- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
18.10.2006., srijeda
evo samo
|
poluprazne salice kave stajale su pored kreveta... kava s mlijekom 2 deci.. moja plava i njezina sarena... "znas...nekako mi je hladno..." rekla je dok se polako smjestala pod moje rame "tebi je hladno... pa ti si uzela sve plahte... " "evo ti... hvalisavce da ti je uvjek toplo..." rece i sa sebe skloni plahte i polozi ih prekomene.. i zavuce se pod iste.. plahte blizu mene... hladne noge pocne grijati na mojima... "a pit kavu?" pitao sam je.... "skru kofi.."nasmijala se... "a kad moram..."rekoh , kao tuzno, .. i polako krenuh ustajati... hladna ruka je na mojim ledjima ostavila vreli trag "pa nisam to mislila..." "ajde dobro.." rekoh i kao nevoljko se vrativsi u krevet... povukao sam se do naslona kreveta... uzeo salicu... ona me pratila i jos uvjek mi je bila pod ramenom i sad se premjestila na rame.... polako sam ispijao kavu.... uzivao.... kava je bila bas po mom ukusu.. s amlijekom.. poluhladna... i ona na mom ramenu.... "ej fali nam muzike..." rekoh.... svjestan da trazim hljeba preko pogace... "ajde... " rece lijeno..." ali slusamo po mom izboru..." nasmijala se... "ajde moze....sve moze... " osmjeh mi je bio na usnama vec dugo... ustala je na brzinu prekapala stavila cd u liniju nesto otipkala.. i brzo se zavukla pod plahtu... "slusaj ovo.... " i poljubila me njezno... a kroz vene mi je uz krv i onog djavolka koji stalno tu cuci prohujala i ov apjesma... Djordje Balašević - Provincijalka Rekli su mi da je dosla iz provincije strpavsi u kofer snove i ambicije drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja shvatih, boze, ovo je sazvezdje za nju - provincija Srce stade k'o dete da se otima trazili smo se po prethodnim zivotima ostavih iza sebe svet, zablude, promasaje koji tiste prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih uzeo kostim vecnog decaka i opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih usamljeni galeb iznad mora osrednjih reci bi sve pokvarile, samo se cutke pokraj mene stisla sami, svoji, izbeglice iz besmisla O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih gledao niz kej kao niz prugu i opet bih znao da se u oblak zadubim i cekao bi samo nju, nijednu drugu Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti. Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim ali postoje u nama neke neprevodive dubine. Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam... Napisi mi pesmu, molila je. I nisam znao da li cu umeti. Voleo sam je tako lako a tako sam tesko to znao da pokazem a onda odjednom raspored mladeza na njenim ledjima kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i tako, eto ti pesma, ludo jedna... "evo ti pjesme ludo jedna..." sapnu mi tiho... |
0