes But Angie, Angie, ain't it time we said good-bye? With no loving in our souls and no money in our coats You can't say we're satisfied But Angie, I still love you baby, Everywhere I look I see your eyes. There ain't a woman that comes close to you Come on, baby, dry your eyes. But Angie, Angie,, ain't it good to be alive? Angie, Angie, they can´t say we never tried. ova me pjesma podsjecala na dvije osobe... ustvari UVJEK ce me podsjecati na te dvije osobe... jedne zbog koje sam naucio svirati ovu pjesmu.. i druge zbog koje pisem ovaj post.. i objema je bilo isto krsteno ime... i sad idem poslusati jedan savjet ... od jedne od njih "zajebi sve, sta ti mogu, samo zavidjeti... nabaci osmjeh , sakrij rupu na hlacama i prosetaj se gradom, sunce je" ovo sve nabacano... ali takve su mi misli sad... turbulentno je... opako umanjen moj osjecaj sad... |
13.12.2006., srijeda
sunce...
|
polako je kopnilo svo moje lose raspolozenje i umor , svakim minutom koje sam proveo na suncu oko mene su prolazili neki pejzazi, iscrtani ljudskim rukama uzeo sam mobitel u ruku, iako se toga grozim... iako sam svim dragim osobama, rekao da me ne zovu dok voze... neke fobije davne jos me muce... svejedno prelijep dan... "halo? kafa? " "jooj gdje? " "pa u blizini..." "idemo ... " poslije nekoliko trenutaka cuo se glas... "gdje? " "vidjet cemo..." "za 15 minuta? " , "moze?" izasao sam iz auta i protegnuo noge... sva sila ljepih cur aizasla je vani, da ugraibzadnje kapi sunca a ja sam sa osmjehom cekao samo jednu.... :) |
ma ne mogu...
|
zasto ja nemam ovakvu zubarku? ko iz pjesme? :( Ruz - Zubarka Moja zubarka je vrlo zgodna devojka cesto idem kod nje mada imam zdrave zube sve. Kada nasloni grudi na moje telo ja poludim. Zbog zubarke te nocima se budim... Anestezija meni nije potreba dovoljan je samo dodir njenih vrelih butina kada nasloni grudi na moje telo ja poludim. Zbog zubarke te nocima se budim... nocima se budim... ... da pogadjate bio kod zubara ;))) e da jos imam ovakvu zubarku... ;)  |
12.12.2006., utorak
pjesma za ovo doba dana...
|
NESTO LIJEPO TREBA DA SE DESI [1989] mjesecina bilo je ljeto, vrela noc svira dobri, stari rock'n'roll ti i ja, dva mjesecara dva bagrema bijela tek procvala mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno zena, prvi je put srce u srcu, ruka u ruci kao mornari u mirnoj luci crna oka dva, dva lopova sve su sa sobom mi odnijela mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno zena, prvi je put noc je plesala u ritmu tijela tvoje nemirne ruke i postelja bijela lete godine, sretan im put al' zauvijek ostaje nas prvi put mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud mjesecina k'o dukat zut ti dovoljno zena, prvi je put |
poslije 16 dana...
|
sa 21 satnim radnim vremenom... i stalnim podjsecanjem da moram jesti i spavati samo da nabacam misli z apostove.. jer ne funkcioniram na drugi nacin.. :D sad mi mozak... na rezervi se vozi... ali evo... da napisem put, Halidalije ;) (provi ;) ) , kafa, nosenje raznog voca po nekoliko dana z aisporuku, ne kupovina knjige, ne ispijanje kafe, ispijanje kafe, borba sa sobom, gledanje u mob... tuzne vijesti koje me rasturile... osmjeha na licu i umor u ocima... |
eto..
|
razmisljao sam... iovo je pjesma koja mi puno toga znaci.. i nemam je uzalud u jednom svoj signature-u... Noć kad sam preplivao Dunav Na mostu smena straže, znao sam da me traže, žandara nema koji ne zna moj lik. Zar moja glava vredi sto forinti, gospodo draga? Pod slikom toliko piše, vredi bar krajcaru više. Dobre smo krčme znali, dobre smo konje krali, dobra nas neka zvezda pratila svud. Ostajte zbogom zeleni Karpati, drumovi carski. Dugo sam bio daleko, da l' me poželeo neko? Dolazim, sto dukata donosim, i kašmirsku maramu čudesnih boja. Dolazim, da te opet zaprosim, dok te drugom ne daju, ljubavi moja. Talasi lađe lome, šta srce zna o tome? Srce je ludi husar, pijan i mlad. I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan. Oprosti velika reko, al' ja sam morao preko! Dolazim, sto dukata donosim, i kašmirsku maramu čudesnih boja. Dolazim, da te opet zaprosim, dok te drugom ne daju, ljubavi moja. |
0