30.05.2008., petak

Ponosan što sam Hrvat?

Uz prisjećanje na današnji Dan državnosti (meni će on to uvik ostat Dan državnosti isto ko što će mi 29. 11. uvik ostat Dan Republike) nadovezale su mi se vijesti o velikom štrajku ribara, poljoprivrednika i kamiondžija po evropskim zemljama. Francuska, Španjolska, Portugal, Belgija, Italija, Bugarska... na prvi glas o poskupljenju goriva u tren su se podigle cijele ribarske flote i stotine velikih kamiona, blokirali su luke i autoputeve, te su tako pokazali da nisu obični pasivni promatrači koji će bespomoćno gledati ovakve odluke moćnih naftnih kartela. Hoće li uspjeti nešto napraviti u svojoj borbi vidjet će se, ali su vlasti u svojim zemljama glasno rekli: Tu smo i čuvajte se.
A gdje smo tu mi? Ponosni hrvatski narod, sukladno svojoj kmetsko-robovskoj tradiciji na sve ovo ostao je miran, šutljiv i staložen. Nama nafta i bujanje cijena i nije razlog izlaska na ulice. Doduše, neke smo bitke u povijesti dobili, ali danas sretna može biti svaka vlast koja ima ovakav narod. Narod kojim dovijeka može manipulirati prodavajući mu stalno jednu te istu demagogiju, te mu nametajući lažna sudbonosna povijesna pitanja. Ovaj narod je i danas spreman ognjenim žarom voditi bitke prošlih stoljeća, ali još nije spreman izaći na ulicu i izboriti se u bitki koja se vodi sad i ovdje. Bitki za ponos i vlastito dostojanstvo. Spremni smo izaći na ulice kad skupina pretplaćenih zvijezdica u kratkim hlačicama uđe u polufinale Evropskog prvenstva, kada heroina nacije osvaja svojim trudom zaslužene olimpijske medalje ili kada petparački pjesnik novokomponovanih budnica održi velebni koncert. Ali nismo spremni izaći i vratiti vjeru u sebe.
Kod nas velike prosvjede okoštali sindikati organiziraju subotom kako se ne bi zamjerili HUP-u i Vladi. Protiv rada nedjeljom buni se samo katolička crkva štiteći svetost nedjelje, a u stvari licemjerno čuvajući vlastite čvrste feudalne pozicije stečene još u mračnom srednjem vijeku.
A mi pokorno gledamo u pod i čekamo da nam sumnjivi likovi iz jurećih crnih mercedesa bace kost u obliku povišenja minimalca za tri stotine kuna. Hvala vam i av, av... Pozdrav od ponosnih Hrvata...
Lako je staviti ruku na srce dok svira himna i reći kako smo ponosni da smo Hrvati. Al pravi patriotski ponos je puno više od toga. I nije potreban rat da bi ga se iskazalo.
Ili pivanje blesavih pismica...
A ja se danas, na ovaj Dan državnosti i ne osjećam posebno ponosno.
Više nekako crno.

- 23:38 - KomentirajIsprintaj - #

19.05.2008., ponedjeljak

Retuširanje istine

Photobucket

Jučer je u Slobodnoj izašao zanimljiv razgovor s Frankom Folwellom, bivšim urednikom fotografije u magazinu USA Today u kojem on govori o modernoj novinskoj fotografiji, fotografskoj etici, te blagodatima digitalne tehnologije i Photoshopa, ali i tamnoj strani njihove upotrebe. Za one koji žele znati više preporučujem posjet i ovom linku: http://www.ajr.org/Article.asp?id=4383.

Ova njegova teza kako je «retuširanje prodaja neistine» podsjetilo me na fotografiju koju vidite iznad teksta. Ona prikazuje jednog našeg podgorskog Novozelanđanina, časnu starinu Ćiru, koji je i u svojoj 94. godini prakticirao drevnu istočnjačku vještinu joge. Fotografija je nastala prije pet godina tijekom «foto sesssiona» za priču koju sam radio za Kroniku o ovome čovjeku koji je imao tu (ne)sreću da, nakon iznimno napornog emigrantskog života na poljima kauri gume na novozelandskom sjevernom otoku, zadnjih tridesetak godina živi isključivo u ljetu. Naime, svoj umirovljenički staž provodio je od svibnja do listopada u Dalmaciji, a ostatak godine u Novoj Zelandi. Danas, nažalost više ne dolazi u stari kraj, a kako čujem još je prilično vitalan, koliko to 98-godišnjak može biti.

E, sad: kakve veze ova slika ima s temom? Ima, itekako ima. Ova fotka, naime, čisti je fejk i ne prikazuje istinu i samo istinu, kako to zahtjeva Folwell. Slikao sam ovo sa svojim starim Oly «uzijem» 2100. To definitivno nije najbrži aparat s kojim sam radio, a u trenutku fotografiranja koncentrirao sam se bio na izraz na Ćirinom licu. Iznenađujuće, već prvim klikom uspio sam uhvatiti njegov patnički izraz koji sam želio, a u glavi sam više bio zaokupljen pričom o starom gumdiggeru koji je sad cijeli okrenuo jogi i vegetarijanstvu, nego što sam obraćao pažnju na «detalje». Tek prilikom drugog okidanja primjetio sam da su se dva nestašna «detalja» otela kontroli i ugrabila priliku za medijsku promociju.

Moram priznati da sam se osjećao pomalo neugodno, jednako kao i Vedrana, te Ćirin unuk koji su također prisustvovali razgovoru i pripadajućem sešnu. Stari, u nirvani izazvanoj jogom, vjerojatno nije ni bio svjestan da mu je ispalo blago ili na to nije želio obraćati pažnju, te je s istim žarom nastavio pokazivati joga-poze. Ja sam se u nastavku snimanja trudio izabrati kut iz kojeg «detalji» neće doći u iskušenje ispadanja, a ta moja suzdržanost rezultirala je činjenicom da ostatak fotografija i nije vrijedan neke veće pažnje.

Ipak, ova prva fotografija ostala mi je jedna od dražih koje sam snimio i to prvenstveno zbog uloženog truda, predanosti i volje barba Ćire, nego zbog nekog mog prevelikog zalaganja.

Ovdje dolazimo do dijela kada priča postaje vezana uz gornju temu: I prije dolaska u redakciju odlučio sam da je potrebno prikriti detalje, čisto zbog čuvanja digniteta čovjeka kojeg sam snimio, ali i zbog dobrog ukusa. Urednik se složio, a posao obrade na sebe je preuzeo Dario. Drugi dio tadašnjeg grafičkog magičnog dua Kronike, Žare, po svoju je naglasio kako bi on «bija sritan da u devedeset i četvrtoj ima jaja» i da on tu ne bi ništa sakriva. Dario je po običaju odlično obavio posao, a čitatelji tog utorka na duplerici su mogli uživati u Ćirinoj pozi zakinuti za nesretne «detalja». Jesu li bili zakinuti i za istinu prosudite sami. Ja samo znam da bi sve ponovno isto napravio, jedino bih se više potrudio oko onih kasnijih snimaka koje vi ovdje nećete vidjeti. Kao ni one «detalje».



(Uredniče, ovaj tekst je posvećen tebi: jer da nije bilo tebe vjerojatno ni ova fotografija nikad ne bi nastala. Drž’ nam se i vidimo se!)
- 22:41 - KomentirajIsprintaj - #

07.05.2008., srijeda

Biliću, uvati se baluna

Majko mila, koliko govorancije i pisanja o ovakvome prolivu od pisme. Tončica i Batinović jučer u Dnevniku, a bogami i Zlatko Gall par dana prije u Slobodnoj svršavali su u ogromnin količinama nad "prvom pristojnom nogometnom himnom nakon pionirske budnice Pipsa" (citat Z.G.). Taj orgazmički zanos zainteresira i mene za tu fascinantnu pismu,pa san je pogleda na Youtubeu i mislin se jesan li ja sluša istu stvar ka i ova spomenuta trojka? Ja slušan, slušan, par puta ispočetka i ne mogu svršit nikako. Da mi je znat di to falivan? Kad su se uspeli se na krov, stavili rejbanke na oči, stali u kul pozu Micka Jonesa i počeli pivat "šahovnica, šahovnica" kroz glavu mi je prošlo kako je ovo ustvari himna šahovske reprezentacije Hrvatske koja predvođena Stevićen, Kovačevićen i Kurajicon na krilima uigranog veličanstvenog daminog gambita juriša na evropski crno-bili tron, te da prid njima padaju zastavice na mađarskin, engleskin, njemačkin i na kraju ruskin šahovskin časovnicima. Iz ovog snenog magnovenja trznili su me tek nogometni dresovi na tiramoli.

Bilić se ovon "navijačkon himnon" reprezentacije pridružija ekipi poput kralja Miše Kovača, onoga maloga uškopjenoga Međimurca, Baruna, Banfićke, Jole i ostalih "nižih estradnih bićaa" (citat Z.G.). (Da se kladimo da će u sljedećih dvadesetak dana po jednu novu himnu napravit i Bohem s onon Pevecovon ricaston, Giuliano, Mate Bulić i Rafo kad izađe s ove Farme, a moga bi i Gobac revitalizirat "Hrvatska mora pobjediti" iz 1991.)

A kao ilustraciju Hrvatima nepoznate činjenice da se može napravit i dobra (čak štaviše i odlična) navijačka pisma pogledajte maestralnu kolaboracju najvećih irskih bendova Dublinersa i Poguesa u neponovljivoj odi irskim nogometašima s Mundijala 1990. koju su, kakvog li apsurda, skladala dva Engleza: Spider Stacy i Terry Woods.

Dame i gospodo, Jack's Heroes.




- 22:12 - KomentirajIsprintaj - #

04.05.2008., nedjelja

Plakali, pa šta?



… ko nije tada, može sad. Zaplakat iz svih ramenica.
- 15:05 - KomentirajIsprintaj - #