25.05.2007., petak

Ustani ministre, Hrvatska te zove, zove...

Bilo je i vrijeme da netko napokon javno progovori o najvećem problemu koji poput preteške vreće cementa nemilosrdno pritišće nejaki grud naše mladodemokratske, neovisnosuverene, jedinstvenoneponovljive, vječnoneuništive Republike Hrvatske.
A tom problemu koji se tako zlokobno nadvio nad nama ime je Internet – to sablasno leglo svega zlog, osinje gnijezdo iz kojeg bjelosvjetske protuhe i domaći izdajnici, jalnuški diletanti i ini, u najboljoj maniri vatikansko-cionističke-kriptokomunističke-globalističko-separatističke zavjereničke bratije šalju svoje otrovne ubojite rojeve nemorala i ignorancije prema najboljim i najčasnijim pripadnicima našeg roda i poroda.
Ali avaj i jao ti ga njima! Jer svoj glas nakon duge nametnute šutnje napokon je podigao zaštitnik malih i nemoćnih, omalovažavanih i ismijanih – ministar policije, gospodin Ivica Kirin. I njegovu moć, moć ponosnog osvetnika, čija šaka pravde udara poput bijesnog Torova malja, osjetit ćete svi vi koji se sad nadmoćno smješite lažno sigurni zavaljeni u foteljama i skriveni iza vaših računalnih zaslona. Stići će vas njegova ruka.
Be afraid, be very afraid...
- 19:56 - Komentiraj • Isprintaj - #

21.05.2007., ponedjeljak

Izgorio Cutty Sark

Vijest koju sam upravo čuo prilično me šokirala. Na suhom doku u engleskom Greenwichu danas je izgorio ponos britanske mornarice, kultni kliper Cutty Sark.
Šokiralo me zato jer već dugo vremena, u okviru željenog posjeta Engleskoj (uz posjet Wembleyu, Anfieldovu Kopu i Stonehengeu) planirao sam i posjet ovom brodu-muzeju koji se već nekoliko godina temeljito restaurira. Usput bih odao počast i jednome dragome čoviku koji je za života bio opsjednut jedrenjacima, a posebno Cutty Sarkom. Nažalost, to više neću biti u mogućnosti. Danas je njegove korbe i madire pojela vatrena stihija.
Izgrađen 1869. ovaj jedrenjak je, nakon Nelsonove HMS «Victorie», vjerojatno najpoznatiji engleski brod. Pojava klipera označila je vrhunac savršenstva izgradnje jedrenjaka, ali i njihov labuđi pjev, budući su parni strojevi uskoro istisnuli jedra sa svjetskih mora. Cutty Sark bio je najbrži brod svoga vremena, postizao je mnogobrojne rekorde u plovidbi do Kine i Australije. 1895. godine je prodan Portugalcima, da bi 1922. ponovno bio vraćen u Englesku gdje se koristio kao školski brod u jednoj nautičkoj akademiji. Od 1954. nalazio se na suhome doku u Greenwichu, gdje je, do jučer, služio kao jedan od najpoznatijih brodova-muzeja na svijetu.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 19:20 - Komentiraj • Isprintaj - #

19.05.2007., subota

Proslavimo proslavu

Priča prva.
Slave 25 godina od jedne titule iz države koju su zadnjih petnaestak godina toliko omalovažavali da je izgledalo ko da je povijest počela tek 1990-te.
Zakon crne braće i crvenog gradonačelnika vlada stadionom pokraj zoološkog vrta?
Zovu umirovljenike i unučiće kako bi besplatno napunili tribine poluizgrađenog stadiona na proslavi osvajanja aktualnoga prvenstva?
Besplatan ulaz na stadion kao zadnja nada proslave nadmoćno i nadasve zasluženo osvojenog prvenstva sa sedamnaest bodova više od mojih? Baš me zanima hoće li i slavljeničke kobasice i pivo isto tako biti besplatne? I hoće li im prisjesti?

Di je nesta zagrebački modri ponos?

Priča druga.
Jesu li mogli proslavit 80-tu godišnjicu od prve titule? Jesu li mogli proslavit 40 godina od prvoga osvojenoga kupa?
Čiji zakon vlada stadionom na nekadašnjoj močvari?
Jesu li zaista ponos i slavu velikoga kluba uništili seljačine i guba? I kamatari i ubojice? I falše veličine i nesposobnjakovići?
Unatoč svemu, mulci i dalje mojom ulicom trče za balunom u njegovim bilim dresovima i njemu u čast crtaju crveno-plave murale.

Ali isto ne mogu, a da se ne zapitam: Di je to nesta dalmatinski bili ponos?

Uživajte koliko možete, upravo počinje. I iskrene čestitke na tituli.

PS. Srića pa u sridu crveni potpomognuti američkim kapitalom kreću u još jedan trijumf nad Berlusconijevim falangama.
- 20:10 - Komentiraj • Isprintaj - #

11.05.2007., petak

Živila Vlada!!!

Sve pršti od događanja ovih dana. Evo je velikoga barba Veljka Rogošića uvrstilo u Guinnesovu knjigu rekorda. Vječnom mladiću s više nego zasluženom titulom «Morskoga čovika», uspilo je u jednome cugu priplivat 225 kilometara od Trsta do Ancone. Nakon što se prije par miseci škapula iz kome sad se opet priprema za novi poduhvat: priplivat Gibraltarski tjesnac!
Izgleda da ona «Pipi» iz 70-ih još uvik dobro djeluje u venama ove plivajuće institucije.
Dogodija se i povratak male, nesritne, Mirjane Lučić iz «obećane zemlje» Amerike na «sunčani otok» Hvar. Nakon devet godina peripetija po Amerikama, valjda će i njoj opet krenuti nabolje. Čini mi se da mala mirita opet malo sriće.
Jedno ubojstvo u Beogradu potreslo je – Sinj. Jovan Manović, bivši košarkaš Alkara s devet metaka je ubijen u nekom beogradskom kafiću, kažu, poznatom okupljalištu tamošnje krim-scene. Prema pričama koje sam o njemu već prije čuo, bio je momak i po.
Ovde možete pročitati jedan odličan članak o Joci kojem se zaista nema šta dodati.

Čitan, da se najzanimljivije stvari na našoj političkoj sceni trenutno događaju u SDP-u. Nakon što je umra šef, počeli su se nasljednici čupat za nasljedstvo. I najjači kandidat za novu šeficu im je Antunovićka. Bože mili i dragi...
I baš tako razmišljam, zašto u tim našim strankama iz ciloga članstva uglavnom na površinu isplivaju (svaka sličnost s govnima, je naravno, slučajna) najantipatičnije face. Ovako kad s moje distance procjenjujem stranačku scenu uvik mi se čini da oni koji su meni simpatični slabo kotiraju. Kod sdp-ovaca Lugarićka, Opačićka i Jurjević, ne mogu doć do izražaja od Antunovićke, Linića il ne daj bože, Bandića. U HSP-u kraj dobroga čovika Tonča Tadića ili onoga Pere Kovačevića, uvik će se progurat masivni Anto Đapić. U HNS-u ionako imaju samo ono dvoje članova pa se oni guraju između sebe ;). U HDZ-u (nakon dugog razmišljanja ipak san se sitija jednoga simpatičnoga) Pero Bukić vjerojatno nikad neće bit ministar sporta, jer će se uvik nać neki Primorac ili Žužul. Kajin će cili život bit u sjeni kapitalista Jakovčića. I tako redom.
A baš bi lipo figurala Vlada u kojoj bi recimo Lugarićka bila ministrica vanjskih poslova, ministrica socijale Opačićka, ministar obrane Kovačević, mora Tadić, brodogradnju dajmo Jurjeviću, a sport Bukiću. Pravosuđe uvalimo Bajiću, policiju Benku, gospodarstvo recimo Vedrišu, a financije Lovrinoviću. Poljoprivredu (sad se vi smijte) Željku Mavroviću, okoliš i dalje ostavimo Dropulićki, turizam dajmo Buliću, kulturu mlađemu Brešanu, a znanost Radmanu...
I nikad više ne bi vika: Doli Vlada!!!
- 20:51 - Komentiraj • Isprintaj - #

05.05.2007., subota

This is England (2006)

Ponovno je britanska kinematografija iznjedrila jedan odličan «mali» film. Na tragu tradicije nezavisnih filmova s Otoka koji su nam na veliko platno donijeli englesku suburbanu socijalu osamdesetih i željezne godine «Željezne» Margharete Thacher, i Shane Meadows (1972), pripadnik novog vala britanskih filmaša u svom petom dugometražnom filmu napio se na istom izvoru inspiracije.
U filmu «This is England» Meadows se pozabavio intrigantnom temom engleske skinhead subkulture i njenog neskrivenog koketiranja s rasizmom, ekstremnim National Frontom, te naravno, nasiljem. Upravo zbog «realističnog prikaza nasilja», te «rasističkog govora mržnje» Britanska komisija za klasifikaciju filmova (ilitiga, jednostavnije rečeno, cenzori) je ovom filmu prikrpala i «zloglasni» certifikat «nije za mlađe od 18 godina».
U središtu priče je dvanaestogodišnji Shaun (talentirani mali Thomas Turgoose), dječak izoliran i ismijan od vlastite sredine, koji nakon očeve pogibije u Falklandskom ratu uzore pronalazi u lokalnom skinheadovskom gangu na čijem je čelu dobroćudni zajebant Woody (Joseph Gilgun). Idiličnu atmosferu u ovoj maloj zajednici u kojoj su, u old skul skinhead tradiciji zajedno funkcionirali i bijeli i crni skinsi, poremeti povratak nasilnog Comba iz zatvora. (Njega tumači Stephen Graham, najpoznatiji kao Tommy iz Snatcha). Društvo se odmah raslojava, a Combo, kojem se pridružuje i očarani Shaun, počinje napadati lokalne Pakistance, Jamajčane i ostale manjine, a sve to pod neizravnim pokroviteljstvom desničarskog National Fronta.
Shaun od početnog entuzijazma polako uviđa tragičnost nasilja, a sve kulminira kada svjedoći Combovom brutalnom i bezrazložnom premlaćivanju Milkyja, crnoputog pripadnika Woodyjeve ekipe.
Razočarani Shaun u završnoj sceni filma, kojoj prethodi dokumentarna snimka povratka engleskih vojnika s Falklanda kućama, ritualno baca englesku zastavu Sv. Jurja u prljavi ocean.
U dirljivom, šaljivom (kako to samo Englezi znaju biti), te na trenutke i prilično nasilnom poluautobiografskom filmu Meadows je odlično dočarao osamdesete i svijet skinsa, a tome je pripomogla i odlična fotografija sa sumornim urbanim engleskim vedutama. Uz to, nikako se ne može ne zamjetiti i aktualnost priče (paralela Falklandi – Irak nameće se sama od sebe), pa ne možemo a da se ne zapitamo raste li tamo u Bristolu, Nottinghamu ili Newcastleu (i ne samo tamo) i danas 25 godina poslije neki novi mali Shaun.
Soundtrack filma poziva se na najznačajnije predstavnike britanske ska i reggae scene tog vremena, pa možete čuti i Specials, Dexys Midnight Runners (furiozna Come On Eileen), Toots & The Maytals, The Upsetters te Al Barry & The Cimarons, dok boje punka brane UK Subsi.
Film je na prošlogodišnjoj dodjeli britanske nagrade za nezavisni film (BIFA) pobjedio u konkurenciji starih lavova Frearsa (The Queen) i Loacha (The wind that shakes the barley), te Macdonalda (The last king of Scotland).

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 00:35 - Komentiraj • Isprintaj - #

01.05.2007., utorak

Podignimo uvis čela...

... mi junaci rada svog

Svim radnim ljudima želin sritan Prvi maja uz prigodnu borbenu pismu!

Video by Sean Buttimer
Music by Dropkick Murphys



Dropkick Murphys "Worker's Song"

Yeh, this one's for the workers who toil night and day
By hand and by brain to earn your pay
Who for centuries long past for no more than your bread
Have bled for your countries and counted your dead

In the factories and mills, in the shipyards and mines
We've often been told to keep up with the times
For our skills are not needed, they've streamlined the job
And with sliderule and stopwatch our pride they have robbed

[Chorus:]
We're the first ones to starve, we're the first ones to die
The first ones in line for that pie-in-the-sky
And we're always the last when the cream is shared out
For the worker is working when the fat cat's about

And when the sky darkens and the prospect is war
Who's given a gun and then pushed to the fore
And expected to die for the land of our birth
Though we've never owned one lousy handful of earth?

[Chorus x3]

All of these things the worker has done
From tilling the fields to carrying the gun
We've been yoked to the plough since time first began
And always expected to carry the can
- 00:20 - Komentiraj • Isprintaj - #