Kako je Blogger.ba najavio gasenje 01.03.2015.godine, odlucih da svoje dugogodisnje pisanje o svom sinu Denisu nastavim ovde. Prethodno cu hronoloski poredati ranije postove sa prvog bloga na kojem sam pocela pisati 2008.godine.
64 meseca ... cekam Te ... zovem Te ... trazim Te ...
64 meseca ... Sine moj ... zivim Te…
Komentari na blogger.ba (post pisan 25.11.2010.):
"Sreća mi je blaga bila
al' je sreća vječna mijena
tužnu me je ostavila.
Nikad više neću njena
ugledati lice mila" (M. Cervantes)
Ostala nam je tuga i sjećanje, ostalo nam je da brojimo dane, mjesece i godine bez najdražih bića, da zamišljamo kako bi bilo da su tu, kako je trebalo biti... i ostala nam je borba za "pravdu"...
Voli vas
Gordana
Objavio/la gordanasi 25. Novembra 2010. u 22:19
"Borba za pravdu i opstanak nas samih....
Nije lako .... znam...
A nista ga vratiti ne moze,to je ono sto boli najvise... :'( "
Objavio/la salai 27. Novembra 2010. u 17:50
"Draga gospodjo,
Teško mi je naći adekvatne riječi... Mislim da u životnim zbivanjima kad dijete premine prije majke jedino vjera u Boga istinski pomaže, kao i otvaranje srca prema drugoj djeci koja možda nemaju roditelja da ih voli i da se brine o njima.
Lijep pozdrav iz Sarajeva.
Dr.S"
Objavio/la drsandic 29. Novembra 2010. u 10:46
"salai me je uputila na ovaj blog...znam kako ti je...govore da je svakim danom lakse, ali nije...govore da bol jenjava, lazu...bol je isti samo sa vremenom naucimo da ga potisnemo...i samo kada smo sami dozvolimo da tiha suza sklizne niz obraz... Zao mi je..."
Objavio/la n1k1t4 30. Novembra 2010. u 0:59
"Božijoj kazni još niko nije izmakao. Na sličan i tragičan način sam ostala bez mame. Dugo sam osjećala krivicu. Što nismo otišli u drugu bolnicu? Kako nisam vidjela neke stvari? Zato što su nas uvjerili da je sve u redu i pod kontrolom.
Nikad sebi nisam oprostila.Jedan život je ugašen a mojoj familiji je ostala živa rana. Iz svog srca Vam želi da uspijete to što ste započeli i da krivci ne izmaknu ni zemaljskoj kazni.Samo me zanima kako uveče zaspiju i kakve snove sanjaju?"
Objavio/la sanjalica23 3. Decembra 2010. u 8:10
Ovaj blog posvecujem svom voljenom sinu Denisu koji je zbog pogresne dijagnoze preminuo na Internoj klinici UKC-a Tuzla 25.07.2005. god. u 26-oj godini zivota.
"GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."