Nepoznati Zagreb

06.01.2011., četvrtak

Ljetno kino Tuškanac: Pred njim je novi život!

Vidim da vas je post o kinima pogodio na pravo mjesto wink

. Kina su ipak važan dio kulturne ponude grada (puno važniji nekad nego sad, u eri TV-a, videa, weba i skidanja sadržaja odasvud) i vjerujem da su svima vama/nama starijima od ajmo reć 30 godina zaista srcu prirasla, pratila su nas tokom odrastanja i kretanja u samostalan život. Ta, nekad je odlazak u kino s curom/dečkom maltene bio obavezni dio udvaranja! wink

O samim razlozima zatvaranja kina ne bih puno pisao, već je dosta o tome rečeno na puno strana - jednostavno, svi su ti sadržaji (filmovi) dostupniji na drugim mjestima, lakše i jeftinije i udobnije. A jedini razlozi zbog kojeg se neka kina ipak "drže" su ili pompozni prateći sadržaji (vidi pod "multiplex kina") ili pak jedinstvenost i egzotičnost ponude (vidi pod "art kina").

A u svjetlu toga drago mi je što vam mogu saopćiti i jednu jako dobru vijest: ljetno kino Tuškanac se obnavlja!

Listopad 2010. Snimio: DenMla

Nakon više desetljeća zapuštenosti (ja ga niti ne znam u nekom drugom obliku osim ruine!) ono se uređuje - vijest o tome mi je poslao stalni pratilac bloga DenMla (a poslao je i fotke, stare i nove - puno ti hvala, DenMla!) i ona me je baš razveselila!

O prošlosti tog ljetnog kina dosta podataka možete naći OVDJE, u članku Barbare Matejčić za portal "Pogledaj.to" iz kojeg sam i preuzeo osnovne informacije: kino je otvoreno 06.07.1954. prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića, koji je zaslužan i za zgradu Poglavarstva Grada Zagreba. On je za taj projekt nagrađen na natječaju koji je raspisao Prosvjetni odjel Gradskog narodnog odbora, a u žiriju natječaja bila su poznata arhitektonska imena kao što su Vlado Antolić, Mladen Kauzlarić, Stjepan Planić i Ivan Zemljak.

Kino je, prema kazivanju suvremenika, bilo dobro posjećeno, a imalo je gotovo 2500 sjedala.

Tokom posljednjih godina filmski stručnjak i multimedijalni umjetnik Ivan Ladislav Galeta realizirao je nekoliko je projekata u zapuštenom Tuškancu. Posljednji meni znani je bio taj da je u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza od projekcijske kabine, do betonskog platna razvukao četiri sajle – simboličke zrake koje formiraju projekcijski snop. Te ”fizičke zrake” su bile fokusirane točno tamo gdje je nekoć bio objektiv.

A sada evo i nekoliko fotki, kako je to bilo pred koju godinu i kako je bilo rane jeseni (08.10.) 2010.