Nepoznati Zagreb

Posljednje zrake sunca. Snimio: Vanja

Prošli petak mi je bio naporan dan ... naporan dan na kraju napornog tjedna. Poslovi su me vodili na sve strane i negdje oko 16h sam već bio iscrpljen i hodajući uz Selsku cestu kod Tratinske tražio sam miran kutak na kojem bih predahnuo bar 15 minuta u miru i tišini. Na tome mjestu, prepunom prometa, buke i gužve teško je uopće zamisliti da negdje, bilo gdje na svijetu, može postojati takav miran kutak ... i tad sam se sjetio jednog mirnog kutka, malog parkića između zgrada smještenih između Jankomirske ulice i Selske ceste. Laknulo mi je, jer mi je zaista trebalo malo odmora, čim prije tim bolje.

Produžio sam korak i za nekoliko minuta sam stigao do tog malog parka: bio je prazan, bez dokonih penzionera, šetača sa psima, zaigrane djece - bez igdje ikoga, kao naručen. Izvalio sam se na jednu od 5 klupa, jednu od onih još obasjanih suncem, stavio torbu ispod glave, protegnuo ruke i noge i zatvorio oči. Kakvo olakšanje ... Naravno, ni taj kutak zelenila i mira nije potpuno izoliran od velegradske vreve, ali buke je tu tek bila odjek, tiha podloga, bijeli šum ... a zvučnom kulisom su vladali zvukovi susjedstva: škripa prozora i vrata, mijaukanje mačaka koje su se naselile u kutu iza garaža, nečije nakašljavanje iz susjedne zgrade ... Dok su me posljednje zrake sunca škakljale po obrazima otplovio sam u mislima nekud daleko, toplina sunca me je odvelo u pravcu Mediterana .........................

U jednom trenutku sam osjetio nečiji pogled na sebi - otvorio sam oči i spazio ženu srednjih godina u poslovnom kostimu kako me gleda prolazeći stazom. Zatvorio sam oči i nastavio opuštenim putovanjem zemljom odmora ... Nakon još nekoliko minuta začuo sam hihot, tri tinejdžerice su prošle pored mene i moje klupe - možda me nisu ni zamjetile. Ponovo sam zatvorio oči.

No, vrlo brzo je nestalo čarolije - sunce je nestalo iza obližnjih krovova, a glasan razgovor nekolicine šetača je narušio mir. Došlo je vrijeme za pokret. Iako nije dugo trajala, ova pauza mi je donijela nužno potreban odmor i mir ... šteta je što nema više ovakvih mirnih kutaka!