Cijena slobode u malome mistu
Ako išta mrzin onda je to kada ljude napadaju samo zbog onoga što govore, pišu ili misle. Ovo je jedna takva priča. Ono što se prije neki dan dogodilo Milki Peki, gradačkom kroničaru, pisniku, piscu, humanistu, stripofilu, trafikantu, novinaru i kolumnistu Makarske kronike, zaista je krajnje morbidno i prilično uznemirujuće. Nepoznat Netko, kukavički, pod krinkom mrkle kasnojesenske dalmatinske noći, pokraj njegovog kioska na gradačkoj rivi u zemlju je utaknuo nadgrobni natpis s Milkinim imenom (doduše malo ispremješanim, ali dovoljno jasnim da se u malome mistu zna na koga se odnosi) i zvijezdom petokrakom poviše njega. A samo zato jer se Milko usudija pisat, mislit i govorit onako kako nekome tamo u Gornjemu Primorju baš i ne vonja. Ne mogu niti zamisliti kako se Milko ćutija u trenutku kada je to ugleda. Morbidna scena: među friško posađenim krizantemama (!?) u malom vrtliću kraj puste plaže sjaji tvoje ime s klasične nadgrobne table. Bez epitafa, ali s zloslutnim upitnicima na mistu di bi tribala stat godina smrti. Možda će nekome ovo izgledati kao klasična dalmatinska zajebancija koja vrlo često bude vulgarna i sirova. ali uvjeren sam da se ovaj put ne radi o tome. Jer ova «zajebancija» nije nipošto smišna i ostavlja pomalo gadan, da ne kažem gnjil, okus u ustima. Da je Milko kolumnist u nekoj od nacionalnih tiskovina, ne sumnjam da bi to danas u svim dnevnicima odjekivalo kao jedan od događaja dana. Nacionalna javnost bi se zgražala, a cehovska udruženja javljala bi se s priopćenjima. Predsjednik i premijer bi ga, možda čisto reda radi, također uzeli u zaštitu. Ali njega neće uzeti u zaštitu ni HND, ni borci za slobodu medija i izražavanja. Jer Milko nije ni Butković, ni Ivkošić, ni Dežulović iz nekog tamo velikog Jutarnjeg, Večernjeg ili Globusa u velikom Zagrebu ili Splitu. On je samo obični mali Peko iz maloga Gradca i male Kronike. Mali čovik, jedan od nas. Koji su usudija mislit i pisat. I koji će se zasigurno sutra u svome malome Gradcu u šetnji rivom susrest sa svojim picigamortima ili ti van «grobarima». Možda okrenu glavu od njega, a možda mu se i jave i pruže mu podršku s lažnim izrazom zabrinutosti na licu. Znan da će ih Milko sigurno prozrit. A isto tako znan da će Milko, unatoč svemu, opet nastavit po svome. I baš zato: Naprid, kumpanjo!  Milko su svom stripovskom carstvu |
