Otiša i on
Mislio sam danas napisati nešto o novom boksačkom junaku Drvišu, njegovom sinoćnjem trijumfu koji mi je u glavi pokernio cijelu lavinu reminiscencija na jednog od mojih prvih djetinjih heroja (uz Sandokana i Veljka Rogošića) Matu Parlova, o zanimljivoj boksačkoj simbiozi Dalmacije (Imotskog, Makarske) i Istre (Pule) koja stvara svjetske prvake...No, jutrošnja vijest Račanovoj smrti bitno mi je promjenila planove. Dva posta u nizu o nečijoj smrti nisu mi nikako draga. Nisam bio neki veliki obožavatelj lika i djela Ivice Račana. Smetala mi je njegova neodlučnost i sporost, imao sam dojam da je pragmatizam i realizam stavljao ispred ideala. Unatoč tome moram reći da mi je žao da je otišao. Hrvatska ostaje bez još jednog poštenog čovjeka i poštenog političara, a to je u ovim današnim vremenima kada se iz medija osmjehuju zbog nedostatka dokaza oslobođeni kriminalci, korupcija i beskrupuloznost vladaju hodnicima Sabora i Vlade, a pohlepa i bezobzirnost smatraju vrlinama, ogroman gubitak. Jer, ma kako nam Račan bio drag ili ne jedno je neupitno: između riječi «poštenje» i «Račan» bez stida i dileme može stati znak jednakosti. Bio je rijedak primjer poštenog i dobrog čovjeka, a svaki odlazak takvog (a političara pogotovo) u ovom našem društvu je ogroman gubitak. Otiša je čovik. |
