Nepoznati Zagreb

Danas popodne sam se šetao Deželićevim prilazom pa uđoh u jedan od haustora u kojem još nisam nikad bio, rekoh, tko zna, možda se nađe unutra neka zanimljivost: Lijepi vrt, zanimljivo stablo, stari natpis, nešto četvrto ...

... i, zbilja, unutra, u haustoru, sam naišao na staru dugoljastu kuću na kojoj se, iznad vrata, nalazio natpis "IKOM servis"!

Teško je reći koliko je dugo ta kuća (i servis u njoj) izvan upotrebe - ali sigurno 10-15 godina ... a možda i više.



Natpis iznad vrata zapuštenog objekta u dvorištu zgrade u Deželićevom prilazu 29. Snimio: Vanja




Objekt u dvorištu zgrade u Deželićevom prilazu 29. Snimio: Vanja




Jedan od prozora na objektu bivšeg IKOM-ovog servisa. Snimio: Vanja




Zanimljiv uzorak oljuštene boje na zidu servisa. Snimio: Vanja




Pogled iz dna dvorišta prema uličnoj zgradi. Snimio: Vanja


A kad sam već naišao na IKOM-ov servis zanimljivo je prisjetiti se te tvornice. Osnovana je 1947. i radila je na adresi Ilica 191 (vrlo blizu Pivovare!), izrađujući svašta, od medalja i značaka pa do plinomjera i plinskih peći. Ime IKOM je zapravo bio akronim od Industrija i kovnica Orešković Marko, a dotični je Marko Orešković bio poznati antifašist poginuo 1941. u Lici. Sigurno se mnogi sjećaju da je Langov trg u doba Jugoslavije nosio njegovo ime!

Više o tom originalnom IKOM-u možete naći u tekstu na Tehničkoj enciklopediji (OVDJE), a tamo i piše što se sa firmom desilo nakon zlatnih 60-ih i 70-ih. Sredinom 1970-ih donošenjem Zakona o udruženom radu IKOM se podijelio na dva OOUR-a, OOUR Bižuterija i galanterija te OOUR Precizna mehanika i plinski aparati. Oba OOUR-a zajedno su krajem 70-ih zapošljavala čak oko 1000 radnika.

No, vremena su se mijenjala pa su se onda mijenjao i život tih OOUR-a ... naravno, ne baš u najboljem smjeru. Evo što već spomenuta enciklopedija kaže o tom razdoblju:

Godine 1989. dva OOUR-a postala su samostalna poduzeća. IKOM – Industrija komunalne opreme i mjerila na lokaciji Kovinska 7, bavi se proizvodnjom i servisiranjem plinskih peći i uređaja za vodu i plin s mogućnošću obavljanja trgovinske djelatnosti, usluga prijevoza i vanjskotrgovinske djelatnosti, a IKOM – Industrija i kovnica obojenih metala (skraćeno IKOM – Kovnica) na lokaciji Ilica 191 (poslije u Sesvetama, Varaždinska 76A) proizvodnjom lijevanih, kovanih i prešanih proizvoda, zlatnog i ostalog nakita, otkupom loma plemenitih metala i prijevozom putnika i robe u javnome cestovnom prometu. Oba poduzeća privatizirana su 1992., a danas djeluju kao društva s ograničenom odgovornošću. Prosječan broj zaposlenih u oba poduzeća 1990-ih bio je 30 do 60 radnika.

Evo što kaže web stranica IKOM-Kovnice (OVDJE), a što IKOM - Industrije i kovnice obojenih metala (uočite kako je akronim i dalje prisutan, ali s drugim značenjem!) (OVDJE).

I, za kraj, čak i ja imam jedan IKOM-ov proizvod u svojem stanu - plinomjer!


IKOM-ov plinomjer, svježe postavljen nakon zamjene, prije mjesec dana. Snimio: Vanja

Oznake: IKOM, kovnica, Orešković Marko, ilica, Kovinska, Deželićev prilaz, centar