T-come, daleko ti lepa kuća
Svjedoci smo kolika se buka zadnjih tjedana digla oko javne ponude za kupnju dionica najdražeg nam monopolista H (nekad bilo sad se pripoveda) T-coma. Svi, ali baš svi, pričaju o dionicama, postotcima, profitu, ulaganju, brokerskim provizijama, punomoćima, kreditima... Sve dioničar do dioničara, špekulant do špekulanta.Radnici i seljaci, šverceri i milicajci, kumice s placa i kupravende s pazara, peškaruše i mlikarice, jebivjetri i muktaši, pa čak i onaj lik u trenerci koji je još jučer po kladionici tražio zicere u drugoj ugro-finskoj hokejaškoj ligi, svi danas progovaraju o indeksima i burzama s većom uvjerljivošću od Warrena Bufetta. Ziceri se danas pronalaze u vrijednosnicama, a ne više u egzotičnim badmingtonskim ligama Novog južnog Walesa. Nepopravljivom skeptiku poput mene, sva ta pomama oko kupovine «ružičastih dionica» ne čini kupovinu istih baš posebno primamljivom. Najavljenoj «basnoslovnoj» zaradi, galopirajućoj promidžbi i slatkorječivim pričicama unatoč. Ne sviđa mi se sva ta euforija ovog našeg hrvatskog krda koje ponovno nastupa u najomiljenijoj domaćoj sportsko-životnoj disciplini poznatoj pod nazivom «Stjecanje kruva bez motike». Zašto sam skeptičan? Najprije, nemam namjeru davati svoj novac za nešto čemu ne znam točnu cijenu, niti znam koliko ću toga nečega nepoznate cijene za svoj novac uopće dobiti. Mislim, to je kao da mi ona gore spomenuta kumica, danas burzovna maherica teta Štefica, kaže: Slušaj, ove jabuke ti danas velikodušno prodajem po cijeni u rasponu od 5 do 20 kuna, a kad kupiš možda dobiješ po kila, a možda kil i deset deka. Ja je onda pitam: A zašto ste onda jučer onim njemačkim turistima prodali po (tajnoj cijeni?) od 2 kune? A ona mi odgovori: Takva je bila situacija na tržištu, a i kupovali su na veliko. Ja joj onda kažem: Jebite se, teta Štefice, idem ja svoje pare uložit negdi drugdje. Pa taman te vaše jabuke postale zlatne. Da ne govorim da smo svi mi skupa u te HT-ove voćnjake godinama ulagali, gnjojili ih, zalijevali i obrađivali. I nije im bilo dosta onih 2,500 maraka koliko smo plaćali priključke, nego još uvijek svaki mjesec osim troškova telefona i interneta, plaćamo i famoznu pretplatu. Dakle, dva puta kupovati ono što smo već nekad davno platili. Kaj god, teta Štefice... Neću kupiti dionice T-com i iz poštovanja prema svim onim radnicima PTT-a koji su u zadnjih sedamnaest godina bezdušno otpušteni, što kao tehnološki, što kao krivonacionalni višak Neću kupiti dionice T-com i zbog činjenice da tim T-comom upravlja čovjek lažnog i licemjernog smješka po imenu Ivica Mudrinić, koji se već iskazao što u T-comu, što na HRT-u, a što u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza, te Vijeću za telekomunikacije. Neću kupiti dionice T-coma jer sam nepovjerljiv prema svemu što nam bilo koja naša draga Vlada velikodušno nudi po tako, kažu stručnjaci, povoljnoj cijeni. Ako sam dobro izračunao, draga Vlada ovom prodajom 20% dionica T-coma će zaraditi od 950 milijuna do milijardu dolara, a dosad je onih 51% dionica Švabama prodala za milijardu i 350 milijuna dolara. Hvala na velikodušnoj ponudi Vlado! Uvijek kada su oni nešto nudili po povoljnim uvjetima, nakon svega bismo ostajali izasrani od glave do pete. Ja sam odlučio (pa makar se zajeba). Vi kako 'oćete. |
