Nepoznati Zagreb

Bistrička ulica u Sesvetama. Snimio: Vanja

Klasične voćarne su uvijek šarena mjesta sa bogatom ponudom, šarenilom boja, oblika i mirisa, pa čak i zimi, kad nam priroda baš ne nudi puno (da nije hladnjača i globalnog tržišta sad bi valjda gledali samo jabuke, luk, kupus, krumpir i mrkvu na tezgama) ... Svakog dana prolazim uz malu voćarnu u Ilirskoj ulici kod Remize i baš svakog dana objese pred dućan poneku bananu, stave gajbu ili dvije jabuka, naranči, što li je već u to doba godine "u điru" - nek' se vidi ponuda.

No, neka prodajna mjesta su se specijalizirala do krajnosti ... već sam pisao o tezgi pored Horvaćanske ceste, kraj potoka Črnomerca i nebodera u Ulici Braće Domany: ona ljeti praši samo lubenice i tek tu i tamo nabaci na tezgu nešto jabuka ili grožđa, a najesen uz zadnje restlove jabuka i grožđa dominiraju mandarine. A ova tezga ovdje, na početku Bistričke ulice u Sesvetama, je otišla u krajnost: ljeti šiba samo lubenice, a sada je pak sva u narančastim tonovima. Koliko god se zelene lubenice ljeti baš ne ističu (pa se moraju prerezati da im crvenilo izađe na vidjelo i potakne sline u potencijalnih kupaca! ), toliko je zimi narančasta boja mandarina upadljiva ... i podsjeća nas na sunce i kada ga nema.