Godine prolaze

Da mi je netko prije 20 godina rekao da će proći 20 godina, a ja ću još uvijek biti jednaka zbunjena i zbrkana inačica sebe, ne bih im vjerovala, napisano je u novom postu na Ina's playground blogu.

20 godina je puno. Za toliko vremena bit ću odrasla osoba, a odrasle osobe znaju što rade i što žele. Tako bih im nekako tada objasnila. Do tog vremena imat ću skoro 37, završit ću faks, naživjet ću se u svojim dvadesetima, zaljubit ću se, imat ću prijatelje za čitav život, radit ću nešto što volim, pisat ću, čitat ću, putovat ću, imat ću kuću, dvoje djece i psa. Ironično da sam možda sa 17 imala jasniju predodžbu svog života, svojih želja i snova.

Ali ljudska bića su jednostavno prezbrkana. Možda je neki unutarnji dio nas podešen da nekako nikad ništa nije do kraja ok. Možda je to i dobro. Da nemamo želja, strasti, što bismo ustvari radili? Samo sjedili i čekali da život prođe? Što bismo bili?

Laži i još ponešto

Galaksijo, javi se Blumi ti bude skuhao pašta šutu!

No u međuvremenu jamra o voću, Slovencima i sokovima:

Velim ja njoj, ne vjerujem našim lopovima, ali Slovenci, oni što napišu to i je tako. Šipak. Shvaćam želju za zaradom, ali zašto me moja država ne štiti od evidentnih beskrupuloznih opsjenara. Dakle, ako naši pišu sok od borovnice u njemu će biti jabuke, aronije i tko zna čega još, navodno, ali renomiranom i skupom Fructalu možeš vjerovati. Malo preksutra. Sok od borovnice ima 20 % voća, od toga tek 3 % borovnice i to ne one čiste, nego iz koncentrata, dakle ubijena do krajnjih granica. Dodana i lažnjak aroma, praktički smeće. Ali dobro, glavno da meni odlično radi novo centralno, pa nam je svima toplo i to ne samo oko srca.

Oslobođenje Zagreba

Lilianke je napisala jedan vrlo osoban post u kojemu nema sretnog završetka:

Dakle, poklopilo se nekoliko stvari...
Neki dan, Dijete me zamolilo da joj pomognem sa zadanim radom iz povijesti.
Ona obično ne razumije tko je tu koga i zašto, ti povijesni, ratni i vojni termini su joj apstraktni i odbojni,
tako da sam imala zadatak obnovitti znanje iz četiri teme
četnici, partizani, ustaše i sažetak problematike...
te je preslušati dok mi izlaže itd...
pomoć joj s time.
Naravno da je moje sjećanje manjkavo, pa sam morala pol udžbenika pročitati,
vidim koliko ne znam i vidim kako su se sve stvari koje su se dogodile morale dogoditi,
i niti jedna strana od svih spomenutih nije bolja.
Nema ispravnijeg.
Ne postoji.
Žao mi je, ustaše nisu jedini problem koji se dogodio na ovom području.
Ko drukčije kaže, taj kleveće i laže.
Otvorite si školski udžbenik, pa vidite , što se i zašto i kako osnovalo, tko je bio kakav.

Agonija u Hugo Boss odijelu

Huc:

volio bih napisati nešto superherojsko, muški

8 sati unutrašnje patnje
8 sati kulučenja
8 sati demonskih snova
i slično…

volio bih napisati nešto herojsko
ali jutro je tmasto i ja sam
razmočena kutija nakon sinoćnje
oluje ja sam
lav koji je većinu života proveo u
kavezu zablude i laži
ja sam tvoje vrećaste sise
i tvoj podli um
umalo sam umro od starosti
u dvadesetima

Zanimljivosti o pivu

Ovaj vikend išao sam na pivo u jednu poznatu i meni najdražu pivnicu, koja se nalazi u okolici Münchena, u malom selu Aying.
U ovo vrijeme se pije Maibock pivo (jačina 6,9°). Normalno pivo je oko 4% alkohola.
Oktoberfest pivo je oko 6% alkohola.
Maibock je najjače pivo u Njemačkoj sa oko 7%
Kažu da je 1 krigla Oktoberfest piva otprilike jednaka kao 8 čašica rakije.

Pivo s najvećim procentom alkohola je "Snake Venom", a sadrži 67,5%, napisao je Kenguur.

Polufinale

Nemam kravu (ni bika kao ministar iz mog kraja) ali dajem časnu pionirsku riječ da nikada više neću gledati to sranje od Evrovizije ako mali Lasagna ovaj put ne pobjedi.
Lani su "stručni" žiriji zajebali onog zelenog čakavca iz Finske, nadam se da će mali Istrijan uspijeti izrimtimtagidimati se iznad njihovih političkih kalkulacija.

E sad.
Mali je ulovio žicu mnogima.

Jedno što spominje mačku.
A znamo da su mačke na internetu popularnije od svih Taylor Swift i Brad Shitova.

Drugo što je tim spominjanjem mačke dirnuo u srce mnoge koji su, kao i ja, otišli u tudjinu s onim jednim (ili više njih) kofera.
Doma je ostala kuća, roditelji, braća...
I naravno - mačka.
Nisam naročito sentimentalna, barem to nikada ne bi priznala, no taj detalj s mačkom meni uz svo ono veselo skakanje po pozornici tjera neku staru prašinu u oko, od koje onda poteče suza, oštro po tipkovnici udarila je Flekserica.

***

Osim kod Flekserice, Eurosong možete komentirati i na našoj anketi

Zaboraviti

Možeš zaboraviti stvari ili osobe, ali ne možeš zaboraviti osjećaj koji si pritom imao...

Reće netko.... - "nitko ne voli tužne ljude".

E, onda ispada da moraš imati namontiran osmijeh, praviti se da si savršeno sretan, biti po svim standardima, nešto govoriti, a da to ne misliš, šutjeti kad ne misliš da treba šutjeti, osluškivati druge koji zanovjetaju jer im se nešto ne sviđa kod tebe, a pritom ih ne ugrožavaš, ići tamo negdje gdje ti nije baš ugodno.... itd. itd.

Pa si tužan jer nemaš pravo biti tužan. Pa si u grču.... Jer nemaš pravo i ti biti sretan, piše pozitivka.

Tad i nikad više

E, to lito smo se nas dvoje natjecali ko će u taj dan ulovit više. I bit pobjednik lita. Sunce je pržilo, bili smo slani i sparušeni od soli. Svako malo bi skočili u more, rashladili se i nastavili.

I onda mi je zateglo krenu. Jako i snažno. Srce mi se uzdrčalo dok san potezala. Samo da mi ne utekne, mislila san. I tako san dovukla velikog pica na mrkentu. Posli je Stari reka da je u njemu očišćenon bija kil i kvarat. Al ja sam tu težinu i pobjedu lita zaboravila jer me morila druga briga. Dok san pokušavala izvuč udicu iz usta lovine, riba se trznila i udica mi se zavukla u meso palca. E, to je stvarno bolilo. Kako je tek bolilo vađenje udice i sve ono danima posli, priskačen. Da ne ispadnen neka cvilidreta, napisala je Morska.

Nema veze, još sam mlada

Koliko god gunđali i njamrali protiv aplikacija i raznih programa dok su poticatelji na kretanje, dok su pomoćnici i podrška u ostvarivanju dobrih ciljeva ispunjavaju svoju svrhu i treba ih koristiti.

Meni je poticaj i to što znam kako se @Fleksa ovog trenutka tamo negdje u Njemačkama bori za svoj cilj.

Sva sredstva su dopuštena i dobrodošla ukoliko nam pomažu pri ostvarivanju svojih ciljeva. Nevažno je što mnogi ne razumiju pa se smiju i sprdaju, mnogi ne razumiju ni čari igranja šaha.

Pri mršavljenju najčešće izabirem najgoru metodu. Odlučim "prestati jesti" i u kratkom vremenu skinem puno kila. Ono što treba napraviti je promijeniti neke navike, i složiti si jelovnik koji je nutritivno vrijedan, a kalorijski odgovarujući, napisala je Ypsilonka.

Život sa stricem

U vrijeme prije šest godina intenzivno sam vozio bicikl. Niti udaljenosti od sto kilometara ili više nisu mi tad bile nedostižne. Na Prvi maj 2018. pedalirao sam iz Ivanića do Jasenovca odnosno Novske. O tom putu napisao sam kratku reportažu i objavio je ovdje na blogu koji se u to vrijeme zvao Zlatne žbice.

Danas na isti datum šest godina kasnije prošao sam isti put. Ovaj put autom u društvu. U nastavku je kratka bilješka s tog izleta

Moj stric F. posebna je osoba. Posjeduje senzibilitet i nerv za potrebe i želje onih oko sebe. Rijetka vrlina. Društven je i nesebičan u novcu, energiji i vremenu. Kad sam bio klinac svaki put kad bi se vidjeli nakon duljeg vremena vodio me u dućan da zasladimo život. Tako je govorio. To "zasladiti život" upečatljivo mi je ostalo do danas i pokušavam doslovno i metaforički upražnjavati ga svakodnevno. Život je sladak, ali je zbiljski kratak i treba ga trošiti na lijepe stvari, piše na blogu Usputne bilješke.

Pranje suđa nad sudoperom

Danas svatko ima mašinu za pranje suđa, suđericu ili perilicu, nebitno kako je zvali, ili koje marke bile: sve rade isto -
peru umjesto ukućana najčešće žena, rjeđe muškaraca makar ih ima više nego što žene to priznaju.

I tako, dok suđe peremo jer nas je dvoje i ne možeš skupiti toliko da pereš svaki dan, onda se priljubiš uz sudoper i sve što radiš - radiš bez razmišljanja, čistom nvikom, bez pogovora ili prigovora savjesti sebi ili nekome drugome.
Cijelim tijelom, bez aktivnosti mozga, uključeni smo u pranje suđa i to radimo uvježbanom brzinom kao da je sudnji dan, da nam gori pod pod nogama i želimo se što prije odmaknuti od sudopera uz misao (sad konačno i mislimo) da je rutinski posao napravljen htjeli ga mi ili ne, napisala je Annabonni.

Kako sam preživio kampanju i kako mi sve je postalo dosadno oko izbora

Znam ja da su luzeri određeni dio stanovništva u tranziciji. Nije ni moja familija nešto profitirala, nisam profitirao ni ja, uspješno profesionalno životarim, plaćam državi dažbine i proklinjem sindikate kada vladu žicaju povećanje osnovica, jer onda mi koji si sami plaćamo doprinose, automatski plaćamo hrpi uhljeba koji ne rade puno više nego što bi trebali.

Državna i javna administracija je čudo. Pola ljudi radi i to radi jako puno, pola ljudi ne radi baš ništa. Velikom većinom, svi su tamo po svim mogućim političkim kombinacijama. HDZ, SDP, jako puno HNS i jako puno bivša Bandićeva stranka, rodijaci, ljubavnice, ljubavnici, ovaj lobi, onaj lobi. Nešto sam imao nedavno susret s jednom jako nebitnom ustanovom državne birokracije i fasciniram sam da postoji ustanova koja toliko para uzima, a ne radi ništa. Da svi crknu od neke bolesti, sve bi bilo isto. Najgori od svih ljudi u birokraciji su oni koji im rade PR. Dno dna, napisao je Pero Panonski, 889. put.

Kako smršaviti

Jutros imam 3 kile manje nego jučer a nisam ku*cem mrdla. Mislim da ću od*ebati i plivanje i fizioterapiju i samo se još izležavat s mačkama. Novi način fitnessa, koji će oduševiti sve one koji mrze zdrav život i sport i postati svjetski hit broj jedan nazvat ću prikladno po našem najstarijem mačku - Adagio, piše Flekserica.

Jučer sam cijeli dan guglala što napraviti da izgubim onih par kila koje sam natukla s 30-ak preplivanih kilometara u 10 dana i tako sam naletila na aplikaciju Oviva, koju zdravstveno plaća kao pomoć pri mršavljenju (umjesto da čovjeku plate kuru od 3-4 tjedna) i to 500 eura na mjesec?!
Evo što sam pametnoga saznala od te silne kopi pejst aplikacije.
Krenimo redom.
Ima čak 8 točaka.

1. Dovoljno tekućine
Pijte dovoljno tekućine, po mogućnosti vode ili čaja.

Pauci s Marsa

Takve značajke nastaju kada proljetna sunčeva svjetlost padne na slojeve ugljičnog dioksida taloženog tijekom mračnih zimskih mjeseci.
Sunčeva svjetlost uzrokuje zagrijavanje leda ugljičnog dioksida na dnu sloja i pretvaranje u plin, koji se zatim nakuplja i probija kroz ploče leda koji leže iznad.
Plin koji se pojavljuje, pun tamne prašine, izbija kroz pukotine u ledu u obliku visokih fontana ili gejzira, prije nego što padne natrag i taloži se na površini, stvarajući tamne mrlje.
Taj isti proces stvara karakteristične uzorke u obliku pauka urezane ispod leda.

U konačnici općenito je moguće činjenicama puno toga objasniti.
Onima koji to žele.
I mogu, naravno, piše Sajam taštine.

Gdje nestaju ljudi?!

Gdje nestaju ljudi,gdje nestaju njihove riječi, pjesme, ideje, zamisli, ushiti, gdje nestaje njihov zanos i let?!
Ništa ne nestaje, to je samo prikriveno lišćem tajne, lišćem neke nemogućnosti.

Nisam nestala, eto me, ovdje, tu sam, u sadašnjosti sam, ponovno sam otvorila svoj blog, svoj siguran prostor, mjesto koje me uvijek čeka,
gdje god fizički uistinu bila uvijek imam svoj virutalni dom, tu imam sve pod kontrolom, sigurna sam i slobodna, zato se uvijek vraćam...

Danas je točno godinu dana od kad sam upala u jednu malu zamku, koju sam doduše samoj sebi postavila, bio je to divan i uzbudljiv pad, pad dostojan Alise, piše Danielaland.

Svako vrijeme nosi svoje breme

Često mi se događa da ne znam o čemu pisati, dan brzo prođe a ja ne stignem obaviti sve što bih htjela.
Tako je prošao Dan materinskog jezika, Dan bolesnika, Dan zaljubljenih, Izbori, Noć knjige, a ja ni zuc !
Sve redom teme koje me se tiču ili me zanimaju.
Glede jezika žalosti me što današnji naraštaji sve više daju prednost engleskom i anglizmima, što se u tom području "ne zna ni tko pije ni tko plaća" pa se na ulicama "kočepere" natpisi na engleskom, često pogrešno napisani, kao da smo svoje zaboravili a tuđe nismo naučili. (O tome je pisala draga profesorica Nives Opačić.)
Bilo bi dobro da se javni natpisi lektoriraju, a u službenim medijima, u ozbiljnim emisijama, neka se govori standardnim hrvatskim, dok se privatno i u umjetnosti služimo dijalektima i lokalnim govorima i tako čuvamo cjelokupno jezično blago, piše Potok.

Luny

Prvo jutro u kojem me nije probudilo grebanje na vratima.
Jutro u kojem nisi došla, čuvši me da sam ustala, da se pomaziš oko mojih nogu, da te pogladim po glavi i dam ti jesti te otvorim ulazna vrata da možeš izaći van.
Jutro u kojem je kutak s tvojim stvarima u hodniku pusto prazan, sterilno očišćen jučer.
Jutro u kojem nisi pila kavu sa mnom u kuhinji.
Jutro u kojem te tražim da se bez riječi pozdravimo i započnemo zajedno dan.
Jutro u kojem spavaš, pod jorgovanom u dvorištu, a bijeli cvijet kao anđeo bdije nad tobom.
****
Bila je topla ljetna kolovoška noć. Vraćali smo se s proslave Sv. Roka iz mjesta moga djetinjstva. Izlazeći iz auta, osjetila sam da mi se neko paperjasto klupko mota oko noge. Ogroman puni mjesec visio je nad našim glavama. Kakva divna luna. Tako je došlo tvoje ime, piše White Lilith.

Huc:

Obasjan božanskom zrakom Giordano nas je gledao
odozgor, iza leđa visoko podignute brončane skulpture.
Horizont je postao jantarno-narančast.
Krila su mu blještala.

- Sjećaš li se, o presvijetli viteže, kada si
onomad pisao Degli eroici furori*?

Iznenada,
iz kuhinje je dopro
vonj zagorjelog odreska.

---
* O herojskim zanosima, 1585.

Magla

Lani u desetom mjesecu imali smo isplaniran wellness godišnji u Sloveniji. Baš odmor, ne putovanje.
Kako je tada sve to skupa završilo u bolnici i do danas po doktorima i fizioterapeutima i još sam imala sreću u nesreći da su mi spasili nogu, tako smo čekali ovaj godišnji ko ozebli sunca nakon svog tog stresa. I tako je moja bolja polovica rezervirala par paketa za "sprostitev", izmedju ostaloga je za vikend organizirao premještaj u bolju sobu. Sa jakuzzijem, nasmijava nas Flekserica.

E sad, naravno da u svemu mora biti i za*eb.
Jakuzzi nema nikakve stepenice ni ograde ni ručke za koju se čovjek može uhvatiti, posebno kad ima sjebanu nogu kao ja. No, fizioterapeuti su me naučili nanovo koješta, pa i dizanja i spuštanja i tako sam bez problema ušla u vodu. Ali onda me ulovila panika kako ću izaći van.

Ovaj svijet pod suncem tako lijep

Ne čitam knjige, dugo već ne čitam knjige, ne znam reći zašto, evo ne znam, ustvari ništa ne znam, gubim kontrolu nad vlastitim vjetrovima, hoće to s godinama, gubim se u riječima, i pjesme me još uvijek ponekad pogode, uglavnom kad se potrefi s još nečim ovim-onim, a i njuh sam pomalo izgubila, uglavnom jesam, desilo se to u Bauhausu, kupovala sam bosiljak, ružmarin i majčinu dušicu po naredbi, iako nas ovo ljeto gotovo ne bi trebalo biti kod kuće, mužjak se poželio tih nekih travurina koje stavlja u hranu, e da bi nam život bio ljepši i začinjeniji, pa iako sam u fazi bacanja stvari i olakšavanja života praznijim životnim prostorijama, iako bilje uglavnom ne preživi kad nas nema, otišla sam tako vojnički po te tri biljke, a onda mi je tamo odjednom zamirisalo smilje, smilje ima taj jedan miris koji koketira sa smradom, jak je i prodoran, i u nas neke iz prošlog stoljeća izaziva ono što bi se moglo reći miris djetinjstva, i što ću ja sada sa tim jebenim smrdljivim smiljem, ne možemo ga ni jesti ni čupkati, ničemu nam neće služiti, ali miris, napisala je Aniram.

NE - zakon i granica

Dobila sam javan upit na temu oblika seksualnog nasilja.
Re-postala sam tekst sa stranice "Ženska soba" u kojem se objašnjava što je sve seksualno nasilje.
Zbog privatnosti te zaštite podataka, prenijet ću vam samo sadržaj pitanja.


"Ok...dobra tema. Zapravo, odlična.

I dovoljan broj ljudi koji prati. Mislim, i žene su ljudi...šala stvarno šala, nemojte se kačiti na ovo, unaprijed zahvalan.

Postoji zakon, postoji tumačenje istog, postoji "normalno", postoji "nakaradno".

Da bismo smanjili prostor za manipulaciju argumentima, neka teren bude svojevoljni brak između hetero-muškarca i hetero-žene. Kaži ga, normalan brak, piše Galaksija.

Arhiviranje izbora

Predizborne kampanje postaju sve dosadnije - barem kada je riječ o predizbornim plakatima.

Nekad je bilo među tim plakatima svega, od čudnog oblikovanja, nadrealnih slogana i neobičnih likova pa sve do raznih "intervencija" sprejem, trganjem, dopisivanjem ... a ovi nedavni izbori su ponudili puno "srednjestrujaških" plakata koji zapravo ni po čemu nisu bili posebno zanimljivi.
I, vjerovali ili ne, nigdje nisam vidio niti jednu intervenciju, šaranje, dopisivanje - fakat, živa dosada.

No, ipak ću ovdje na blogu arhivirati i ove izborne plakate ... tko zna što se može desiti u budućnosti pa da nam možda s te povijesne distance postanu zanimljivi, napisao je Nepoznati Zagreb.

Brojka između zagrada

"Meni nije svejedno", strastveno nastavih "cijeli život trpim to dodavanje godine viška, KRADU MI VRIJEME; a otkada su nam počeli smanjivati prihode, krasti buduće mirovine, glasove na izborima, nadu u državu bez korupcije i nepotizma, ja im naprosto ne dam tu jednu godinu, i želim da kad umrem bude točan broj godina pored mog imena, ili, dobro, ne moram baš umrijeti, kad na primjer budem zatečena u krađi ili kakvoj drugoj kriminalnoj nepodopštini želim da mi pored inicijala u novinama stoji broj proživljenih i doživljenih rođendana..."

Još smo se malo smijale, pričale i pijuckale kavu, a onda je Julka otišla.

Inače, tog dan mi je sjela plaća, 540 eura. Ušla sam u 600.

Kad prođeš 42 dana bolovanja, jer si imao peh da te neka budala pregazi autom ili da dobiješ karcinom ili nešto treće, dobiješ tu svotu. Time ti država poručuje koliko te poštuje i koliko zaslužuje da ti nju poštuješ, napisala je Lou Salome.

Dan knjige

Dinajina sjećanja:
Pročitano, dočitavano, zapamćeno, ponekad zaboravljeno, stare poredane po autorima i vremenu nastanka, tako mogu odmah pronaći onu koju trebam, a neke su poslagane pored radnog stola, tako mi je knjiga koju želim uvijek na dohvat ruke...

Lastavica piše da doprinosi Danu knjige sa sedam svojih knjiga.

Kako ćete vi obilježiti Dan knjige?

Lomljenje travnja

Pristižu prvi bijeli pahuljasti oblaci.
Odlazimo s groblja.
Vozimo se na susjedno brdo. Brdo bunkera. On je kao klinac sa ekipom istraživao te utvrde sa kojih su se okupatori branili dok su osloboditelji nadirali iz pravca Grobnika, Pašca osamdeset godina unatrag. Pristižu sad već sivkasti oblaci, a mi uživamo u izletničkoj zelenoj prirodi kao da nismo u gradu. Pada nam pogled na dio kanjona Riječine, na brdašca zaleđa Rijeke, na more s druge strane i onda konačno, nakon što se nauživamo pogleda u daljinu, pada i na tlo. Šparoga. Ona tako sama ničim izazvana, bez pripadajućeg grmića stoji na putu. I krećemo, jer lako se navučeš na branje kad ta prva padne. Pa sve i da ih samo pet ubereš - radost je. Tražimo, ubiremo, grmića je mnogo, neki su već obrani, ali izrasle su nove. U nepunih pola sata sakupimo dva lijepa maca. Bit će za barem dvije fritaje i jedan rižoto. Odlično, napisala je konobarica.

Disanje

Disanje je potpuno spontani čin i izgleda kako nije važno obraćati pažnju na njega, nekim ljudima i nije jer pravilno dišu, većina bi se trebala pozabaviti svojim disanjem. Pravilno disanje je preduvjet dobrog općeg stanja. Većina ljudi diše plitko i prilikom plitkog disanja ne aktivira mišiće koje bi trebali, a mišići koji se ne koriste s vremenom atrofiraju , tada jedan problem postaje i drugi problem. Nikakve vježbe ne mogu zamijeniti pravilno disanje, niti aktivaciju konkretnih mišića koji sudjeluju u disanju. Kada k tome razmislimo koliko puta u danu udahnemo i izdahnemo, moramo se suočiti sa činjenicom kako ne postoji niti jedan oblik vježbi koji bi mogao tome parirati, piše Ypsilonka.

Error code 522

Znate li kada sam izvan bloga bio najsretniji? U ono davano doba dok je na ovim prostorima vedrio i oblačio drug Tito. Bilo je to predivno vrijeme kada nisam osim njega znao niti jednog političara, niti me bilo briga za cijene kruha, mlijeka i deterdženta. U to sam vrijeme mislio samo na jedno, još uvijek se sjećam. Dakle da, isprana poveznica nije Tito, no mladost, ali dobro, koga to zanima, napisao je Blumi.

Danas, na blogu je sunčano, i opet svi sve znaju, uživaju u sebi i životu, ali ono što je najbitnije, svih nas par desetaka smo sretni, a znate kako se veli, usrećiš li i jednog blogera osigurao si kartu za blogerski raj, a jaj, jaj, vužgi ga Blaž.

Samo ona

Osvrti:

Sve bilo nekako nestvarno, maglovito, a ipak, svaki sam detalj oštro zapažao i svaki se detalj duboko urezao u moje srce … da se pjesnički izrazim, ne zamjerite.
Mirno sam sjedio u autobusu koji me vozio na još jednu liječničku kontrolu, misli mi skakale sa predmeta na predmet, nigdje se dugo ne zadržavši, kad sam odjednom ugledao onaj hod, onu plavu kosu, onaj zamah rukom: ni dva metra dalje od mene, izvan autobusa, koračala je Ona. Nisam vjerovao vlastitim očima, pa sam trepnuo, pogledao iznova i osjetio kako mi srce udara sve jače: bila je Ona, sad sam to sasvim sigurno znao.
- Molim vas, stanite! – zavapio se i postidio vlastitom molećivom glasu koji je izlepršao iz mog stegnutog grla.
- Ne smijem ovdje – reče vozač, dobacivši mi pogled: – Još samo oko sto metara …

Mini rezime

"Više mu koštaju sviće nego torta", komentira ON dok se na TV-u opisuje lik i djelo "sporogorećeg" pok. Manolića. Svi sve znamo ne bih u analizu.
U susjednoj državi napadnuti naši sugrađani, osude pršte sa svih strana, tko je dobio, dobio je. "Neka institucije odrade svoj posao" rekoše davno prije.

Jutros izlazim na terasu, a na mom sušilu za rublje ustoličile se dvije krasne lastavice (to su prve koje sam vidjela ove godine). Utihnula sam da ih ne prepadnem, a ako su se malo uneredile na štetu moga rublja oprošteno im je.

Šetnjom do dućana naišla sam na kolonu djece i teta iz gradskog vrtića, a u isto vrijeme nekoliko policajaca i policijskih vozila. Upitala sam policajca što se događa, jesu li to dica u štrajku pa oni osiguravaju mir i red. Čovjek me zna pa se samo slatko nasmijao, napisala je Nema garancije.

Ružičasta iluzija

TiFiT:

U punoj crnini tmine
donijela je tračak mjesečine,
golim rukama nade
upalila fenjer tek šibicom.
I svaku njenu kretnju
pratio je pun žudnje,
diveći se eleganciji koraka,
misaonim, smislenim riječima.
Dodirivala bi ga tako nježno
čineći postelju mekom,
pahuljastom poput nafinijeg oblaka
- u njenoj režiji njegov svijet bi stao.

Nova tava i o klinu visi

No, da, navikavamo se...
Ja inače radim palačinke od nepuno jaja i s kombinacijom mlijeka i obične vode. Tako su palačinke mekše i ne budu žilave ni kad ohlade, ali volim ih raditi i jako tanke, tako da smo odmah naišli i na maleni problem... em..em...m...

Alzo, tavica je poprilično široka, iako se to na fotografiji možda i ne vidi, tako da je tanku i mekanu palačinku malo teže preokrenuti. Non-stick je, ne zagara ali palačinka se dosta čvrsto drži za dno pa ispada da je prevrtanje u zraku skoro pa nemoguće. Ne želim grebati metalnom špatulom po njoj (jer nova je i klin, i tako to, je li...) a za silikonsku zapinje.
No, navikavamo se..
Naći će se i za to lijeka, piše V.

Slika i prilika

Ja sam čovjek.
Bludnica
ili
vještica?

Prošlog rujna,
vratila se u suzama sa zaručničkog tečaja jer ju je svećenik izvrijeđao da je bludnica radi života s dečkom prije braka.
U današnje vrijeme kad se Katolička crkva trudi koračati modernim hodom; u vrijeme kad je gubitak vjernika veći no ikad, Galaksija.

Moja majka je došla na zaručnički tečaj u osmom mjesecu trudnoće. Bila sam s roditeljima na tom tečaju. Ispod srca. Živjeli su do tada dvije godine skupa.
Svećenik joj nije rekao da je nemoralna.

Čitala sam molitvu upućenoj svetoj Riti.

"Mnoge bi supruge mogle naučiti od tebe umijeće blagog trpljenja u tišini..."

Što još?

Najnoviji tekst u Liliankinoj ispovjedaonici:

De, da vam malo reknem o sebi...
Nije ništa posebno bitno,tek da pribilježim život.

Danas se osjećam bolje.
Noga mi neprestano trne, u zglobu su se pojavile nove pikave senzacije,

ali, opredjelila sam se za uporno mazanje onog mirisnog smrada po zglobovima u kojima je problem
-kičma L4,5S1,2,sakroilijačnog zgloba (mjesto spoja sakruma i zdjelice, nije to zglob kao koljeno,
nego spoj, miče se max od 4 milimetra, ali u tim vezivnim tkivima može doći do upale) i boka
(kako bi rekla moja fizijatrica, ne boli te kuk, boli te bok, kuk je nešto drugo.
obje noge mi sad imaju osjećaj kao da me je netko izmlatio po niima,
tupa bol i silan umor,
noću je apsolutno najgore, ne znam zašto..
i tako,
i dalje ću biti na bolovanju, od sutra počinju vježbe, pa onda će me valjda konačno i slikati i sve tako redom,
ali,. ja jesam bolje!
Naprosto, prekjučer sam povadila sve svoje dnevnike, rokovnike, liste i to,
popisala što sve treba,
set-ala se za pokret,
krenula hodat po kvartu
i proglasila da to mora proći, došao je taj trenutak..
pa sad, moram vam reći, bolje je...

Mika Azerbeđedanac

Hrvatska je postala Eldorado za strane radnike. To je sad jasno kao dan. U zadnje dvije-tri godine pristiglo ih je više nego u prethodnih dvadeset-trideset. Smješteni su uglavnom organizirano u đuture. Ciljano se grade ili preuređuju objekti za nadolazeće pregaoce. Traži se krevet više. Preuređuju se kuće, stanovi. Sve je više privatnih osoba i poduzeća koja nekretninu koriste za smještaj stranih radnika. Ima i onih koji love u mutnom, pa iskorištavaju te ljude. Ali njima se u pravilu kod nas otvara mogućnost za dobru zaradu. Zato i dolaze.

Prema evidenciji mupa najviše gastarbajtera je iz bližeg okruženja iz takozvane regije. (čitaj bivše Juge) Najbrojniji su oni iz bliske nam i sestrinske Beiha. Slijedi potom Srbija, pa Makedonija. Međutim ono što je prije samo pet godina bila rijetka pojava danas je uobičajeno. Po manjim mjestima šeću ljudi azijatskih crta lica i to više nikom nije neobično. U Hrvatskoj danas kruh zarađuju i doma novce šalju tisuće Nepalaca, Filipinaca, Indijaca, Egipćana i drugih. Oni popunjavaju upražnjena radna mjesta onih koji su sreću potražili u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj trećoj zapadnoj zemlji. Migracija je uvijek bilo i bit će. Svijet će u sve većoj mjeri biti globalno selo, piše na blogu Usputne bilješke.

Tajni život introverta

Da mi blog slučajno ne bi počeo kihati, kašljati, štucati i da ne daj bože ne zasuzi, dodala sam dva, tri vijenca češnjaka.

A i za zaštitu.

Pa upregnite maštu i zamislite kako vise sa
obe strane posta, napisala je Riba Luca.

U ovoj mojoj životno savršeno - nesavršenoj galeriji, ova zadnja tri dana su mi se dogodile dvije predivne stvari.

Zagrljaj sreće je najbolji lijek.

xxx

Sjedim u autu, stojim na zadnjem crvenom semaforu. Djevojčica plave kosice skakuće dok joj otac pokušava na lijevu stranu glave ubosti šnalicu sa mašnicom. Ne vjerujem da joj je četiri. U preslatkoj je kariranoj haljinici na tregere, bijeloj majici, tamnih hulahupki i lakiranih gležnjača. Tata konačno zadjene šnalicu, uhvati je za ručicu. Čekaju još koju sekundu, a onda im se, kao i meni pali zeleno. Skrećem lagano, propuštam njih i ostale pješake preko pješačkog, a veseli par ispraćam pogledom. Zadnja vesela stvar. Sigurno je i on njoj tako stavljao šnalice, držao je nježno a čvrsto za ručicu, prelazili su preko pješačkog i svijet je bio njihov, piše konobarica.

Naša je živa

Sarah:
Danas je bio baš neki dobar dan.
Iako mi je ranom zorom
Polica iz ormarića razbila lavabo.
U 6 trokutića raznih veličina.


Najprije sam ujutro na štandu vidjela prodavačicu za koju smo svi mislili da je umrla.
Bila je u crnini. Ali živa.
Stajala je jutros pored upaljenih svijeća.
Prekrižila sam je u mislima i prošla pored nje sretnih očiju.
Umrla je neka druga, crvenokosa, koja prodaje samo vikendom. Žao mi je.
Al naša, koju znamo, je živa.

Deda sa štakama nije mi prošao ususret.
Nadam se da će sutra.

NEKAKO z PoLjEćA

Huc:

bila je raskošna i divna
puna oblina i krivulja, ali malko priglupa
ta kiparica Sonja
-svi su slinili za njom

jedno proljeće pozvaše je da sudjeluje
na umjetničkom festivalu u Šumanovcu
Zemlja-Cvijeće- Drveće i Supertrenutak
Održivog Rasta
okupilo se tu oko
petnaestak što domaćih što stranih artista

u okviru događanja svaki je artist
imao obligaciju izraziti nešto protestno
bilo u vidu performansa, akcije
instalacije, video-arta
fotografije, zvuko-slike
i slično

Illaqueate

Jučer, 7.travnja, je sajam taštine napisao:

Sutra će ljubitelji astronomije, i ne samo oni, imati prigodu doživjeti potpunu pomrčinu sunca, kako reče jedan Manolićev vršnjak: "Koliko god puta to doživiš poželiš još barem jednom."

Zanimljivost je kako će istovremeno svih sedam planeta biti u jedinstvenom poretku.

Nije trebalo dugo čekati da se oglase katastrofičari, pozivajući se ni više ni manje nego na - Bibliju.

Žrtva

Žrtva je pojam koji se može primijeniti na mnogo toga. Postoje žrtve Holokausta i postoje žrtve vlastite gluposti ili karakterne manjkavosti. Dalibor Matanić svakako spada u ovu drugu grupu. Dakle, i on je žrtva na neki način. ;) Žene naprosto obožavaju zgražati se nad nama muškarcima, a mi smo to, naravno, i više nego zaslužili. Je li, u slučaju Matanića, kriv testosteron ili je kriv čovjek kao "apsolutna jedinka" čija apsolutnost dolazi od Boga? Ako je kriv testosteron, pojačan drogama ciljano namijenjenima partyjima, onda bismo trebali imati razumijevanja, jelte? Ako je kriva "apsolutna jedinka" čija apsolutnost dolazi od Boga, onda je naše zgražanje opravdano i onda je nedvosmisleno jasno da smo sa svojim negodojućim emocijama intenzivno i potpuno u pravu te možemo biti sretni i zadovoljni sobom zbog toga, napisao je Mariano Aureliano.

Veli vrh

Još jedan u nizu laganih proljetnih izleta subotom u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Rijeke gdje se pozivaju i svi zainteresirani građani a dobrodošli su i kućni ljubimci. Naravno, treba imati čvrstu obuću, vodu, kapu za sunce i drugo što može zatrebati. I ovaj put prijave za izlet nisu bile potrebne ali se trebalo naći u 10 h na Cvetkovom trgu u Drenovi i krenuti za vodićem okolnim putem na Veli vrh.
Veli vrh spada u naselje Pulac a bio sam puno puta ovdje, najčešće u proljeće kad ima šparoga i ovaj put sam si nabrao jedan mac.
Zbog radova u centru grada i autobusi više ne voze kako sam očekivao i zakasnio sam na polazak grupe ali to i nije bitno jer znam put, piše gogoo.

Smak svijeta

Završavali smo treći ili četvrti razred osnovne. R je imao nove traperice i majicu sa maskotom svjetskog nogometnog prvenstva u Argentini. Školom se pronio glas da će za par dana smak svijeta. Tada sam prvi put čula za tu složenicu. Smak svijeta. U modnom trendu tada su bile treperice sasvim otkinutih ili otkinutih pa ponvno prišivenih, nešto niže od originalne pozicije, stražnjih džepova. Dan prije smaka svijeta R je došao u školu potpuno otrgnutih stražnjih džepova sa novih traperica. Pitala sam ga zašto je uništio nove traperice.
-Sjedim doma i gledam. Preksutra je ionako smak svijeta. Šta će mi. I frrr. Otrgnem ih, napisala je konobarica.

Pouči nas

Velika je čast, ali i povlastica biti stara, biti nečija baba i slušati šapat majčinstva u pokoljenjima koja dolaze iza mene.

Da, ostarila sam. Priznajem to sebi i ponosno češljam ovu svoju božanstveno-srebrenu kosu i pokazujem svu raskoš kojom me sam život podario na ovom mom putovanju kroz moju životnu priču.

Ne, ne sramim se biti stara. Ne želim skrivati ove sakupljene zrele plodove kojima me život darivao, dok sam putovala ovim svojim zemaljskim putem od mladosti do starosti.

Biti stara, naborana, pogrbljena, slabijeg vida, malo nagluha, s bolovima, sijeda, s kojim kilogramom viška… to su sve plodovi mojega života i nisu to sramote već radost i ponos, piše Bosonoga Vjeverica.

Molitva za nas

TiFiT:
Dragi Bože!
Ti u Kojeg neizmjerno vjerujem.
Svim silama pokušavam shvatiti.
Znam da nemam pravo preispitivati.
A opet si ne mogu pomoći.
Zaštiti, pomogni, usmjeri!
Pokaži lice neljudi!
Prepoznaj nedužne!

Strah me. Ovog svijeta.
Strepim za svoju djecu, i svu djecu
- gdje ih odgajamo, kime su okruženi.

Malena zvjezdice:
Moje su misli uz majku male Danke... voljela bih kad bih joj mogla kroz svemir poslati moju sućut i moje zagrljaje. Žao mi je beskrajno.

Labuđe jezero

Gledam, uživam i mislim si, pa da ne znam sadržaj je ne bi prepoznao niti najosnovnije. Kakvi prinčevi, čarobnjaci i slično, tek titravo lelujave graciozne cure koje boli peta, pa skakuću na prstima, lete okolo i muškarci u tajicama. Sve u svemu vesela neka ekipa, ali što rade, kamo idu i zašto, tko to zna. Mislim jasno je da bi labudaši labudice, ali detalji, ima li ih uopće, osim u neosporno predivnoj muzici i plesnoj koreografiji, piše Blumi.

Kako god, gledajući, zaspim u fotelji, prebacim se u krevet koji je ipak puno udobniji, pustim isti sadržaj i ne mogu nastaviti spavati. Tko je tu lud i zašto se to tako često dešava?

Koliko puta?

Huc:

nemiran od vašeg nemira
zaustavljen od vaših strahova
pretovaren od vaših očekivanja
mučen od vaših trauma
frustriran od vaših frustracija
spriječen od vaših obzira
otrovan od vaših ujeda
kivan od vaše zajedljivosti
smeten od vaše zbrkanosti
sluđen od vaših protuslovlja
tup od vaše tuposti
pijan od vašeg vina
mamuran od vaših proslava
jeftin od vašeg lakrdijanja
zastravljen od vašeg smijeha
zanijekan od vaše nemuštosti
poravnat od vaše doslovnosti

Južina u okretaju

Riba Luca:
Neki dan sam imala dogovoren sastanak u 12.
Bez revolvera, bez metaka u ulici Kestena.

Izađem iz stana, nigdje auta.
Obiđem zgradu, pa susjednu, treču, obiđem kvart,
napravila sam 2 km. Na izmaku sam.

Niđe moga "mustanga".

Taksi je došao brzo.

Taksista ne priča, kao da je znao
kad bi progovorio da bih odmah dobila
proširene vene.

Uvijek dođem na vrijeme, trudim se.

Kazna za one što kasne:
10 dana nošenja cipela za dva broja manjih.

Vratim se kući, kad auto ispred ulaza.

Sve je bio gubitak vremena

Nije bilo lako priznati sam sebi da si mrtav ili, barem, polumrtav. Iziskuje to dosta hrabrosti pogledati stvarima u oči. Ali život je takava kakav je - nekad ljudi budu amputiranih udova, a nekad im je, pak, odrezan dio duše. I to onaj najdragocjeniji dio.I dalje se živi, plaćaju se računi, ispunjavaju obveze, ali je osjećaj nestao. Onda se, neminovno, pojavi pitanje što je uzrokovalo preminuće, kakva je to boljka koja te izgrizla iznutra i stvorila šupljine kroz koje je život curio kap po kap, godinama. Uvijek su uzrok ljudi. Čak i oni lajfkoučevi koji uvredljivo tvrde da smo sami odgovorni za sve u životu, i oni su uzrok umiranju duše. Ubijaju vas u pojam i uvaljuju vam krivnju. U zadnjih deset godina doživjela sam od drugih ljudi mobing na poslu, otimanje nasljedstva, bolest,tešku prometnu nesreću - onaj tko tvrdi da sam to privukla lošom vibrom zaslužuje da mu se isto dogodi u barem dvostrukoj količini, napisala je Lou Salome.

Uskrsni ponedjeljak

Dinajina sjećanja:

Uskrsni ponedjeljak, nad gradom tajanstveno nebo, nema golubova,
u stanu maslinova grana, buket jorgovana i miris proljeća. Ugasli
strahovi, ostalo vrijeme sjećanja i put ka nebeskom svetištu.

Umiru neostvarene želje, znamenja na putu Između
početka i beskraja i tuge, a sjenke življenog života,
uklesane u stijenke srca, patinom sjete, mi odaju
povijest svjetlosti, zajedništva, ljubavi i pitanja,

Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu Kristove muke?
Mogu li podnositi muku kao On koji ju je podnosio iz ljubavi?

Veliki uskršnji kviz

Danas objavljujem "Veliki uskršnji kviz" koji sadrži 25 pitanja, uglavnom repriziranih iz ranijih uskršnjih kvizova uz par izmjena, napisao je Blogokviz.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Sretan Uskrs Vol2

supatnik:
Nerijetko bi se skidanje u kratke gaće događalo baš za Uskrs, pa bi mater mene i brata obukla u istu robu, šta je nas užasno nerviralo, a baba bi pripremila košaru za blagoslov, pa bi mi zajedno s drugom dicom, svaki sa svojom košarom jer bi se oko zajedničke odma potukli, u koloni klipsali do crkve, uz sva prigodna keveljenja, svađe i zadirkivanja putem.

Nachtfresser:
lumi je za blagdane još jučer zatvorio blog, najrazumnije, ja eto šetam s Jinom Viroviticom, crkva se puni, ništa prigodnije nego umjesto sumornog posta, koji čeka u ladici, objaviti pjesmu jedne Virovitičanke rođenjem, stignete je po želji i poslušati na radiju, ako jučer niste.

EUM:
Aleluja, s pjesmom dolazi anđeoska slava,
koju prati Kristov Duh dok se u tijelo vraća
stražari podignu glave zapanjeni.i uplašeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni...

Sretan Uskrs

Galaksija:
Blagdani su tu.
Baš ovdje,
gdje je srce.

Sjećanja i osvrti:
Kao meka, nježna svila,
svjetlost sunčanoga dana
dušu mi je obavila.

~Rose Ocean~:
Boga susrećemo u tišini,
u šutnji koja još više
pojačava našu samoću
i čini nas sposobnijima
za susret s Bogom..

Goddess Vesna:
Neka Vam blagdani unesu mir i sreću. I neka nam budu prilika da svi razmislimo o istinskim vrijednostima u našim životima, toleranciji i praštanju.

Rossovka:
Sretan Uskrs svima vama i vašim obiteljima, drage blogerice i blogeri. Pustite svjetlost uskrsloga Krista u svoja srca.

Oliver

Za doć na otok tribalo se prvo ukrcat na trajekt. Vozija je nekad mali brod Porozina. Češće nije jer ga je i malo jače jugo ili bura ljuljala priko mire. Putnici su onda vrime provodili na maloj palubi. Nagnuti priko ograde. I rigali.

Pa su vozili trajekti Istra, Ilirija, Valun, Bartol Kašić, legendarno Lastovo i najluksuzniji među njima Korčula. I neka je ovi zadnji bija najveći, zbog neke konstrukcijske falinge nije moga vozit po gruben nevrimenu. Onda je to činilo Lastovo. Pamtin najveće neverine kad bi mi srce stalo u petu jer nisan bila sigurna oće li nas potopit. Znala san samo da se moran dokopat pojasa za spasavanje ili ičega šta bi me držalo na površini, napisala je Morska.

Spremačica

Konobarica:

Jednostavno je žurila.
Jer sve je uvijek bilo hitno. Hitno još jedan jastuk u 312, hitno veliki prozor u donjem restoranu, hitno muški wc u lobby baru, hitno uskoči na valjak za veš u praoni, hitno generalka u 415 na koju se zaboravilo, hitno u kantinu...
I ta zadnja stepenica na ulazu u kantinu i njena nova ortopedska radna papuča, iz serije sigurne ortopedske radne obuće od provjerenog dobavljača i pouzdanog proizvođača kojim ih je firma pred 3 mjeseca počastila, nisu pronašle sklad. A ona u tom prezadnjem satu više nije razmišljala kako biti stabilna. Nije razmišljala da bi mogla otklizati, zapeti još dodatno u prečku koja dijeli nešto od nečeg i baš se tamo ispriječila.

Slabašno ukazanje konstitutivne kreposti

Vjetar u granama:
Koprenaste oblake na nebu u sumrak
odmijeniše niski, tmurni kumulusi
prepuni sivila, mlakosti i tuge;
oni što od pisca molećivo ištu da ne razlama uzalud
rečenice u redove poput valova
pa ovaj nevoljko umjesto pjesnika u posljednjem i odlučnom trenutku trenutku postaje
neočekivanim pripovjedačem.

Skromni se stožer povjerenstva
sedme županijske izborne jedinice
zadovoljno smješta u staroj knjižnici J-ovske osnovne škole
među stari papir i davno zaboravljene faks uređaje
poput dobro uvježbane kvočke na jajima,
pa dežurni informatičar spaja i pali računalo
s odgovarajućim vjerodajnicama
kada u poštanski sandučić počinju pristizati
poruke glavnog izbornog povjerenstva označene najvećim stupnjem važnosti.

Putovanja

Tražila sam zadnji komentar koji je kupus ostavio kod mene, piše Flekserica.
Bilo je to na postu za Valentinovo o povratku na posao. Napisao je u njegovom stilu, kratko i jasno:
"A štaš, treba zaradit njemačku penziju."

Zadnjih dana u više sam navrata pomislila koliko sam zapravo bila blizu da te penzije ne dočekam.
Prošlo je pet mjeseci od druge operacije i skoro pa pola godine od same nesreće.
Imala sam sreću, da sam živa izašla iz bolnice i u istu se ne vraćam ni u snu.
Otac našeg mladog susjeda nije bio te sreće.
Umro je od sepse u istoj onoj bolnici u kojoj su mojem kolegi danima davali medikamente od kojih je mogao umrijeti jer ih pacijenti oboljelih od MS nikako ne smiju uzimati a meni su skoro dali trasfuziju namjenjemu krivoj osobi.
Srećom smo kolega i ja bili teški i zajebani pacijenti koji postavljaju previše pitanja, pa smo iz bolnice izašli samo šepajući.

Veliki tjedan

Sviće, srce titra zornicu velikom tjednu, na prozoru maslinova grančica
najavljuje uskrsnuće davno odsanjanog privida, dnevna putanja zora i suton
u nezaustavljivom nadmetanju, misao i osjećanje u kovitlanju mjesečevih mjena,
u vječno ponavljajućem prizoru početka našeg vremena u beskrajnosti božjeg sna…

Svijet se rađa u mojim očima, prasak, raspuknuće ništavila i sjedinjavanje tisućljeća,
u razvalini budnosti vidim potop, porinuće i plov bespućem grijeha i bijelu golubicu
koja objavljuje oprost. Na dnu oceana krhotine razlomljene boli, piše Dinajina sjećanja.

Stand by

White Lilith:

I tako...
Čekamo
Dok se netko ne probudi
Dok netko ne zaspe
Da sjedne plaća, mirovina
Da kupimo život na kredit
Čekamo
Da prestane kiša, oluja, vjetar
Da svane bistro sunčano jutro
U kojem ćemo vidjeti bez naočala jasno
Opravdavamo se drugima lažući sebe
Čekamo
Da postanemo ljepši, vedriji, mršaviji, zdraviji

Kud vodi ovaj put kojim smo krenuli

U otpadu imam 775 postova (u koje nisu ubrojani oni stvarno izbrisani), zadnji datiran u listopadu 2022. (prvi je bio u rujnu/listopadu 2007., valjda), a zapravo ovdje nisam jako odavno, mislim šest godina. I ne navraćam, mislila sam da ni nema povratka. Jer treba biti realan. Treba kao živjeti. Kao biti.
Do danas.

U međuvremenu sam fejzbučila, pa se makla i od tada bila između knjiga i pisanja. Mnoge sam na blogu upoznala i zavoljela. Ipak je to krenulo u mojim najboljim godinama, da se razumimo. Objavila sam tri knjige, kojih ne bi bilo da nije bilo bloga, znači blog mi zvuči kao nekakva polazišna točka vlastitih skrivanja, mene stvarne, piše primakka

***
UPDATE 22.03.
Ne znam zakaj posta nema više

Kupusu...... ( B. M. 1961.-2024.)

Ako sam dobro shvatio, Šušunjara je poslala cvijeće u ime svih blogera.

Hvala na toj nesebičnoj gesti.

Kupus, nedostaješ nam već sad. Počivaj u miru.

Do nekog novog susreta 'ko zna kad i 'ko zna gdje....

***

Naša virutalna Knjiga žalosti to jest Knjiga sjećanja bit će otvorena još neko vrijeme za sve one koji žele ostaviti svoj trag