Ali svi bolji došli su u krivo vrijeme. Došli su u vrijeme kada sam bila beskrajno sretna i nisam ni pomišljala na druge opcije. Ili su došli u mračnija vremena... Kada sam nakon slomljenog srca poput ranjene zvijeri bila zatvorena u svom brlogu i nisam puštala nikome blizu.
Ti si došao u trenutku u kojem je na mojoj kući ostao otvoren jedan mali prozor. Na kip. Uspio si se uvući kroz njega ni sama ne znam kako i potpuno me razoružati. I sada smo tu gdje jesmo.
Ja klečim pored tebe i molim da mi dobaciš mrvicu nježnosti, a ti križaš u knjižici još jedno osvajanje. Poprilično veliko, rekao si mi jednom. Znao si da je ova utvrda odoljela mnogim napadima i da nije posustala. To te dodatno motiviralo. Zbog toga si i navukao plašt upornosti i koristio samo pažljivo birane riječi kako bi pucanje topova zastalo i kako bi se vrata otvorila bez ispaljenog metka.
Pobijedio si, priznajem ti to. U potpunosti sam pregazila sve u što sam vjerovala i pustila ti da se ušuljaš u moj život i da prstima prebireš po svescima u kojima su ispisane moje najveće tajne. Donedavno mi to nije smetalo. No u zadnje vrijeme se osjećam golo poput Adama i Eve. Do sada nisam primjećivala da sam gola, ili možda jesam, ali mi to nije smetalo. A sada...
Sada želim navući deset slojeva odjeće i pobjeći daleko od tebe.