ovaj post sam mislio napisati davno davno...
jos dok sam jednoj osobi rekao da je razumijem u potpunosti...
pa me za stolom vani, gdje smo pili kavu pogledala...
"pa ja sam mislila da ces osuti drvlje i kamenje po meni"
"mozda... da te ne razumijem..."
e onda je tu uslijedio gutljaj kave, pa njezin gtljaj vode(jer je kavu vec popila skoro...)
pogled preko stola...
pa onda osmijeh...
"a ja mislila...."
"nista ne misli... znas da smo ti mi isti.."
"ali bas toliko..."
ma ajde de...
pruzio sam ruku i stisnuo njezinu...
osmjeh joj je prosarao namrsteno lice..
"ali.. ali... "
"nista ali , razumijem te, i protiv sebe se ne mozes boriti previse...
mozes samo nekako smiriti sebe..."
"ali ... " pogledala me i nasmijal ase...
"nisam ocekivala ovo... ovakvu reakciju..."
"ma ja sam tu... " nasmijao sam se...
"hvala ti na razumijevanju..."
rece i onda smo ponovno krenuli pricati o svemu i svacemu....
i tako se ja moram nekome zahvaliti danas.. hvala ti na razumijevanju :)
Post je objavljen 19.12.2006. u 08:32 sati.