Kako je Blogger.ba najavio gasenje 01.03.2015.godine, odlucih da svoje dugogodisnje pisanje o svom sinu Denisu nastavim ovde. Prethodno cu hronoloski poredati ranije postove sa prvog bloga na kojem sam pocela pisati 2008.godine.
"Treba da zivis medj´ ljudima, a rijeci nemas.
Treba da zivis medj´ vucima, a zuba nemas.
A kako ces tek razlikovati covjeka i vuka
Vuka i covjeka…" (Mak Dizdar)
Cekam Onoga koji nece doci...
Trazim Onoga kojeg necu naci...
Zovem Onoga koji me ne cuje...
Pricam s Onim koji ne progovara...
Boli me ono sto nikada nece proci...
Verujem u ono sto mora doci...
Pravdu...
Onu pravu, istinsku...
Koja stize dzelate... uvek!
Ovaj blog posvecujem svom voljenom sinu Denisu koji je zbog pogresne dijagnoze preminuo na Internoj klinici UKC-a Tuzla 25.07.2005. god. u 26-oj godini zivota.
"GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."