Crkvena segregacija
Crkva, ova hrvatska katolička, svakim danom me sve više oduševljava. Nakon što su u jednoj zagrebačkoj župi uveli plaćanje kave i sokova Očenašima i Zdravomarijama (o čemu je briljantnu kolumnu napisao Boro Dežulović) sada su u drugoj metropolskoj župi došli na fantastičnu ideju kako spriječiti da ih nemirna dječica ometaju u služenju mise. Djecu će, naime staviti pod stakleno zvono, zajedno s roditeljima. Nigdje ne piše hoće li im na ulazima pod zvono dijeliti i boce s kisikom kako bi izdržali sat-dva mise? Hoće li im se župnik udostojiti ući pod zvono kako bi im udjelio blagoslov? Da li će i oni smjeti izaći iz zvona i doći pred velečasnog po hostiju zajedno s ostalim vjernicima ili će morati pričekati da «normalni» vjernici izađu, pa će tek onda oni s dječicom moći doći po hostiju, e da ona ne bi uznemiravala mirni dio vjerničkog stada? Je li ovo crkveni udar na hrvatsku demografsku obnovu i što na sve ovo kaže njen prvoborac don Anto Baković? Potiče li ovim činom Crkva u Hrvata kvarnu zapadnjačku samačku kulturu življenja, budući su u ovom slučaju vjernici samci u prednosti i neće se morati gužvati pod famoznim zvonom? Možemo li ovaj čin tumačiti drugačije, kao zaštitu djece od pedofila u svećeničkim haljama i je li ovo crkveno indirektno priznanje o postojanju ovih «mangupa u vlastitim redovima»? Mnoga pitanja ostaju neodgovorena. Meni na kraju ostaje samo jedno: Kakvi su to pastiri koji se boje nevinog blejanja svojih malih ovčica? |
