polako je kopnilo svo moje lose raspolozenje i umor , svakim minutom koje sam proveo na suncu
oko mene su prolazili neki pejzazi, iscrtani ljudskim rukama
uzeo sam mobitel u ruku, iako se toga grozim...
iako sam svim dragim osobama, rekao da me ne zovu dok voze...
neke fobije davne jos me muce...
svejedno prelijep dan...
"halo? kafa? "
"jooj gdje? "
"pa u blizini..."
"idemo ... " poslije nekoliko trenutaka cuo se glas...
"gdje? "
"vidjet cemo..."
"za 15 minuta? " , "moze?"
izasao sam iz auta i protegnuo noge...
sva sila ljepih cur aizasla je vani, da ugraibzadnje kapi sunca
a ja sam sa osmjehom cekao samo jednu.... :)
Post je objavljen 13.12.2006. u 21:35 sati.