Ja sam cvijet u tvojoj kosi, pusti vjetru nek me nosi... laticama dišem.. mirisom mirišem.. pogled proljetni nemilosrdno ti sišem...
nevidljivi čovjek..... s kraja svijeta.. nevjerojatno je kako.. vidiš kroz mene.... :)
THE INVISIBLE MAN
(QUEEN)
I'm the invisible man I'm the invisible man
Incredible how you can see right through me
Freddie Mercury
When you hear a sound that you just can't place
Feel somethin' move that you just can't trace
When something sits on the end of your bed
Don't turn around when you hear me tread
I'm the invisible man I'm the invisible man
Incredible how you can see right through me
I'm the invisible man I'm the invisible man
It's criminal how I can see right through you
John Deacon
Now I'm in your room and I'm in your bed
And I'm in your life and I'm in your head
Like the CIA or the FBI
You'll never get close never take me alive
I'm the invisible man I'm the invisible man
Incredible how you can see right through me
I'm the invisible man I'm the invisible man
It's criminal how I can see right through you
Hah hah hah hello
Who goes there?
Hah hah hah OK
Who goes there?
Hah hah hah hello hello hello hello
Never had a real good friend - not a boy or a girl
No-one knows what I've been through - let my flag unfurl
So I make my mark from the edge of the world
From the edge of the world
From the edge of the world
Brian May Brian May
Now I'm on your track and I'm in your mind
And I'm on your back but don't look behind
I'm your meanest thought I'm your darkest fear
But I'll never get caught you can't shake me shake me dear
I'm the invisible man I'm the invisible man
Incredible how you can see right through me
Watch me
I'm the invisible man I'm the invisible man
It's criminal how I can see right through you
Look at me look at me
Roger Taylor
Shake you shake you shake you dear....
nevidljivi sam čovjek.. i to me čini sretnom.. šteta što ne znam staviti glazbu za pozadinu.. da čujete pjesmu.. i dočarate si moju sreću.. :)
To je nekako magično... jedan san, jedna duša, jedna nagrada, jedno zlato.. prepušten sam sebi.. zapravo i nemaš prijatelja... ne.. uvijek si sam sa sobom, bio u društvu stotine ljudi ili sam u kupaonici.. da.. to je nekako magično.. i kad riječi izgaraju u tebi... toliko su te opekle da ih poželiš izvikivati.. nekako ne smiješ.. jer se... nalazi dva metra od tebe.. ali nema veze... i to je nekako magično... zašto biti još samo jedan odraz....zašto da te svaki dan gledaju.. i svaki dan vide..kome je to potrebno.. zaboga!! Treba izaći van i prepustiti se.. makar i vidiš protuhu opet.. i protuha-naravno, zaključujete-ne vidi mene! Vidi ona.. o da!! samo.. krivo mjesto.. krivu protuhu... krivi odraz.. hmmm.. možda i nije loše biti nevidljiv.. nitko te neće pozdravljati, nitko te neće vidjeti.. nitko ti se neće nasmijati.. ali.. pa kome to treba!!!??? hahahahaha.. ironija je vraška stvar... još kad ti se pohvali... uh!! nitko sretniji od mene... kad ti se pohvali.. od sreće mi želudac zaigra... i poželim tu sreću podijeliti s prijateljem- zahodskom školjkom...kakve li radosti... ''NOŽ U LEĐA'' tad se čini kao još jedna optička varka.. i kad kurve počnu ganjati aute.. tad smo pojeli posljednji obrok.. znamo da je krah zagrljen.. u mračnom svjedočanstvu piše.. da mi treba prijevoz, ne namjeravam platiti.. možda i počnem pucati po gumbima.. tek poslije po šavovima.. moram se prvo raspasti... po koracima se izliti.. tek mi je onda dozvoljeno poludjeti..
možda i izokrenem slijed događaja... možda se pridružim najmilijem i prije vremena... možda poludim skupa s vjetrom.. kako on puše.. tako ja ludim.. eh da zapuše bura!!!
Tko su naši prijatelji??????????????????????????????????????????????
Jesu li mrzovoljni i dosadni?
Imaju li golemu žudnju?
Ili su to oni iz mnoštva koji hodaju sumnjajući u svoje nemoguće kajanje.
Svakako svašta se događa i povremeno pojavljuje u neprestanim obećanjima;
Svatko je od nas pronašao siguran kutak kamo možemo pohraniti imetak i razgovarati s našim drugovima na istom imanju nesreće...ali to nije dovoljno.. ne.. to nas neće zadovoljiti...postoje kontinenti i obale koje zaklinju naše razumijevanje...... . . .. . .... . . . .. .. ...... .. . . .. .... .. ...... . . . . .............. . ..
Rijetko smo kad bili tako spori, rijetko smo kad išli tako daleko...
.. Zato se nož u leđa čini mirisnim.. mmm.. kao novi, crni polirani krom.. tek iz tvornice izašlog motora...
EF.. JU.. SI..KEJ... kome god!! ionako mogu sad psovati.. mogu se zatvarati.. još kad bi samo pošli za dragocjenim moćima.. probali se okušati.. i možda se nasmije ona zgodna teta u žiriju!
''On je bogat, ima velik auto'' to whom may it concern...
gradski blues!!
i neka nova muzika!
jebiga.. nema ni prašine.. mogu se sad sigurno zavuć u zatvor i služit doživotnu.. ef ju si kej..
nitko me neće vidjeti.. hahahahaa..
moja su slova drugačija od ostalih..vidim ja njih.. dok se sjajnim olovkama stvaraju.. samo ih jeftine kupujem! ne vide ona mene.. što sad!
pa tko mene vidi.. ne tražiti iznimku u slovima..
''On je bogat, ima velik auto'' hahahah
Bila je jedna.. mislila je da ako ostane u vrućem poslijepodnevu.. i na hromom suncu.. povest će ju neki na biciklu...
ali ljeto je prošlo.. a ona si je popila neke tablete.. malo je plesala..
i onda je zaspala..
ef ju si kej..
''on je sirotinja, nema ni noge''
sad smo frendovi..
koje sranje..
Blistava tmina tako je totalno naga bila..
tako totalno.. ne-na-fiksana!
Usta vode ovako...
ja onako..
i love me po lijevo.. ja na desno... krenem na sjever.. one pobjegle na zapad.. jebiga..
Invisible man..
hahahaahhaahaha
To je nekako magično..
daj nam još samo sekundu.. to fade till the dead end..
daj nam noć požude.. nek se svi stope.. prijatelji će stvarati neke zvukove.. koje okružje..
resident machary...
we used to believe in the good old days.. we still receive the little ways...
velvet hour.. arabic pleasures..
daj nam povjerenje samo ove noći..
neka ti se prijatelj na jastuku punom vode povjeri.. pa pomiriši hvalisavost.. i nož u leđa.. mmmm...
ko šećer..
jebeno slatko..
................................................................
i kad kurve budu ganjale aute...
znamo da smo pojeli posljednji obrok..
znamo da je krah zagrljen.........
,,,.
....... . . . . . . . . . . ..... . .
''on nije bogat i ne treba mu velik auto..''
ef ju si kej...
daj nam boje stotine koraka...
i mudrost postanka..
problematičan dopust..
forget and allow...
long lived the honor..
and beautiful knife..
... . .. . . . . .. .............. . . . . . . .
give us a cree to believe,
a night of lust,
give us trust...
''on nije bogat.. možda će imati veliki auto..''
ef ju si kej..
-- - - - - - - - forget and allow...
Ne pjevam nekom zamišljenom,
pjevam tebi.. sebi.. njemu ne..
bit ćemo tu,
narednog dana,
neurednog dana..
naši glasovi brzo moraju postati jedno..
ili će jedan morati otići....
. . . . . . .. ..... . . . . . . . . .
sada je blagoslovljeno...
ostalo- upamćeno...
. . . . ...................................
daj mi boje stotine zagrljaja...
hahahhahaha
''on nije bogat i ne želi imati veliki auto..''
ef ju si kej..
ajmo probat..
svi..
bit..
nevidljivi..
jebite se!!
I'M THE INVISIBLE MAN!
nemam high five!!
. . . . .... . ._.-. ..... . . . . .. .
forget and allow.....
Kad bi vrata precepcije bila očišćena, čovjeku bi se sve prikazalo onakvim kakvo jest........ beskrajnim....... bez granica........ .. ...
“Pjesnik... Shaman... Rock idol... Sex simbol... Vizionar... Mitski Lizard King”... Sve to, a vjerojatno i puno više, bio je ili raznim ljudima znači – Jim Morrison. Jim je mogao sve, samo ne živjeti duže od svoje dvadesetisedme. Od njegove je smrti prošlo točno 36 godina, ali pjevač i legendarni vođa Doorsa ostaje jedna od najtrajnijih enigmi našeg vremena.
“Crni anđeo” rock ‘n’rolla nađen je mrtav 3. srpnja 1971, u kadi, u svom stanu u Parizu, kamo je preselio samo nekoliko mjeseci ranije, u nadi da će srediti život i da će se moći koncentrirati na pisanje. Mrtvozornik je kao uzrok smrti naveo srčani udar. Srce je i izdalo Jima u očajničkoj utrci sa smrću, utrci koju je droga žestoko pothranjivala. Tužan i bijedan kraj jednoj kratkoj karijeri koja je imala svijetlih i mračnih trenutaka, uspona i padova, ali koja je nosila i obećanja, i ne samo ona koja su bila lažna, rezultat drogiranja.
Rođen 1943, u mjestu Melbourne, u Floridi, Jim Morrison, pravim imenom James Douglas Morrison, često je, kao dijete, s obitelji selio, jer otac mu je bio admiral američke ratne mornarice, pa je Jim tako srednju školu završio u Alexandriji, u Virginiji, a onda se obreo i u Kaliforniji. Započinje studij kinematografije, zajedno s Francisom Fordom Coppolom i Georgeom Lucasom, ali i s jednim mladim hippijem, Rayjom Manzarekom. Godina je bila 1965, vrijeme velikih previranja i vrijeme velikih rock-and-roll inovacija, Jim prekida studij, vratit će mu se kasnije, ali filmska karijera očito nije bila suđena ni njemu ni Manzareku. Jim useljava u jednu napuštenu zgradu u Venice Beachu, gdje piše pjesme i eksperimentira s drogom – da vidi koliko dugo može biti “high” na LSD-iju. ...... ....
Manzarek, klasično obrazovani klavijaturist, dovodi bubnjara Johna Densmorea i gitarista Robbyja Kriegera, također glazbeno obrazovane i talentirane momke, usput – velike ljubitelje jazza, i rađa se bend kojemu Jim, 1966. godine, daje ime Doors, prema eseju britanskog pisca Aldousa Huxleyja, iz 1954. godine – Doors of Perception, Vrata percepcije. Esej je bio posljedica Huxleyjevih eksperimenata s halucinogenom meskalinom. Ona sam poslužio se, pak, Blakeovom poezijom u naslovu svog eseja - “Kad bi vrata percepcije bila očišćena, čovjeku bi se sve prikazalo onakvim kakvo jest – beskrajnim, bez granica.”
To što je Huxley poslužio Morrisonu kao inspiracija ne čudi, jer jos u osnovnoj i srednjoj školi Morrison, izuzetno bistar, pohlepno je čitao sve što mu je pod ruku došlo, često autore i knjige za koje niti njegovi nastavnici iz književnosti nikada nisu čuli, a kamoli njegovi vršnjaci. Njemu najdraži bili su filozofi Friedrich Nietzsche i Jean-Paul Sartre, britanski pjesnik William Blake, francuski pjesnici Arthur Rimbaud i Charles Baudelaire, zatim Kerouac i drugi američki pisci-beatnici, grčka mitologija, Freudovska psihologija i mitovi i religije Indijanaca. I sam je napisao par zbirki poezije, a ono što je o filmu naučio, primijenit će na pravljenje glazbenog videa, desetljećima prije nego što će muzički video spot postati normalna stvar.
Vrlo načitani bili su i svi drugi članovi benda. Na prvom albumu Doors-a, iz 1967. godine, nalaze se Alabama Song (Whisky Bar), iz operete Bertolda Brechta i Kurta Weila, kao i Back Door Man, bluesmana Willieja Dixona.
Zadnju s tog prvog albuma - 11-minutnu, atonalnu grobnu tužaljku The End, koristit će Coppola, 1979. godine, u svom filmu Apokalipsa sada.
Prvi nastupi Doors-a u popularnom su klubu Los Angelesa – Whisky a Go Go. Tu i razvijaju svoj osebujni zvuk i stvaraju glazbu koja je spoj bluesa, jazza, rocka, s primjesom psihodeličnoga, pjesme koje su bile odraz onog vremena – avangardne umjetnosti, antiratnog pokreta, kulture droga....
Pod utjecajem droge i alkohola, moj najdraži često i spontano na nastupima glasno meditira, izvikuje kletve, bogohuljenja, bestidne riječi, pozive za putenim užicima.... i bend biva najuren iz famoznog losangeleskog kluba.
Jim nije znao svirati ni na jednom od instrumenata, melodiju za svoj tekst nosio bi u glavi –njegov bariton bio je prilično nepouzdan i melodiju nije mogao baš dobro i sigurno nositi.... ali bio je majstor na pozornici, znao je publiku držati. Svi će njegovi kasniji nastupi biti egzibicionistički, popraćeni ispadima, pozivima mlađoj generaciji da protiv starije ustane seksom, alkoholom, drogama i glazbom koja vrata percepcije otvara. Na koncertu u Miamiju, 1969. godine, Jim biva uhićen, zbog razgolićavanja na pozornici.
Osim onog prvog albuma – The Doors – koji mnogi smatraju njihovim najboljim i jednim od najboljih albuma u povijesti rocka – na njemu su, uz Alabama Song, Back Door Man i The End, i Twentieth Century Fox i Light My Fire - Doorsi snimaju jos dva vrlo zamijećena albuma – Morrison Hotel i L.A. Woman. Nakon incidenta u Miamiju, Jim odlazi u Pariz, drugima govori “Vratit ću se potpuno drugačiji,” ali tone sve dublje u alkohol i drogu, stranice bilježnice puni riječima “Bože, pomozi mi,” trećeg srpnja 1971. njegov život završava.
Pokopan je tiho, bez fanfara, na pariškom groblju Pe`re Lachaise, na kojemu vječno počivaju i Frédéric Chopin i Oscar Wilde i Edith Piaf i Marcel Proust i Moliere.....Na njegov grob, svake godine, i dalje se slijeva rijeka hodočasnika.
Nasljeđe Jima Morrisona? Taj prototip rock-zvijezde – osoran, seksi, zagonetan, ostaje i dalje jedan od najpopularnijih i neosporno najutjecajnijih pjevača u povijesti rocka. Njegov utjecaj nalazimo kod Richarda Ashcrofta, Patti Smith, Trenta Reznora, Iggyja Popa, Eddieja Veddera, Marilyna Mansona.... Nije bio veliki pjevač, ali njegova tehnička strana nije ni bila razlog uspjehu benda. Jim je glazbeno dobro potkovanim članovima Doorsa donio dvije druge kvalitete, to su bile karizmatičnost i mračna poezija. Jim i Doorsi gurnuli su rock u smjelo i mračno novo doba. Jim je jednom i rekao: '' Više nas sve zanima mračna strana života, pokvarenost, zloba, noćno doba.''
''Ako svojom poezijom mogu išta i postići''- rekao je jednom-''onda je to- osloboditi ljude stega unutar kojih vide i razmišljaju.'' Jim i Doorsi su u tome i uspjeli, pustili su nas, pa makar i na kratko, da vidimo kako je na drugoj strani. Otvorili su vrata percepcije koja više nitko nije mogao zatvoriti...
(Ovaj je post posvećen samo jednom kojega volim najviše od svega.. iako će me možda smatrati ludom.. briga me iskreno.. vidim iza napisanog.. čujem iza čujnog... volim samo JIMA. )
MOONLIGHT DRIVE
(The Doors)
Let's swim to the moon, ah ha
Let's climb through the tide
Penetrate the evenin' that the
City sleeps to hide
Let's swim out tonight, love
It's our turn to try
Parked beside the ocean
On our moonlight drive
Let's swim to the moon, ah ha
Let's climb through the tide
Penetrate the evenin' that the
City sleeps to hide
Let's swim out tonight, love
It's our turn to try
Parked beside the ocean
On our moonlight drive
Let's swim to the moon
Let's climb through the tide
You reach your hand to hold me
But i can't be your guide
Easy, i to love you
As i watch you glide
Falling through wet forests
On our moonlight drive
Moonlight drive
Moonlight drive
Come on, baby, gonna take a little ride
Goin' down by the ocean side
Get real close
Get real tight
Baby gonna drown tonight
Goin' down, down, down, down
Goin' down
Goin' down, way down
Down, down, down, down, down
Down, baby low
Children of the caves will let the
Secret fires glow
When the still sea conspires an armor
And her sullen and aborted
Currents breed tiny monsters,
True sailing is dead.
Awkward instant
And the first animal is jettisoned,
Legs furiously pumping
Their stiff green gallop,
And head bob up
Poise
Delicate
Pause
Consent
In mute nostril agony
Carefully refined
And sealed over.
Easy, to love you
As i watch you glide
Yeah, we're falling through wet forests
On our moonlight drive
Moonlight drive
Moonlight drive
Moonlight drive
Thank you, thank you!
Kad bih bio rječit.. kad bih mogao strancu barem reći.. ono.. što ne govorim niti sebi... kad bih znao sve riječi svijeta.. ne bi se moglo njim opisati... tu jednu riječ... a o kojoj zapravo govorim???
- Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku, sestru ili brata?
- Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
- A prijatelji?
- Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi.
- A domaja?
- Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
- Ljepota?
- Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
- Zlato?
- Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
- Pa što onda voliš, neobični stranče?
- Volim oblake....... oblake, što prolaze...... ondje...... divne oblake!
Charles Baudelaire
.............................. ..
Dopustite da napišem baladu o strancu.. balada... bit će ukrašena elementima biografije.. malene stvarnosti, velike pretpostavke... ma.. neću unaprijed navoditi opis... pročitajte pretpostavke.. pa odgonetnite.. radi li se o stvarnosti..ili su stvarno pretpostavke... a možda je samo opis... tko zna...opis koji pretpostavlja stvarnost...ili opis stvarnosti koji navodi pretpostavke....
...
Davno se to dogodilo.. još nije ni bilo svijeta... još se nije znalo što je to čovjek...
nisu se postavljala pitanja o smrti, i nije se živio život..nije bilo ničega.. ničega osim.. dva bića.. nisu bili ljudi.. nisu bili ni životinje.. nisu bili ni stanice, ni organizmi, ni biljke..bili su bića.. koja nisu poznavala ništa osim sebe samih.. a bilo ih je samo dvoje..... ... ... ... .... . .....
Bili su privrženi jedno drugome.. više nego bilo koji čovjek danas drugom čovjeku.. čak bi se to moglo nazvati imenom kojim mi danas oslovljavamo ljubav..ali nije bila ljubav.. navodim to jer to pobliže označava njihov odnos..
Živjeli su zajedno.. ali vidite.. riječ živjeti pobliže označava danas taj njihov odnos.. možda bi bolje bilo reći da su stanovali jedno u drugome.. ali bilo ih je dvoje...ne zaboravite to... dvoje no ipak jedno..
Dijelila ih je misao.. ako se to tako može nazvati...jer su oni to nazivali drugačije.. nazivali su to ''ljubav''....
Oni nisu imali stajališta... nisu imali načela.. i pokoravali su se jedno drugome.. klanjali se...oni su ljubili stopala jedno drugome.. i nikada se nisu nazivali imenima.... pisali su samo na jedan način.. pogledima... i koristili samo jednu riječ... ali svakim činom i svakom mišlju ta je riječ značila nešto drugo.. i izgovarajući svak put istu riječ.. u drugoj prilici. uvijek su razumijeli što znači.. nazivali su sebe tom riječju.. dozivali se.. klanjali... mrštili se.. čak i vrijeđali...ljubili se tom riječju.. i ništa drugo nije postojalo.. samo oni i ta riječ...i sanjali su.. kao i mi danas..
.............................. . . . . . ... . . . . . . ......................................... . . . . . . ... ..
Neke se stvari ne mogu opisati riječima.. i oni su to znali.. koristili su zato poglede... bili su drugačiji.. a opet toliko jednaki današnjem svijetu...ali znali su jednu stvar..
znali su upriličiti tu riječ po kojoj, s kojom, uz koju, u kojoj su živjeli...
samo to su znali.. i ništa više.. i ništa im nije nedostajalo...
Nije im trebao novac da bi nekome platili da im izrazi ono što ta riječ znači...
nisu imali televizore da bi gledali kako ta riječ izgleda kada ju netko drugi koristi..
bilo je dovoljno da oni znaju što ona znači.. a značila je sve...
..... . . . . .
prolazilo je vrijeme.. a oni nisu starjeli kao mi danas.. ne...
bivali su sve mlađi.. sve puniji.. sve ljepši.. iako tada nije bilo pojmova kao: godine.... praznina, ljepota.. samo ta jedna jedina riječ...mogla je izraziti sve to...
jedini strah... taj osjećaj koji im je bio stran nastupio je pojavom novog bića.. nove jedinke... novog ''života'' koji je nastupio... jer je tako moralo biti.... a razlozi nisu bili poznati.. niti danas nisu...
to je biće bilo oslovljavano imenom.. koje je imalo isti korijen riječi kao i ona jedna riječ koju su oni dvoje koristili.. oduvijek.. i samo nju znali... ovo je biće nosilo ime ''ljub....omora''....
netko ju je poslao. ne zna se tko...
dva bića.. nepoznata... postadoše stranci.. ....
Za njih je počeo novi vijek.. nov život.. no sada.. sada je ta riječ gubila značenje... znakovi promjene... velike promjene bili su sada već očiti....
počeli su starjeti... postajati prazni...a ono što bi trebalo značiti ''ljepota'' blijedjelo je... polagano.. ali sigurno... riječ se koristila još uvijek.. no jedini razlog tome je bio što niti jednu drugu nisu poznavali.. samo nju.. samo tu jednu jedinu riječ.. koja je prije značila sve.. i razumjeli su je u svakoj situaciji.. a sada...sada više nije značila ništa.. jedno bi biće reklo... drugo ne bi ni čulo.. drugo bi pogledalo tom riječju.. prvo bi tada sklopilo oči... .. . . . . . ...... . . . . . . ..
Godine su prolazile.... bića su ostarjela.. i poružnjela... postala prazna.. potpuno....
Svako je potajno ljubovalo s neprijateljem ne bi li naudilo ovom drugom...
a to biće.. taj nakazno stvoren život... taj... ''LJUBomora''
koji se izdavao za dobročinitelja.. za pozitivu... samo je svojim čulima smišljao način ne bi li još dalje polarizirao svako biće...
Još nedavno.. bilo ih je dvoje.. i jedna duša...
Sada.. sad su troje.... i dvije duše...
Pomoći nije više bilo.. riječ se prestala izgovarati... prestala se pojavljivati... prestala je dolaziti... umrla je... postala je zaboravom.. samo još jedna prazna kutijica uspomena.. samo još jedan uklesan spomenik... tek toliko... da se ponekad netko sjeti da je postojala....
i tada....
tada.. nakon te tragedije...bića su nestala... sakrila se... jedno je uvidjelo da se moraju skriti..i povuklo drugo na osamu... i nitko ih nikada više nije vidio...
preživjeli su tako.. tko zna koliko...
Tada su se pojavili ljudi.....
... . . . . .............. . ... ... . ......... ... . . . . . ...... . . . . . ... . . ..................... ...
počeli su svoj život.. počeli su živjeti.. starjeti.. postajati prazni.. živa plastika... premalo cvijeća...
a bića...
Još ih ponekad sretnem...
ali jako rijetko....
vjerujte mi..
jako rijetko....
vidim ih...... (otkrit ću vam.. ali... psssssst!!)
... . . . . . . . ....................... . . .... . . . . . . ....
Nastane se još oni.... da,.... u pokojem zaljubljenom paru.. kojima riječ.. ta riječ.. koju su ta dva bića znala živjeti i govoriti pogledima..... u njima ta riječ živi.. i prepoznajem ih...
pogledom jedno drugome dokazuju tu riječ.. pogledom ju čine.. i ponekad se isto čini.. kao da samo tu riječ znaju....
sada znate gdje su....
Kada bi se samo okanili onoga nametnika.. koji je natjerao bića da postanu dvoje... umjesti jednog...
samo ga pregazili.. koji puta prešli preko njega....
..... . . . .
Bića bi bila u svakome od nas...
kako znam...
ne pitajte... jer ne znam...
Jesam li spomenula da bića nisu znala što je odjeća.. što je novac.. što je dobar glas... što je ugled.... što je materijalno stanje.. što je ponašanje.. što je velika kuća.. što je dobro tijelo... što su bijele cipele a što starke..... jesam li to spomenula...?
...
,...
...jedino što su znali.. je bila ta riječ.. i njome su činili sve...
znamo li mi danas.,.... koja je to riječ..?
stvarno.. pitam se....
???
.... .. . .. . .. . . ...................
..
-..... . . . . . . . . . .. . . .. .. . . ...... . . .
Kada bih bio biće,
dovoljno bogato i lijepo,
bio bih sebi netko,
bio bih čovjek!
Kada bih volio,
a ne nabacivao se riječima,
kada bih bio gol,
bio bih sudbina...
Kada bih volio,
kad bih se zaljubio,
postao bih biće,
ljudski život zaboravio....
Kada bih bio biće,
i kad bih volio,
kad bih znao koja je to riječ,
čovjek više ne bih bio..
Pozdravio bih se,
s bogatstvom i ljepotom,
imati kraj sebe nju,
smatrao bih najvećom vrednotom...
volio bih ..
volio...
kad čovjek ne bih bio...
