netochka

Sve se naše želje u dušu povuku
kada vide hladnu neumitnu zbilju
povrate se nazad, ne stigavši cilju
i žive u..... muku...
Da, da, svi mislimo da će upravo sada početi naše najbolje godine ( ma da ga vidim, tko ne misli, nek digne dva prsta ili nešto) ...Ali gle čuda neviđenog, ne dolaze i tek kad počnemo živjeti, nazovimo to, smislenim i konstruktivnim životom, svakodnevna repeticija negacije oživotvorenja tih nadanja, čini nas nepodnošljivim prema sebi i drugima koji su to istovremeno željeli...Ta spoznaja te pogodi posred čela, kad tad, a blago budalama, neke i nikad.
Mene je, eto, zatekla na godišnjicu mature, dok sam sjedila stiješnjena između mješanog mesa sa žara i ostataka uvele zelene salate, u birtiji prigodnoj za takva posijela, dok mi se iznad glave kočoperila preparirana lubanja vepra s raščepljenim zubalom( donja trojka desno-karijes), a preko puta stola, u mene zavodnički buljio blago prosjed, sredovječni muškarac, nekadašnji ostatak macho uzdanice razreda pokušavajući me sad, u mojim najboljim godinama, a njegovim godinama labuđeg pjeva, šarmirati....Bila su to nekad divna vremena, kad smo solidarno, kolektivno i čvrsto vjerovali da je Hamlet na svom stolu držao Ofelijinu lubanju, da je Junak našeg doba od Ljermontova nakon dvoboja otišao u penziju, da Matoševa pjesma "Iseljenik" spada u iseljeničku vrstu poezije, da je plamenac u simbiozi s banjalučkim ćevapom, da je naslov Weberove "Sociološke hrestomatije" štamparska greška i da se u istoj radi o memoarima seksualnog manijaka.....
Sve to probudilo je u meni nostalgiju koja me, i pored tike-tike-tačke muzičke podloge sintesajzer one-man banda pritiskala poput kišom natopljene cerade vascelu milu noć...
Nekada perspektivna mlada generacija, a sad uspješni ljud sa svim svojim postignućima sabijeni u 65 m2 otužnog prostora ruralnog tipa( gazda je naime naprasno smanjio postojeće gabarite iz razloga što smo za stolom imali jednog građevinskog inspektora, a on se malo razbaškario prema susjednim parcelama bez dozvole, ali to je nebitno)...
Srećko je već tada obećavao. Sebe je zamišljao kao vozača kola hitne pomoći, najviše zbog svoje već tada iskazivane nesebične solidrnosti i humanosti s tuđom, a boga mi, i svojom patnjom.Kad god bi netko dobio prehladu i Srećko bi slomio ruku iz solidarnosti...Eto i maturalno putovanje je naprasno prekinuo, manje iz razloga što je dobio mums, već zato što se razrednici razboljela mačka...Danas ipak ne vozi hitnu, ali je uspješan perač auta u praonici i katkad mu se posreći da opere i kola hitne...
Mirjana je bila divna cura, draga, doduše pomalo tustas dioptrijom oko čije visine i sada raspravljaju na svjetskim kongresima oftamologa..Žarko je željela biti olimpijska rekorderka u maratonskom plivanju, ali snovi su joj se definitivno ugasili nakon bezuspješnih pokušaja da nauči u 25-oj plivati bez šlaufa..Radi u medicinskoj ekipi plivačkog kluba, vadi krv u laboratoriju profesionalnim plivačima..Na izvjestan način može se smatrati da je uspjela...Goran je već u tim danima bio pomalo čudan, off...Naknadne terapije elektrošokovima, kako smo saznali iz prve ruke samo su djelomično pomogle, ne potpuno jer su zbrkali neke žice s laboratorijem za ispitivanje mogućnosti govora pavijana...Sada na tečnom svahiliju citira Čehova, a ako je dobro raspoložen otpleše Lambadu...
Vesna bi zasigurno bila oštra konkurencija ne Eurosongu da je izabrala pravog logopeda..U svaku riječ, bez nekog vidljivog razloga trpa slovo Đ, što doduše konverzaciju čini slojevitom i intrigantnom, čak se usudim reći i trillerovski napetom..U svoje je vrijeme bila čak i zgodna, ali ne poslije tercijara...Danas je sufler u kazalištu lutaka, a nadamo se da će je do penzije angažirati i na nekom ozbiljnijem repertoaru od"Tri prašćića"...
Tada je s njom klupu dijelio omanji, proćelavi i priglupi dječarac, koji se nevjerojatno, ali istinito, prometnuo u omanjeg, proćelavog i besprizornog glupaka srednjih godina. To je promjena koja svakako nije mogla ostati nezamjećena....Doduše sada je nešto nervozniji, ali histeriju navodno liječi pecanjem. Ulov se još čeka, do sada su pokušaji bili neuspjeli, ali to je jedino zato što udicu zabacuje u šaht vodoopskrbe isred svojeg nebodera..
Atili se miču samo oči..Ostalo je ukočeno, a što je posljedica saobraćajke negdje kod Pojatnog kad se sudario s punim kombijem Turaka..On je najviše, povijesno gledano postigao, Zaustavio je Turke kod Pojatnog.
Žac je bio matematički genij u koga su bile uprte oči znanstvenih krugova...Nesretni usud mu je promjenio život iz korijena, onog dana kad ni nakon šest godina rješavanja jednadžbe s dvije nepoznanice rezultat nije odgovarao..Ne priča puno, od tada mu je alkohol smanjio vokabular i brzinu govora na jednu riječ sedmično i to uvijek istu "en na ikstu", što nam i nije bio neki jači povod za upiuštanje u dublje analitičke rasprave, pa ga nismo ni dizali ispod stola....
Irena je oduvijek bila aktivistica i pred sobom je vidjela blistavu političku karijeru, ali je od toga odustala kad niti nakon četiri godine srednje nijednom nije uspjela osvojiti većinu glasova razreda za imenovanje na prestižnu funkciju načelnika razreda..Od tada je profilirani individualac, potpuno neovisna, glasa isključivo za Eskime, udata je za pantomimičara i ima ozbiljne namjere da otvori Aboriđinski restroan u srcu Valpova..
Ivana neću spominjeti, nije bio prisutan jer je prevezen u bolnicu zbog predoziranja tik-tak bombonima..Inače radi kao psihoterapeut i u svojoj karijeri ima zavidan broj neizliječenih pacijenata i tek 6 % suicida, što je statistički gledano zanemariva brojka...
Tu je i Sanja, žena koje nema..Bezlično stvorenje...Poslije su mi rekli da je i ona bila prisutna, mada nitko sa sigurnošću to ne može potvrditi...
Da bila je to generacija...Ja sam naravno uspjela, u to niste vjerujem ni posumnjali...Doduše diplomiravši nešto egzaktno i dozlaboga dosadno, iznevjerila sam vlastita očekivanja da ću postati trbuhozborac...Ali ipak nije kasno za nove pokušaje i želje....Kad promotrim svoj dosadašnji život onako, sa strane, znam točno što bi me usrećilo...postati alkoholičar...