Nepoznati Zagreb

Sve fotke snimio Vanja.

Jučer sam u postu pričao o jednoj ulici (Tratinskoj) i jednoj boji (žutoj), ali više struka i djelatnosti, a danas širim priču na čitav grad i na tri boje, crnu, bijelu i (zlatno)žutu, ali spominjem tek jednu djelatnost. Da li ste već primjetili kako svi javni bilježnici imaju natpisne ploče samo u tri boje: crnoj, bijeloj i žutoj/zlatnoj? Taj vrlo službeni "colour code" potječe, siguran sam, od službenih natpisnih ploča državnih i gradskih službi koje su standardizirano crne sa zlatnožutim slovima. A javni bilježnici, iako nisu državni službenici, žele, pretpostavljam barem, da ih se percipira kao produžetak državnih službi, vrlo ozbiljan "servis" za obavljanje vrlo ozbiljnih poslova. Premda nisam pravnik pretpostavljam da status javnih bilježnika nije ništa drugačiji nego recimo liječnika sa privatnom praksom, ovlaštenih arhitekata ili pak sudskih vještaka: potrebno je adekvatno obrazovanje, stručni ispit i vjerojatno dopusnica državnih službi da se smiju baviti svojom praksom ... Neke struke nemaju neku određenu boju (možete li se, recimo, dosjetiti neke boje koja bi se mogla asocirati uz arhitekte?), druge su već određenije (liječnici i zubari su najčešće vezani uz bjelinu njihovih odora, pekari također, dimnjačari su crni, vrtlari zeleni), a nepisano pravilo javnih bilježnika (i pravnika općenito) se očito vezalo uz strogu crno-bijelo-zlatnu boju ... recimo, crno odijelo, bijela košulja i zlatan sat, kao vizualna asocijacija?

No, neke struke se već polako odmiču od tih cehovskih obilježja, recimo na samo 300 metara udaljenosti u Sesvetama (Gotovčeva ulica) možete zapaziti čak tri šarena natpisa za zubare: zeleni, plavi i ljubičasti - i to još ganirana sa simpatičnim crtežima zubiju (jedan se čak smiješi)!


Snimio: Vanja

Zamislite si sad da negdje u gradu postoji javni bilježnik čiji bi natpis recimo bio napisan crvenom bojom na žutoj podlozi ... ili možda narančastom na zelenoj? Nakon ulaza bi vas dočekalo veliko svijetlo predsoblje sa namještajem od ratana (za razliku od tipičnih stolica tipa čekaonica ili, u skupljoj verziji, kožnih garnitura) i laganom salsom, afričkom ili reggae muzikom. Na stoliću bi uz uobičajene časopise o automobilima i modi stajao i National Geographic, Geo, a možda bi se u kutu našla i poneka polica sa kojom knjigom poezije, putopisnom literaturom i obavezno nekoliko stripova i par knjiga za najmlađe (možda čak i kutija sa papirima i komplet drvenih bojica?). Uz tako opremljen ured bi odlično pristajala i nasmiješena tajnica i ljubazan javni bilježnik (ili bilježnica ). E da, sasvim sam zaboravio: ako bi ured bio na nekom od viših katova, vrlo dobro bi se tu uklopila i sunčana terasa sa dosta zelenila i nekoliko bambusovih stolica te automat za kavu.

Mislim da bih kod takvog javnog bilježnika svratio sa veseljem pa bih lakše pregrmio i plaćanje ne tako simboličnih pristojbi ... ;o)