Moj Sin Denis Garagic - PRAVDA ZA DENISA
subota, 23.05.2015.
DENIS – 97 MESECI… TISINE…
(post pisan 25.08.2013.) "Krug oko Tebe je miran... Ti si sam… A ja… Cujem jos... tih pozdrav Tvoj... kroz noc…" A ja… Cujem jos Tvoj tihi glas: "Tu sam… tu sam…" U noci 23.07.2005. godine dok smo Te na rukama nosili iz stana vrativsi Te iz klinicke smrti, dozivala sam Te, a Ti si tiho odgovarao: "Tu sam… tu sam…" Zurili smo Tvome spasenju, tako smo se nadali, no umesto spasitelja docekali su Te diletanti, prokleti, sujetni, bahati, pa sutradan drugi, pa treci… 25.07.2005. godine Tvoje srce vise nije izdrzalo… Ti isti diletanti u belom jos uvek nekaznjeno “lece” neke druge mlade ljude… Sine moj, pre tri dana dobih e-mail od meni nepoznate devojke M. Njena prica je strasna, ali nakon tri meseca diletantskih postupaka takozvanih humanista, srecom se pojavio i jedan istinski humanista, njen dr SPASITELJ - “Doktorica Andjeo”. Spasila je sigurne smrti…Ti nisi imao tu srecu… Evo dela poruke (izostavila sam njenu licnu strasnu pricu: "Poštovana Gospodjo Nevenka, slučajno sam "rovila" po forumima i naletih na Vas mail. Nadam se da se necete ljutiti sto Vam pisem. Zovem se M… i licno sam poznavala Denisa. Preko Emmausa a i iz grada. Nisam bila u Tuzli kada se to dogodilo i ne mogu Vam opisati koliko mi je iskreno zao. Denis je bio divan momak, izuzetno zanimljiv, uvijek nasmijan i spreman na salu, i uvijek spreman pomoci. Gadi mi se sama pomisao tzv. "ljekara" koji su mogli i posumnjati da je Denis bio ovisnik. Ne zelim Vam pisati da ce "sutra biti bolje" i da "vrijeme lijeci sve" jer nije istina! Istina je da je Vas sin napustio ovaj svijet nemarom, nevoljom i neradom onih koji su polozili zakletvu da ce uciniti sve sto je u njihovoj moci da spase zivote bolesnih, bez obzira na boju koze, vjeru i naciju, etc... I mogu Vam samo reci da mi je zao, neizmjerno zao, da nemam pojma kako se osjecate sve ove godine i da molim Boga da nikada ne saznam. I da se nadam i vjerujem da ce na kraju ipak stici i PRAVDA za Denisa kao i KAZNA za sve one koji se nazivaju "bogovi u bijelom" i smatraju sebe vecima i vaznijima od nas, obicnih smrtnika. Zelim Vam reci da ja odlicno znam kako izgleda nemar doktora, borba sa njima za goli zivot. Ja sam prezivjela UKC Tuzla. Od njih sam dobila bolest zbog koje nisam prvobitno primljena (odnosno neprimljena) na UKC ali sam prezivjela. Ako imate volje citati, napisati cu vam. … … Tri mjeseca je trebalo da docekam svog andjela. Denis nije imao tri mjeseca. Imao je 3 dana, a oni su imali cijelu kliniku na raspolaganju. Niko se nije ni potrudio. I ne znam sta reci. Kolika je kazna dovoljna da se zadovolji pravda? Ne postoji ta pravda koja moze ublaziti bol majke koja je izgubila sina na tako glup, bezobrazan i ohol nacin! Ne postoji dovoljna pravda za izgubljeni zivot! Ali im treba stati u kraj! Treba ih javno prozivati, oduzeti licence i cijelom svijetu pokazati ko nama glumi "Bogove u bijelom"! Iskreno, od srca Vam, Gospodjo Nevenka zelim svu snagu ovog svijeta u Vasoj borbi za pravdu! Ma kakva ona bila! Ne mogu proci nekaznjeno! A jedna generacija nije mala. Jedna generacija pamti. Pamti i zna! I Denis je uvijek u nasim srcima! S postovanjem, M…" Hvala M… Komentar na blogger.ba (post pisan 25.08.2013.): "Draga Nevenka, 97 mjeseci tišine...tišine koja vrišti Denisovo ime...tišine koja boli...tišine, mraka, praznine... "Tišina u svakoj sobi vrišti da si još tu, praznina te skriva na svakom otvorenom mjestu. I tamo gdje jesi, nisi. Nema te nigdje jer si posvuda..." (P.F.Thomese) I stvarno su posvuda...u našim srcima, u našim mislima, u našim snovima, u našim sjećanjima Voli Vas Gordana" Objavio/la gordanasi 29. Avgusta 2013. u 2:03 Oznake: KUCA MRAKA |
