Ponosan što sam Hrvat?
Uz prisjećanje na današnji Dan državnosti (meni će on to uvik ostat Dan državnosti isto ko što će mi 29. 11. uvik ostat Dan Republike) nadovezale su mi se vijesti o velikom štrajku ribara, poljoprivrednika i kamiondžija po evropskim zemljama. Francuska, Španjolska, Portugal, Belgija, Italija, Bugarska... na prvi glas o poskupljenju goriva u tren su se podigle cijele ribarske flote i stotine velikih kamiona, blokirali su luke i autoputeve, te su tako pokazali da nisu obični pasivni promatrači koji će bespomoćno gledati ovakve odluke moćnih naftnih kartela. Hoće li uspjeti nešto napraviti u svojoj borbi vidjet će se, ali su vlasti u svojim zemljama glasno rekli: Tu smo i čuvajte se.A gdje smo tu mi? Ponosni hrvatski narod, sukladno svojoj kmetsko-robovskoj tradiciji na sve ovo ostao je miran, šutljiv i staložen. Nama nafta i bujanje cijena i nije razlog izlaska na ulice. Doduše, neke smo bitke u povijesti dobili, ali danas sretna može biti svaka vlast koja ima ovakav narod. Narod kojim dovijeka može manipulirati prodavajući mu stalno jednu te istu demagogiju, te mu nametajući lažna sudbonosna povijesna pitanja. Ovaj narod je i danas spreman ognjenim žarom voditi bitke prošlih stoljeća, ali još nije spreman izaći na ulicu i izboriti se u bitki koja se vodi sad i ovdje. Bitki za ponos i vlastito dostojanstvo. Spremni smo izaći na ulice kad skupina pretplaćenih zvijezdica u kratkim hlačicama uđe u polufinale Evropskog prvenstva, kada heroina nacije osvaja svojim trudom zaslužene olimpijske medalje ili kada petparački pjesnik novokomponovanih budnica održi velebni koncert. Ali nismo spremni izaći i vratiti vjeru u sebe. Kod nas velike prosvjede okoštali sindikati organiziraju subotom kako se ne bi zamjerili HUP-u i Vladi. Protiv rada nedjeljom buni se samo katolička crkva štiteći svetost nedjelje, a u stvari licemjerno čuvajući vlastite čvrste feudalne pozicije stečene još u mračnom srednjem vijeku. A mi pokorno gledamo u pod i čekamo da nam sumnjivi likovi iz jurećih crnih mercedesa bace kost u obliku povišenja minimalca za tri stotine kuna. Hvala vam i av, av... Pozdrav od ponosnih Hrvata... Lako je staviti ruku na srce dok svira himna i reći kako smo ponosni da smo Hrvati. Al pravi patriotski ponos je puno više od toga. I nije potreban rat da bi ga se iskazalo. Ili pivanje blesavih pismica... A ja se danas, na ovaj Dan državnosti i ne osjećam posebno ponosno. Više nekako crno. |
