Aura
četvrtak , 27.03.2014.Ovo što ću vam ispričat nije ništa paranormalno, normalna je pojava koju može vidjeti svatko tko to želi. Čula sam nekoliko puta za to, znam da je u bojama, ali nikad se nisam forsirala da radim na tome. Gledala sam neki dan film Celestinsko proročanstvo, film nije ništa spetakularno, ali govori o svemu onome u što ja vjerujem. Ima jedna zanimljiva scena di neki čovjek uspije vidjeti svoju auru te aure bilja.
Neki dan sam priblližila kažiprste (recimo u polumraku) i vidjela tirkiznu plavu svijetlost kako izlazi iz mojih prstiju te se spaja... Pokušala sam to nekoliko puta, bila sigurna da me oči varaju...
Nisam se opterečivala time, te sam sljedeći dan pokušala gledati šaku, isto tako sam vidjela plavu svijetlost, cijela ruka mi je isijavala... Zaista zanimljiv prizor, a teško je ostati usredočen jer treba gledati cijelu sliku - međuprostor, kažu da ne smijemo treptati,ali ja mogu a da ne izgubim svijetlost iz vida.
Danas sam pokušala gledati auru biljaka, uzela sam neki list, vidjela sam bez problema bijelu boju, a kad sam gledala u kaktus vidjela sam ljepu roznu boju kako isijava na sve strane, onda sam pogledala u svoju ruku i opet vidjela tu plavu boju. Nije mi potrebna neka duga koncentracija, dovoljno je svega par sekundi i bitno da mi je objekt miran. Pokušala sam gledati i u ljude, treba mi nešto duže, ali vidim samo neku sumaglicu, i nesmije biti previše sunca tj. presvijetlo... valjda moram samo malo više vježbat.
Čitala sam da je teško vidjet boje, meni se to desilo bez problema, sad ću malo otkrivat taj svijet energije. Pokušajte, zabavno je ali ne plašite ljude svojim buljenjem :)))
komentiraj (24) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
Vjera u sebe - vjera u Njega
petak , 21.03.2014.Više mi ne odgovaraju one osobe s kojima sam se prije družila. Volim mir i samoću ali ne u nikakvom negativnom smislu. Volim biti sama sa svojim mislima, fali mi vremena za to. No ljudi se mjenjaju... Možda i zato toliko volim večeri, one minute prije spavanja. Događaju mi se zanimljive stvari. Neznam dal bi ste me razumjeli ako bih pričala vam o tome. Pokušavam radit na svom duhovnom putu već nekoliko godina, nije bilo odustajanja, ponekad je samo malo falilo volje ali uvijek se vratim. Bilo je tu uspona i padova, ali izgleda da to sve spada u taj "rast", moram se prilagodit višoj frekvenciji. Kažu da je nemoć najniža vibracija, čak je i ljutnja bolja. Ja sam sve to iskusila. Sada se moram prilagodit višoj frekvenciji, osjećam to. Lagano mi uspijeva, ali lakše je doći do tog stanja nego ga zadržati, treba se truditi željeti to, vjerom i iskrena srca.
Kad nešto želim (ne materijalno), svim srcem svojim, osjećam obično neki čudan osjećaj u grudima, a osjećaj je dobar koliko god teški bio jer je iskren i On to zna. - uvijek dobijem odgovor, samo ga treba prepoznati...
komentiraj (8) * ispiši * #
Meditacija za lakši dan -potrebna je svakome
ponedjeljak , 17.03.2014.Jedna meni od najljepših meditacija je otići u prirodu, ne misliti ni na što, okrenuti se suncu i pustiti da ti ono grije obraz, osjećati njegovu toplinu, zrake, udisati svijež zrak i tako uživati. Jel ima išta bolje?
Volim večeri. Uzimam minute koje su samo moje i trudim se da mi ih nitko ne uskrati. Shvatila sam da volim meditirati, samo legnem i opustim se... Pokušavam si ne dozvolit da zaspim, al ponekad sam jednostavno preumorna. Al zato obožavam snove jer vjerujem da su oni puno više od naše bujne mašte. Pokušavam ih zapamtit i ujutro uz kavu sama sebi ih protumačit. Meditacijom lagano dobivam ono što želim (ne u materijalnom smislu) več duhovnom. Imam mir koji mi je jako bio potreban, a kad čovjek osjeća mir dobiva sve ostalo. Lakše se suočavam sa svakojakim situacijama, imam bistriju glavu, imam više razumjevanja i strpljenja pa je lakše doći do odgovora.
Toplo preporučujem svakome od vas meditaciju. Ima na youtubu vođene meditacije za početak, samo skinete na mobitel, slušalice na uši i pazite ako zaspite da ih ne omotate oko vrata, kao što ja to činim :)
komentiraj (12) * ispiši * #
Sjećanje na djeda i babarogu :)
nedjelja , 16.03.2014.Nakon dugo vremena, skoro pa godinu i pol, danas sam konačno uzela svoj fotić u ruke, sjela u auto i otišla u bolji život, prirodu...
Uvijek kad sam bila mala, odlazila sam s obitelji na polje ili šumu. Obožavala sam ići u šumu!
Djed bi mi uvijek dao da vozim njegov traktor, mislim da je bio baš ponosan na svoju unučicu. Nikad mi nije prigovarao što previše stišćem gas, sve komande bile su moje, osim mjenjača, bila sam preslaba da promjenim brzinu, iako sam jednom skoro prevrnula prikolicu sa bakom i bratom na njoj. Ponekad sam vozila i cestom, ne samo po makadanu. No ova kučica mi je probudila sjećanje, tuda smo uvijek prolazili u šumu, mada putevi su se malo izmjenili odkad tud prolazi autocesta.
Samo mi nije jasno zašto su mi uvijek govorili da u toj kući živi babaroga... iako sam sad več velika i ne vjerujem u babaroge, neznam čemu je ikad ova betonska kućica služila....
komentiraj (9) * ispiši * #
Pronađena
ponedjeljak , 10.03.2014.Stvari lagano izmiču kontroli. Velike doze stresa svakodnevno su prisutne. Tražim ljek samoći. I nemam odgovore na sva pitanja, nekad nemam hrabrosti suočiti se svakodnevnim problemima. Ima nas puno takvih. Ali tu smo, dišemo i živimo, neki preživljavaju. Posljednjih godina nisam ni tražila mjesta za sebe, malo zraka, nekoliko minuta pauze i sve se nakupilo. Tijelo je oslabilo, a samo u zdravom tjelu postoji zdrav duh. Napravila sam grešku, jednu, veliku. Odvojila se od duhovnosti na neki način i sve je nekako krenulo krivim putem, osjećam to u sebi. Moj duh jednostavno nije dobro, kao da nema hrane. No shvatila sam svoju grešku, na vrijeme. I vratila sam se među žive! Jer to je ono što želim, želim živjeti punim plučima. Optimizam; to je ono što nedostaje. Ido toga laganim koracima treba doći. Vratila sam se, počela sam oživljavati svoj duh i osjećam sreću, toplinu i radost u srcu. Neizmjerno je snažno to što me grije. Ljubav. Prvo ljubav prema Bogu, ljubav prema sebi i ljubav prema svima ostalima. Često nam fali pozitivne energije, svojom lošom energijom oduzimamo tuđu energiju, pa onda ispada da kontroliramo. Ponekad je dobro zatvoriti jedna vrata da bi se druga otvorila i treba to prihvatiti jer sve što se dešava, dešava se s razlogom. Ničiji cilj nije biti loša osoba, ja razumijem da možda drugačije neznaju. Nitko ne želi biti izgubljen, moraju se samo pronaći. I nitko nije ostavljen, zapitajte se jeste li vi ostavili.
Ispunjenost mirom najveći je blagoslov. Dnevni ritam, obaveze narušavaju taj mir. Vrijeme koje imamo, sati koji su nam na raspolaganju nekad nisu dovoljni za sve što bi htjeli. Barem meni nisu bili dovoljni proteklih godina. Sada nisam našla sat za sebe, več minute. Prije ni to nisam imala. Ove minute su vrijedne svake sekunde. Ali zaista jesu. Minute koje provodim u miru, bez misli, bez opterečenosti bez razmišljanja, minute u kojima punim svoje baterije da sutradan mogu nastaviti gdje sam jučer stala. Svatko taj mir može pronaći u sebi, zašto čekati? Možda upravo propuštate ono najbolje. No znate, da nikad nije kasno. Pronaći sebe u ovom kaosu, najljepši je dar koji možete sami sebi pokloniti.
komentiraj (13) * ispiši * #
