Evo uvatila me neka LUDNICA
Jeste li se to ikad zapitali? Znali ste nešto, ali znanje o tome vam ne donosi toliko zadovoljstvo. Tek kad osjetite kišu na dlanu, ne samo da znate da postoji nego je i osjećate, tad se osjećate potpunima.
Nije dovoljno znati. Možda bi trebalo biti, ali nije.
Znate da vam roditelji žele samo dobro, ali bolje je kad to osjetite na svojoj koži i kad vam to uistinu pokažu.
Znate da vas supružnici, cure/dečki vole, ali zapravo se osjećate voljenim tek kad vam to kažu u oči.
Duboko u sebi znate da ste pametni, ali osjećate se pametnim tek kad dobijete neku peticu.
I mogla bih tako nabrajati do nedogled.
Čudno je kako nešto znamo, a stalno nam se to treba dokazivati jer bi u protivnom izgubili vjeru to. Zapravo, evo vam razloga zašto sve više ljudi postaje ateistima… nema dokaza. U starim zapisima piše puno o Božjim čudesima i ljudi su tad stvarno vjerovali. Danas nema tih dokaza i nema vjere.
Tako se izgubi i vjera u ljubav. Kad si dugo u braku, izgube se nježnosti, izgubi se i ono ''Volim te'' i ako ga dugo ne izgovaramo ljubav postane samo nešto što postoji, ali ne i nešto što se osjeća na svojoj koži.
Mislim da se ja nikad neću zadovoljiti time. Želim osjetiti vjetar na licu, a ne samo znati da postoji, želim osjetiti kapi kiše, sunčeve zrake… Želim osjetiti poljupce, čuti ''Volim te'', osjetiti zagrljaje, gledati u dobru ocjenu na papiru.
Možda to nije dobro. Možda to nekim znači da mi vjera u nešto nije dovoljna. Možda. Ali znate što? Zašto bi bila? Ako ne mogu imati dokaze, potrudit ću se da vjera i znanje bude dovoljno. Ali ako mogu, želim ih.
|