ponedjeljak, 23.06.2008.

Jedan tren, jedna riječ, jedan pogled

Jedan tren, jedna riječ, jedan pogled
Sve mijenja samo jedan trenutak. Samo jedna riječ, jedan pogled mijenja sve na dobro ili loše. Nema ničeg između. Sve je ništa. Sve u što smo vjerovali, u što smo se nadali, što nas je potaklo da se dignemo svako jutro, može poništiti samo jedna riječ, jedan pogled, samo jedan trenutak

Zašto osjećaje koje smo vječno posjedovali, koje smo njegovali i izgrađivali, zašto mogu nestati u trenu? Vjekove može uništiti sekunda. Sve dobro postaje loše, sve ispravno je pogrešno, svi snovi su nestali. Samo tako. U trenu. U pogledu. U riječi. Sati, pa i godine truda, maštanja, razmišljanja, osjećanja, sve je uništeno. I onda tako prazni i obeshrabreni lutamo, besciljno. Svaki put nas odvodi dalje i dalje i sve više i više se gubimo.

Kada smo tako prazni, svaki korak je težak. Sve što osjećamo, sve o čemu razmišljamo ubija nas. Vratiti se ponovo u život, vratiti ispunjenje, vratiti osjećaje, misli, ne možemo sami. Netko nam treba pružiti jedan trenutak, jednu riječ, jedan topao pogled koji će nam vratiti izgubljeno. Koji će nam pomoći da ponovo počnemo graditi sebe, kao čovjeka, kao cjelinu. Zapravo, to nam se stalno događa. Sve nas ubije, sve nas uništi, svakodnevno. Ali opet, to sve nas opet i opet vraća u život s novim temeljima u kojima se nalaze novi osjećaji, nove misli i novi snovi koji samo čekaju da ih izgradimo. I onda opet nešto ih sruši, ubije i da nam novi zadatak, novi projekt, nove temelje koje dalje izgrađujemo.

Mi biramo koliko ćemo izgraditi, ali ne biramo kada će se to srušiti i kako, i prečesto se iznenadimo jer je malo potrebno da se sve uruši, da nas samo pogled, trenutak ubije. Ali treba biti strpljiv, jer svatko dobije nove temelje.

crycrycrycrycrycrycrycry
(sa tportala)


13:58 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.