Sjećanje na djeda i babarogu :)

Nakon dugo vremena, skoro pa godinu i pol, danas sam konačno uzela svoj fotić u ruke, sjela u auto i otišla u bolji život, prirodu...

Uvijek kad sam bila mala, odlazila sam s obitelji na polje ili šumu. Obožavala sam ići u šumu!
Djed bi mi uvijek dao da vozim njegov traktor, mislim da je bio baš ponosan na svoju unučicu. Nikad mi nije prigovarao što previše stišćem gas, sve komande bile su moje, osim mjenjača, bila sam preslaba da promjenim brzinu, iako sam jednom skoro prevrnula prikolicu sa bakom i bratom na njoj. Ponekad sam vozila i cestom, ne samo po makadanu. No ova kučica mi je probudila sjećanje, tuda smo uvijek prolazili u šumu, mada putevi su se malo izmjenili odkad tud prolazi autocesta.
Samo mi nije jasno zašto su mi uvijek govorili da u toj kući živi babaroga... iako sam sad več velika i ne vjerujem u babaroge, neznam čemu je ikad ova betonska kućica služila....