Kako je Blogger.ba najavio gasenje 01.03.2015.godine, odlucih da svoje dugogodisnje pisanje o svom sinu Denisu nastavim ovde. Prethodno cu hronoloski poredati ranije postove sa prvog bloga na kojem sam pocela pisati 2008.godine.
"JER, SAMO TAKO ZIVECU I JA... GLEDAJUCI SVET TVOJIM OCIMA..."
Da, sine moj, ziveces Ti i zivis Ti gledajuci svet bratovim ocima.
Tvoj mladji brat Igor se vencao sa svojom Adanom, a Ti...Ti nisi bio tu.
Na danasnji dan, pre 58 meseci, izneli smo Te iz stana i...nikada se vise nisi vratio...
Izbor komentara na blogger.ba (post pisan 23.05.2010.):
"Draga Nevenka, evo već par dana hoću da napišem komentar ali nikako da nađem prave riječi...slike su predivne i u isto vrijeme tužne...ja se rasplačem svaki put kada ih gledam. Sin i snaha su prelijepi...poželite im svu sreću od mene. Denis živi i živjet će dok god žive oni koji su ga neizmjerno voljeli...
Voli vas
Gordana"
Objavio/la gordanasi 27. Maja 2010. u 16:49
Izbor komentara na blogger.ba (post pisan 25.04.2010.):
"Jedna od strasnijih recenica u posljednje vrijeme koju sam cula je "pa svakako bi umro". Sad se ne mogu sjetiti u kojem ste to dijelu posta napisali, strasna recenica za koju se NAJMANJE NADAM da bi je DOKTOR IZGOVORIO."
Objavio/la juuupiii1234sad 12. Maja 2010. u 0:23
Ovaj blog posvecujem svom voljenom sinu Denisu koji je zbog pogresne dijagnoze preminuo na Internoj klinici UKC-a Tuzla 25.07.2005. god. u 26-oj godini zivota.
"GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."