Američki Stafford terijer

nedjelja , 11.09.2011.

SLUŽBENI STANDARD PASMINE- AMERIČKI STAFFORDSKI TERRIER
PODRIJETLO: SAD


POVIJEST PASMINE


Američki stafford terijer je predivan snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobiveni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom "Bull and Terrier" ili "Half and half" . Svi oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje održavali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema djeci i obitelji.

Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svoje četveronožne ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine "Bull and Terrier" počinje se koristiti drugo ime - "Pit Bull Terier".

Grupa lovaca u SAD-u je 1898.g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohtonost pasmine u ime su dodali još i "American"

Početkom 19. stoljeća ljudi su otkrili da su ovi psi veči od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamjenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima, kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači prsni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.

U prvom svjetskom ratu, pas po imenu Stubby dobio je čin narednika u vojsci SAD-a time što je čuvao zarobljenog njemačkog špijuna dok nisu stigle američke trupe. Također je spasio mnoge živote oglašavajućci opasnost od napada bojnim otrovima. Još jedan pas koji je stekao slavu bio je "Lucenay Pete" koji je glumio u staroj komediji "Our gang". Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalistu. Malo ljudi zna da smiješan prsten oko njegovog oka nije bio nacrtan.

Oni koji su voljeli ovu pasminu zalagali su se da se službeno prizna, i konačno je 1936. godine američki kinološki savez priznao ovu pasminu kao American Staffordshire Terrier. Kasnije se proširila po cijelom svijetu i bila priznata kao takva.
Prvi Stafordski terijer koji je registriran u američki kinološki savez bila je kuja Wheeler's Black Dinah 1936. god. 1937. godine Maher's Captain D postao je prvi zabilježeni šampion Stafordskih terijera u Americi.

Kako je vrijeme prolazilo postale su očite razlike između američkog i britanskog stafforda. Američki uzgajivaći razvili su težeg i večeg psa od onog u Velikoj Britaniji pa više nije bilo praktično svrstavati ih pod istu pasminu, te su 1972. god. Američki Staffordshire terijera razdvojili od Staffordshire Bull terijera.

EVOLUCIJA IMENA

PIT BULL TERRIER
-druga polovica 19. stoljeća
AMERICAN PIT BULL TERRIER
-1898. godine
STAFFORDSHIRE TERRIER
-1936. godine
AMERICAN STAFFORDSHIRE TERRIER
-1972. godine



Postoje brojne priče gdje je stafford spasio dijete od nesreče, opasnosti, požara ili napada drugog psa. Borit će se na život ili smrt kako bi obranio člana svoje obitelji. Stafford ce se sa djecom igrati satima i satima, ne pokazujući umor ili dosadu.
Budući da je ovaj pas tih i ne laje često Stafford je izuzetan čuvar. Saznanje da je stafford u blizini zasigurno će odbiti lopove i ljude sa zlim namjerama.
Neki uzgajivači u Americi uključili su se u program terapije bolesne djece, ili djece sa posebnim potrebama, i postigli su više nego zadovoljavajuče rezultate.


Iako izgledaju grubo i opasno ovi su psi djeca u duši, uzivajuči u svom domu, maženju i druženju s ljudima. Dobro se slažu i sa drugim životinjama ako se socijaliziraju u ranoj dobi.
Tragično je što su Stafford terijeri i njima slični psi često izvrgnuti lošem publicitetu. Tome su pridonjeli neodgovorni i zli pojedinci koji nisu dorasli ovakvom psu, koji su psa naučili da bude agresivan čak i prema ljudima, a da ne govorimo koliko je pasa završilo u nelegalnim borbama završavajući tragično, sve to da bi ugodili svom vlasniku. Bitno je znati da se pas ne rađa agresivan i zao, već se tomu uči. U rukama nepouzdanih i neodgovornih ljudi ovaj pas može biti opasna prijetnja svemu i svakomu oko sebe.

Stafford mora imati čvrstu ruku vlasnika, mora se več u ranoj dobi socijalizirati sa ljudima i drugim psima, a svakako ne bi bilo loše uključiti ga u obuku poslušnosti.
Ovaj pas ne preporuča se ljudima koji će mu popustiti u svakom trenutku ili onima koji neče posvetiti dovoljno vremena svom psu. Pas koji je danima zatvoren ili vezan bez ikakve pažnje zasigurno će s vremenom pokazati neposlušnost a često i agresivnost.

Priče o pit bull-u, stafordu, dobermanu i sličnim pasminama mogu se odraziti na odnose sa susjedima. Staford ne smije švrljati po susjedstvu, o tome uopće ne treba raspravljati. Dozvola stafordu da se šeće bez nadzora po susjedstvu znači nepoštivanje susjedstva i „potezanje vraga za rep,“. To je i protuzakonito za sve pse. Dvorišna ograda, kućica, povodnik su potezi odgovornog vlasnika i znak poštovanja susjedstva.
Izvjesne provincije, gradovi su pooštrili propise za pojedine vrste pasa među kojima je i staford. Ti su zakoni u većini slučajeva apsurni i nerazumni jer su ponajčešće neprovedeni i nekorektni. Bez obzira na rečeno o zakonima treba voditi računa.

- da samo ne pričam o psima koje ljudi drže samo zato da ih imaju, ti psi nisu u dvorištu gdje im je mjesto nego već na ulici gdje napadju ljude, prije dva tjedna to se isto desilo meni i mom psu, došli smo doma skroz krvavi... stvar je u tome što nije stafford kriv nego đukci koji nisu tamo gdje im je mjesto, a i vlasnicima nije mjesto u kući nego u pritvoru. Jedinu i najveću muku mučim s tim što ne postoji zakon kojim bi se kažnjavali (barem novčano) vlasnici pasa koji svoje pse ne drže na dvorištu već izvan njega. Prijavu možeš podnest tak kad te tuđi pas napadne, nedaj Bože ubije!! Naši mili i premili zakoni, no o tome drugom prigodom....