- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
20.12.2006., srijeda
ma neki put...
|
se sjetim koncerata... onih na kojima sam bio... tijelom.. i onima na kojima sa bio duhom na kojima sam u duhu pio sa muzicarima... i onima na kojima sam pio ... i onim a na kojima nisma pio... na kojima sam pjevao.. na kisi... na kojima sam vikao "NEMAAA KISEEE" i na nekima na kojima sam jako zelio da je neko pored mene... i onima na kojima sam bio najusamljeniji covjek medju onolikom hrpom ljudi... i trajanje te usamljenosti se mjerilo u minutama, od pjesme do pjesme, od Lunje do sljedece... ta tisina mi je bila nesavladiva.... iako je zamor ljudi bio veliki... i neki ljudi me zagrlili... ali nisu to moji ljudi bili.... spustio sam glavu... o rukav obrisao suzu i cekao jednu pjesmu... i nisam je docekao.... samo sam dok sam vidio jedan poznati korak na pozornici... u crnom odijelu(ne znam mozda i nije bilo crno ali mi je ostalo tako u sjecanju...) i onda je pocelo ..... (sorry sto Ti kradem pjesmu...) Djordje Balašević - Ringispil Curi od jutros od četiri- pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat, ma sve mi je ravno k'o severni Banat, manje više, i sa kišom i bez kiše. Vreme se vuče k'o teretni voz, gde li večeras da pomolim nos? Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da. Prolazi vreme, al' to mu je manir, i sve je to plitko k'o plehani tanjir. Izeš sliku, nigde jedra na vidiku. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj ovom svetu malo boje, čudo moje. Veče se klati k'o prezreli klip, teška vremena, a ja težak tip - gravitacija začas uzima svoje. Slab sam ja igrač za subotnje gužve, al' shvatam pomalo te pokretne spužve: neko pijan lakše život odrobija. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje. Sustajem ,odustajem, pritiska me kao pegla. Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo vergla. Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla. Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla. O, daj okreni... sustajem, odustajem... taj ringišpil u mojoj glavi... i zasto nikad nije na koncertu svirao nedostaje mi...? najjacu pjesmu ikad(i sad mi kao po narudzbi to svira... pa sta sam ja Bogu zgrijesio? ..ovo je hipotetsko pitanje molim...) |
0