Butterflies

petak , 30.09.2011.




bili smo kod veterinara, dobila je 4 pikice, kaže da je viroza.
sad joj je bolje. sad je tek pojela današnji prvi zalogaj, do sad sam joj davala vodu i
tekući jogurt na špricu... valjda je skužila da je lakše milom nego silom ;)))
nadam se da bude bolje,
sutra idemo opet veterinaru na pregled.

Help!

danas Azru vodim veterinaru,
juče je jako povračala cca 10puta.
pala u proljev sa sluzi i sukrvavicom, a ima tek 2 mj....
Danas ne želi piti ni jesti, ni jučer nije htjela večerat.
Bojim se da nebi bilo nešt ozbiljno...
Jel ima ko takvo iskustvo sa svojim psom?

I još malo jeseni...

četvrtak , 29.09.2011.



ova slikica mi se nekak posebno sviđa :)

još jedna poljska fotografija

srijeda , 28.09.2011.

some yellow grass...

utorak , 27.09.2011.

Juriš po polju

ponedjeljak , 26.09.2011.

Danas poslije kuhanja večere odlučila sam malo prošetat sebe i svoje pse barem na sat vremena.
Tek toliko da se maknem od ukućana i kompjutera :))
sad sam konačno ponjela i fotoaparat sa sobom... pa vidite ;

Na ovom polju obično startamo sa šetnjom,
dotični upravu pušten sa povodca;



i njegova curka također;



pa poslilje pišanja malo šepurenja;







a mala jedva drži korak za njim, a trudi se, trčkara;



i onda spazi mene s nekom crnom kutijom;



a ovaj frajer se skroz stopil s prirodom;



jedna zajednička tj. azra u pozadini, iza nas;



a sad, brzinom munje...;



Još malo da vidite njega, ljepotu moju;



i sad se zajedno stapaju sa prirodom;



i ja poviknem; "Vito, sim odi, imam kukija (keksića)" i on trk tak kaj se praši;



i sad reči da ova ne razumije;



nakon šetnje i večere sad izgledaju otprilike ovako;



Watch me ...

nedjelja , 25.09.2011.



Model; Klara Slivar

Tko se to skriva?

Just watch you

subota , 24.09.2011.



Model; Klara Slivar

Spring my, miss you!

petak , 23.09.2011.



One little acorn

četvrtak , 22.09.2011.

Come and fly with me

srijeda , 21.09.2011.

I want to fly to the moon

utorak , 20.09.2011.



nastavljam još malo sa slikama do sljedećeg pisanog posta :)))
Ugodna vam večer ljudi!!!

Napad psa

petak , 16.09.2011.

Što mislite o suživotu djece i pasa-i slažem se sa svima koji su rekli da djeca koja odrastu uz životinje su puno tolerantnija,lijepše se ponašaju i nauče se određenim odgovornostima. Sada još malo će po novinama i u vijestima početi pisati koje su pasmine pasa agresivne (npr. AST,Rottweiler,Njemački ovčari,Dobermani i sve većinom milosrdne pasmine koje imaju grublji izgled),ali se nitko neće sjetiti i pogledati vlasnike tih pasa. Moje mišljenje je da svaki pas može biti agresivan bio to pekinezer ili rotwailer, mislim da nema pravila i ne ovisi samo o pasmini, ali najviše je odgoj taj koji definira psa. Smatram da ljudi danas misle samo na sebe i gledaju kako će zadovoljiti svoje potrebe. Naše dobro i pseće dobro nije isto. Oni gledaju na svijet na potpuno drugačiji način od nas,potrebno im je puno fizičke aktivnosti i discipline (pravila, granice i ograničenja),a ljudi to ne shvaćaju i zato se u psima javlja tjeskoba, nepotrošena energija što dovodi do agresije.


Iz vijesti;

DVA napada pasa su se dogodila u Splitu. Oko 21.15 sati u Ulici 114. brigade zlatni retriver ugrizao je za desnu nadlakticu 18-godišnju Nenu B. Utvrđeno je kako je vlasnica psa ostavila bez nadzora pa je policija protiv nje podnijela optužni prijedlog.

Svega pola sata ranije u Ulici kralja Tomislava rotvajler je za desnu nogu ugrizao 11-godišnjaka, a vlasnika traži policija. Oboje napadnutih lakše su ozlijeđeni.
(zaključujem; nije kriv pas nego neodgovorni vlasnici, zapravo pa tko bi uopće pomislio da zlatni retriver može napasti???!!)


Prema podacima veterinarske službe Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj se svake godine dogodi oko 1500 napada pasa na ljude, od čega većina otpada na Zagreb.

Prema statistikama, iz godine u godinu je sve veći broj napadnute djece, koja su zbog napada završila na višednevnom liječenju u bolnici. Liječnici tvrde da je u većini slučajeva riječ o ozljedama glave, leđa, prsnog koša i ruku.

Najčešće su žrtve mala djeca do šest godina (52,8 %). Od ukupnog broja životinjskih ugriza, od 80 do 85 % otpada na ugrize pasa, 10 % mačaka, a od pet do 15 % na ugrize svih ostalih životinja, uključujući štakore, zečeve, konje, šišmiše itd.

Najopasniji ugrizi pasa - na licu, vratu i glavi - također su najčešći u djece (73 %), a kod odraslih je - od ukupnog broja psećih ugriza - samo 30 % ugriza na području glave i vrata.

Od proglašenja neovisnosti, najviše je napada, čak 1669, zabilježeno 1992. godine. Otad broj napada pasa na ljude stalno pada, no raste broj žrtava s težim ozljedama. Stručnjaci to objašnjavaju trendom 90-ih godina, kada su u modi bile velike pasmine poput rotvajlera, pit buleva, doga, dobermana, njemačkih ovčara, staforda, mastifa itd., koji su zbog dugogodišnje ljudske selekcije i toga što ljudi nisu upućeni u načine njihova kontroliranja postali agresivniji nego ikada prije.

Unatoč tomu, zadnjih su se 20 godina dogodila samo dva slučaja napada psa na čovjeka sa smrtnim ishodom, a obje su se tragedije dogodile u Zagrebu.

- Prije nekih je 20 godina stradala kći jednog kolege veterinara, koju je zaklao susjedov pas. Kada je ta djevojčica izlazila iz kuće i krenula u školu, iz susjednog je dvorišta pas preskočio ogradu i ubio je. Drugi se slučaj dogodio jedne zime prije nekih pet godina na Bukovcu, kada je jednog beskućnika napao čopor pasa i izgrizao ga do smrti. Osim ove tragedije, to su jedina dva slučaja da je pas ubio čovjeka - tvrdi Mate Brstilo, šef veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede.

Ljudska pogreška

Brstilo ističe kako je gotovo uvijek u pitanju ljudska pogreška, odnosno nepoštivanje zakona koji nalaže da se takvi psi moraju držati na uzici i imati brnjicu te to da ih nestručni ili agresivni vlasnici loše odgajaju. U Ministarstvu poljoprivrede stoga smatraju da bi u prijedlogu novog Zakona o zaštiti životinja, koji je prije tjedan dana čitan u Saboru, trebala ostati na snazi dosadašnja naredba o obaveznom držanju pasa na uzici, s tim da opasne pasmine pasa moraju imati i brnjicu.

Promjenjiva ćud

- Nitko ne može garantirati da pas nikada neće napasti čovjeka. Psi su promjenjive ćudi kao i ljudi. Tako je moje dvoje djece bez problema odraslo uz mojeg rotvajlera, a znam za slučajeve kada su minijaturni pinčevi ili pekinezeri znali teže ozlijediti čovjeka.

Pas ne napada da bi ubio, osim ako je riječ o plijenu - tvrdi Mrkobrada i dodaje da je čest uzrok napada na djecu to što pas na dijete gleda kao na člana zajednice nižeg na hijerarhijskoj ljestvici i daje si pravo da ga "odgaja".

- Pas mladunčad ugrizima kažnjava pa takav model ponašanja primjenjuje i na djecu. No, to su obično lakše "kazne". Moraju postojati mnogo dublji psihološki razlozi za to da pas ubije dijete ili odraslu osobu - kaže Mrkobrada.

10 načina sprečavanja napada psa na dijete:


1.Ukoliko niste stručnjak, ne nabavljajte velike pasmine kao što je rotvajler, doberman, njemački ovčar itd.

2. Najbolje ne dozvoliti bilo kakav kontakt velikog psa sa djetetom mlađim od deset godina

3. Ukoliko je pas već otprije u obitelji, mora postojati obavezan stalni nadzor odrasle osobe

4. Izbjeći ljubomoru psa prema dijetetu tako da se životinji poklanja ista količina pažnje kao i prije rođenja djeteta

5. Oprezno upoznajte psa sa djetetom na način da, primjerice, onjuši i poliže djetetovu nožicu

6. Nikako ne dozvolite prilaženje djeteta psu, ukoliko je pas ozlijeđen ili bolestan

7. Ukoliko je pas agresivan sam po sebi, uvijek mora biti na uzici i imati brnjicu

8. Psa odmah strogo ukoriti glasom ili laganim udarcem kada se prvi puta prijeteći postavi na dijete

9.Educirati dijete od malih nogu da životinje nisu igračke, odnosno da prema psima moraju biti nježni i oprezni

10. Ne dozvoliti djetetu da prilazi psu ukoliko ima mladunce, tjera se ili prolazi pubertet (od 6 mjeseca do godinu i pol dana)

Roditelji bi posebno morali paziti da:

1) Nikad ne ostavljaju bebu ili maleno dijete samo sa psom.
2) Nauče svog psa popustljivom ponašanju, poput okretanja na leđa tako da pas pokaže trbuh.
3) Ne bi se nikad smjeli igrati agresivnih igara sa svojim psom.

- Ako vas pas svejedno napadne, dajte mu neki objekt koji može gristi poput jakne ili torbe. Ako vas je pas srušio legnite se na stomak, rukama zaštitite glavu i lice, skupite se maksimalno i ostanite mirni.

Nakon napada trebali biste se obratiti liječniku, a posebno ako vas ugrize za ruku, stopalo ili glavu, ugriz je dubok, patite od bilo kakvog stanja koje bi otežalo borbu s infekcijama, postoje znakovi infekcije rane, krvarite i nakon 15 minuta.

relaxing

srijeda , 14.09.2011.

Američki Stafford terijer

nedjelja , 11.09.2011.


SLUŽBENI STANDARD PASMINE- AMERIČKI STAFFORDSKI TERRIER
PODRIJETLO: SAD


POVIJEST PASMINE


Američki stafford terijer je predivan snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobiveni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom "Bull and Terrier" ili "Half and half" . Svi oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje održavali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema djeci i obitelji.

Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svoje četveronožne ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine "Bull and Terrier" počinje se koristiti drugo ime - "Pit Bull Terier".

Grupa lovaca u SAD-u je 1898.g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohtonost pasmine u ime su dodali još i "American"

Početkom 19. stoljeća ljudi su otkrili da su ovi psi veči od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamjenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima, kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači prsni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.

U prvom svjetskom ratu, pas po imenu Stubby dobio je čin narednika u vojsci SAD-a time što je čuvao zarobljenog njemačkog špijuna dok nisu stigle američke trupe. Također je spasio mnoge živote oglašavajućci opasnost od napada bojnim otrovima. Još jedan pas koji je stekao slavu bio je "Lucenay Pete" koji je glumio u staroj komediji "Our gang". Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalistu. Malo ljudi zna da smiješan prsten oko njegovog oka nije bio nacrtan.

Oni koji su voljeli ovu pasminu zalagali su se da se službeno prizna, i konačno je 1936. godine američki kinološki savez priznao ovu pasminu kao American Staffordshire Terrier. Kasnije se proširila po cijelom svijetu i bila priznata kao takva.
Prvi Stafordski terijer koji je registriran u američki kinološki savez bila je kuja Wheeler's Black Dinah 1936. god. 1937. godine Maher's Captain D postao je prvi zabilježeni šampion Stafordskih terijera u Americi.

Kako je vrijeme prolazilo postale su očite razlike između američkog i britanskog stafforda. Američki uzgajivaći razvili su težeg i večeg psa od onog u Velikoj Britaniji pa više nije bilo praktično svrstavati ih pod istu pasminu, te su 1972. god. Američki Staffordshire terijera razdvojili od Staffordshire Bull terijera.

EVOLUCIJA IMENA

PIT BULL TERRIER
-druga polovica 19. stoljeća
AMERICAN PIT BULL TERRIER
-1898. godine
STAFFORDSHIRE TERRIER
-1936. godine
AMERICAN STAFFORDSHIRE TERRIER
-1972. godine



Postoje brojne priče gdje je stafford spasio dijete od nesreče, opasnosti, požara ili napada drugog psa. Borit će se na život ili smrt kako bi obranio člana svoje obitelji. Stafford ce se sa djecom igrati satima i satima, ne pokazujući umor ili dosadu.
Budući da je ovaj pas tih i ne laje često Stafford je izuzetan čuvar. Saznanje da je stafford u blizini zasigurno će odbiti lopove i ljude sa zlim namjerama.
Neki uzgajivači u Americi uključili su se u program terapije bolesne djece, ili djece sa posebnim potrebama, i postigli su više nego zadovoljavajuče rezultate.


Iako izgledaju grubo i opasno ovi su psi djeca u duši, uzivajuči u svom domu, maženju i druženju s ljudima. Dobro se slažu i sa drugim životinjama ako se socijaliziraju u ranoj dobi.
Tragično je što su Stafford terijeri i njima slični psi često izvrgnuti lošem publicitetu. Tome su pridonjeli neodgovorni i zli pojedinci koji nisu dorasli ovakvom psu, koji su psa naučili da bude agresivan čak i prema ljudima, a da ne govorimo koliko je pasa završilo u nelegalnim borbama završavajući tragično, sve to da bi ugodili svom vlasniku. Bitno je znati da se pas ne rađa agresivan i zao, već se tomu uči. U rukama nepouzdanih i neodgovornih ljudi ovaj pas može biti opasna prijetnja svemu i svakomu oko sebe.

Stafford mora imati čvrstu ruku vlasnika, mora se več u ranoj dobi socijalizirati sa ljudima i drugim psima, a svakako ne bi bilo loše uključiti ga u obuku poslušnosti.
Ovaj pas ne preporuča se ljudima koji će mu popustiti u svakom trenutku ili onima koji neče posvetiti dovoljno vremena svom psu. Pas koji je danima zatvoren ili vezan bez ikakve pažnje zasigurno će s vremenom pokazati neposlušnost a često i agresivnost.

Priče o pit bull-u, stafordu, dobermanu i sličnim pasminama mogu se odraziti na odnose sa susjedima. Staford ne smije švrljati po susjedstvu, o tome uopće ne treba raspravljati. Dozvola stafordu da se šeće bez nadzora po susjedstvu znači nepoštivanje susjedstva i „potezanje vraga za rep,“. To je i protuzakonito za sve pse. Dvorišna ograda, kućica, povodnik su potezi odgovornog vlasnika i znak poštovanja susjedstva.
Izvjesne provincije, gradovi su pooštrili propise za pojedine vrste pasa među kojima je i staford. Ti su zakoni u većini slučajeva apsurni i nerazumni jer su ponajčešće neprovedeni i nekorektni. Bez obzira na rečeno o zakonima treba voditi računa.

- da samo ne pričam o psima koje ljudi drže samo zato da ih imaju, ti psi nisu u dvorištu gdje im je mjesto nego već na ulici gdje napadju ljude, prije dva tjedna to se isto desilo meni i mom psu, došli smo doma skroz krvavi... stvar je u tome što nije stafford kriv nego đukci koji nisu tamo gdje im je mjesto, a i vlasnicima nije mjesto u kući nego u pritvoru. Jedinu i najveću muku mučim s tim što ne postoji zakon kojim bi se kažnjavali (barem novčano) vlasnici pasa koji svoje pse ne drže na dvorištu već izvan njega. Prijavu možeš podnest tak kad te tuđi pas napadne, nedaj Bože ubije!! Naši mili i premili zakoni, no o tome drugom prigodom....

a mysterious place

subota , 10.09.2011.

Vratila se ja!!

petak , 09.09.2011.

Evo me ljudi!
I` m back!
imam komp., osvanulo i meni :))
samo kaj sad nisam u toku događaja i još mi je ovo sve novo...
HD je kod stručnjaka, nadam se da će moć uzet van slike iako je rečeno da je to skoro pa i nemoguće,
jer je u gorem stanju nego je mislil...

Eh, al sad moram uzet fotoaparat u ruke i stvarat nove slike...
Ma ništa lakše :))

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>