Nepoznati Zagreb

Zaista, veseli li još koga komad papira zvan čestitka?

Recimo, mene veseli. Za ove božićno-novogodišnje praznike moja obitelj i ja smo pripremili 31 čestitku - sve su ručni rad, boje, kolaž i razne druge tehnike ... i veselilo nas je raditi ih (prvo veselje). A vjerujemo da će se veseliti i njihovi primatelji koji ih upravo ovih dana pronalaze u svojim nevirtualnim poštanskim sandučićima. (drugo veselje)

Pitam se koliko vas još šalje čestitke (papirnate, da se razumije)?
Koliko ih šaljete (ako uopće), a koliko primite (ako uopće)?
Kod kuće smo organizirali internu kladionicu, pogađamo koliko ćemo čestitki dobiti do Tri kralja - procjene su između 8 i 12.

Nakon ere papira došlo je doba čestitanja mailovima ... potom sms-ovima ... zatim preko Fejsa ... što je slijedeće?
Pretpostavljam da je glavna ideja te spontane evolucije bila da čestitanje bude čim jednostavnije, brže i jeftinije ... jer, za čestitku moraš barem otići kupiti ju, ispisati ju i kupiti negdje poštansku marku i zatim ju ubaciti u sandučić ili odnijeti na poštu. Kod mailova, sms-ova, a pogotovo na fejsu dovoljno je napisati jednu poruku i zatim navesti adrese ili telefonske brojeve (na fejsu ni to nije potrebno) ... i na kraju to sve košta zapravo gotovo ništa (ako smo na flat-rate internetu).

Može li sve to biti još brže, jednostavnije i jeftinije? Možda malko - odabereš neki od predefiniranih ponuđenih pozdrava i automatski se pošalju na sve u adresaru ... ali, zvuči grozno zar ne, impersonalno?

Stoga, ja svake godine sa veseljem izdvojim nešto vremena i novca da napravim, napišem i pošaljem čestitke ljudima koje volim i cijenim, to je također uključeno u čestitku.
A papir je ipak papir, čestitke barem lijepo izgledaju kada se objese u hodniku!



Ovogodišnje čestitke u procesu izrade prije cca 2 tjedna. Snimio: Vanja


P.S. Sva moja gore napisana razmišljanja vezana uz čestitke vrijede i za razglednice!

Oznake: čestitke, razglednice, mail, SMS, faceboo, Božić, nova godina