Nepoznati Zagreb

Kao što sam već napisao u komentaru na jedan prijašnji post, privremeno mi je u ruke došla jedna izvanredna knjiga! Autorica je Darja Radović Mahečić, a naziv joj je "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", izdanje Horetzky 2002. godine ... i, kao što joj i ime kaže, bavi se problematikom urbanizma i arhitekture između dva svjetska rata i to na pitanju gradnje stanova za manje imućni sloj građanstva, radnike i činovnike te socijalno ugrožene. U knjizi je dano mnoštvo zanimljivih podataka i o razvoju grada Zagreba općenito, a posebno o samoj užoj temi rada - zaista sam uživao čitajući je (knjiga ima 250 stranica i više stotina fotografija i nacrta)!

U knjizi je obrađeno mnoštvo takvih stambenih cjelina, ovdje ću ih nabrojati samo neke poimence (nekoliko desetaka takvih cjelina je imenovano i obrađeno):
- gradske kuće na ciglani (1920-1921), Klaićeva - Hochmannova - Kršnjavoga
- gradske kuće Selska-Maršićeva-Magazinska (1921-1925)
- Činovničko naselje "Arko", Heinzelova (1920-1922)
- Kuće u nizu "Emil Erfort i drugovi", Bužanova (1921)
- gradske kuće na Kanalu (1922-1925)
...


Izgled naselja u doba neposredno nakon izgradnje (preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", izdanje Horetzky 2002. godine) te izgled naselja danas, snimio Vanja

Danas ću se pozabaviti jednom takvom urbanom cjelinom koju gledam svaki dan vozeći se na posao, naseljem Istrana i invalida, koje je nastalo 1929. i 1930. godine u prostoru između Selske, Veprinačke i Mošćenićke ulice. U ovo naselje su naseljeni socijalno najugroženiji, ratni invalidi su činili 30% stanara, a bilo je dosta i izbjeglica iz Istre koja je tih godina anektirana od strane Italije. Ukupno su projektirana 92 stana uz uvjet da se kuće stave pod krov u samo 20 radnih dana, a sve zgotove u roku 60 radnih dana.Nacrte je izradio arhitekt Ivan Zemljak, namještenik Gradskog građevnog odsjeka, koji je tada izradio nacrte za mnoštvo gradskih objekata, posebno škola (recimo i za školu u Selskoj). Kuće su bile izvedene u tri tipa, sa stanovima za 4 člana, 6 članova i za 7-10 članova. Sagrađeno je 16 jednokatnih stambenih nizova sa po 4-6 stanova.

Autorica posebno napominje ritam i raznolikost otvora na pročeljima, čistoću kompozicije, gradaciju prostora od ulice prema zajedničkom parku (što je i meni vrlo lijepo i zapazio sam još odavna) te njegov sluh za funkcionalno rješavanje socijalne tematike. Ivan Zemljak je prethodnih godina boravio u Nizozemskoj i mogu se povući paralele između njegovih rješenja i rješenja tamošnjih "neoplastičara" koji su se tamo bavili problemima socijalnog stanovanja.


Nacrt naselja (preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", izdanje Horetzky 2002. godine)


Izgled naselja u doba neposredno nakon izgradnje (preneseno iz knjige Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", izdanje Horetzky 2002. godine)

Što se sadašnjeg stanja naselja tiče, ono se nalazi između kazališta "Trešnja" i nove zgrade "Allianz" osiguranja i nije u baš sjajnom stanju, no čini se da ipak živi relativno spokojnim životom, dosta vrtova između kuća je lijepo uređeno, središnji park je uistinu lijepo i mirno mjesto kao stvoreno za dječju igru (na žalost, tu i ramo ga koriste i vozači kao parkiralište ...) ... sve u svemu, naselje ovog koncepta mi se čini kao vrlo ugodno mjesto za život i šteta što gotovo da i nema novoizgrađenih naselja ovog tipa.


Pogled iz Mošćenićke ulice. Snimio: Vanja


Unutarnji Park, pogled od Selske. Pogled iz Mošćenićke ulice. Snimio: Vanja






Zgrade. Snimio: Vanja






Slike svakodnevice. Pogled iz Mošćenićke ulice. Snimio: Vanja










Detalji. Snimio: Vanja


Tipični kružni prozori. Pogled iz Mošćenićke ulice. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja