Dalmatino, reklamama pritrujena
Proteklih tjedana B.a.b.e., D.i.d.e. i ostale udruge za zaštitu koječega i kojekoga ugroženoga, bile su digle kuku i motiku zbog jedne, po njima, skandalozne reklame u kojoj muž pijančina ne primjećuje promjenu frizure svoje naprlitane gospođe supruge, već uočava promjenu ambalaže njegovog omiljenog ljekovito-prehrambenog napitka. Raspisale su se sve novine o tome i na kraju je sve rezultiralo povlačenjem reklame s malih ekrana.Sve sam ja to podnosio hrabro i postojano kano klisurina, sve dok me početkom ovog mjeseca nisu s ekrana zapljusnule reklame u kojima su glavni likovi Šime, Roko, Mare i opet Šime. Najme kaj: obično pred sezonu godišnjih odmora naše velike korporacije sjete se da u ovoj državi postoji i jedna egzotična južna pokrajina koju naseljavaju simpatični, pomalo priglupi i prilično lijeni stanovnici koje ćete prepoznati po preplanulom tenu, mornarskim majicama, usporenom hodu i govoru, te tradicionalnim sunčanim naočalima nataknutima na glavi. Ti šarmeri bez pokrića do sada su se pokazali odlični u promidžbi svih mogućih artikala, pa su ih propagandisti odlučili upotrebiti u ovim novim kampanjama. Najprije se pojavio Šime. Bolje rečeno: Vratija se. I to ravno u reklamu za riblje konzerve pod motom «Iz srca mora» kao da se sardine inače mogu motikama iskopavati iz zemlje ili pak zrakom hvatati mrežama za leptire. Elem, u slavu tog Šime, navodno ribara, koji se eto vratio u rodno mjesto s punim kašetama ribe, cijelo to mjesto, i staro i mlado, i muško i žensko, izašlo je na ponistre i balkone i zapjevalo njemu u čast. Kad bi se svaki povratak ribara u našim mistima ovako slavio, ne bi mi ništa drugo radili nego pivali (a to je ionako još jedna predrasuda o stanovnicima ove naše južne pokrajine). Kako se zna da je ribarenje jedan od najtežih poslova, stanoviti Roko iz reklame T-coma odlučio (nakon što je svu djedovinu rasprodao bogatim strancima, a novac dobiven tako potrošio na žene, drogu i alkohol, a ostatak rasprčkao) na nešto lakši način domoći se novca. On je, naime, postao vodič stranim turistima na brodskim krstarenjima po jadranskom arhipelagu. Naravno, jednostavan i ne baš bistar, Roko teško razlikuje Španjolce i Portugalce, ali jasno i bez greške uočava Šveđanke (ko bi mu zamjerio?). Iako radi kao vodič, ne barata svjetskim jezicima, ali tu u igru upada Mare koja mu pomaže preko najnovije t-comove usluge «ureda za van». Priča se dalje nastavlja u reklami za ledeni čaj Nestea, na pustom otoku, gdje neimenovana ljepotica iz sjevernih krajeva maltretira (možda istog onog Evinog?) Šimu, galeba iz južnih krajeva, nerazumnim i besmislenim zahtjevima sve dok joj ovaj (naravno poslovično izvaljen u plićaku) ne ponudi ljekoviti napitak (koji ovaj put nije pivo). Kraj priče, koji nije za one mlađe od 18 godina, nažalost nismo vidjeli. I tako se tu niže stereotip na stereotip, uvreda na uvredu, predrasuda na predrasudu. I nitko da glas svoj podigne protiv ovakvog predstavljanja ugroženog južnjačkog življa. Nema B.a.b.a., nema Državnog odvjetništva, nema HHO-a... Na sreću, da nam podigne moral, tu je reklama za Prima pivo, najnoviji hercegovački (a čiji bi bio) lager ugledne Grudske pivovare s tradicijom dugom osam godina. Tvrtka je osnovana, naime, 1999. godine i njihovo pivo vjerojatno do sada niste imali priliku kušati. Ali poslije ove reklame ne sumnjam da hoćete. Jer to pivo preporučuje jedna i jedinstvena Nikolina Pišek koja bolje od Pamele trči jednom bračkom plažom i spašava nepoznatog ćelavog i drobastog sretnika. Hercegovci definitivno znaju kako se reklamira pivo. A ne ona priseravanja Ožujskog sa zakonima, uvrijeđenim ženicama i navijačkim skandiranjima, Karlovačkog sa «trovremenski taft» stilom ili Panom i njihovim roštiljadama. Guzice i sise: to prodaje pivo. Živila Hercegovina! |
