San ljetnih noći
Jebate, kako čoviku malo triba da bude sritan. Evo vam dva primjera iz osobnog iskustva.Priča 1: Nema ni par dana kako sam kod barba Ribafisha komentira kako bi izgledao moj dnevni reprizni tv program snova. I puf: danas ležerno zavaljen gledam državnu televiziju i ugledam najavu za kultno Smojino «Velo misto». Jel' to onaj Ribafish u stvari zlatna ribica pa ispunjava želje? Di su mi onda one druge dvi? (Čekan Planetu majmuna i Zalepugina...) Jel' to neki htv-utjecajan lik čita tamo komentare i kaže: «Vidiš, u pravu je ovi Nesvrstani, davno već nismo reprizirali Smojin evergreen i mogli bi ga malo zavrtit opet ovo lito.» I taj lik zovne (btw. danas smjenjenu) Nemčićku i kaže: Slušaj mala Dubrovčanko s kratkon koson i crvenin očaliman! Prije nego te odnese đava s dalekovidnice imaš ovome tipu pustit «Velo misto»! Jes' čula?» I nek su DVD-ovi «Velog mista» u kući, i nek sam svaku epizodu serije pogleda brat-bratu 30-ak puta, opet ću subotama navečer ovo vrilo lito zasist u fotelju, gledat i uživat. Jer Smoje je opet u gradu. Priča 2: Uleti mi nikidan prijatelj na posa i onako s vrata pita: Ej druže, oćemo na Ramba? - Kakve ti to mene pizdarije pitaš? – ushićeno odgovaram kad sam saznao veselu vijest da nam Svjetski Mega Car dolazi u pohode - Ako triba idemo i u Bar, a di nećemo na Gripe! Nek se lani na istome mistu pila vrila piva (a dobro se zna da nema ništa gore od ladne žene i vrile pive, a ništa bolje od obrnuto), nek smo isto ka par godina prije u kinu Bačvice gucali gadnu litnju prašinu, il opet prije toga po kojekakvin klubovima-saunama uživali na +45 stupnjeva gospodina Celzijusa, doživljaj uživo gledanja i slušanja bokeljskog mornara šjor Antonija je nešto neponovljivo. I to se ne propušta. Jer Rambo je opet u gradu. |
