09.06.2004., srijeda
trt
|
vec jedno sat vremena pricam s ljudima i razmisljam sto da napisem. trenutno se toliko toga odvija u meni, ne mogu pisati. ali sretna sam, to je bitno. |
05.06.2004., subota
oooo, da!
doslo je cak i brze nego sto sam mislila. ma prekrasno. i unatoc tome sto nisam spavala cijelu noc, sto sam u pola cetiri pocela kuhati nekakvu tjesteninu, sto ne smijem zaspati jer mi za tri-cetiri sata dolazi prijateljica na kavu - OSJECAM SE SUPER. i bas kao ovi smajlici na slici, moja se raspolozenja mijenjaju nevidjenom brzinom. danas cu za to okriviti pilule. hormone. zapravo, svejedno mi je, meni je super! maloprije sam razmisljala sto bih mogla jesti (isuse boze, ovo nije normalno!!! ako ovo bude trajalo jos dva dana, ponovo pocinjem pusiti!!) i na pamet su mi pali keksi. domacica, da budem preciznija. a onda me je udarilo u glavu! DO-MA-CI-CA!!! mislim, tko bi normalan tako nazvao cajne kekse prelivene cokoladom?? zaista. naravno, tu je na vidjelo dosla moja predivna osobina da od svih ljudi najvise zabavljam samu sebe (a nekima je to cudno!?), pa sam se sjetila jos neceg: haribo gumenih bombona s okusom kokakole (to je samo po sebi glupo), a zovu se, molimlijepo, happy-jebena-cola!! ma daj, fini gumeni bomboni s okusom kole koja je sretna. znaju li ti ljudi da koka odavno vise nije sastojak kokakole? wow, uspjela sam napisati nekoliko (smislenih!) recenica a da nisam pocela pricu o tome kako je moja baka dok je bila mlada... da, bravo ja! za dva mjeseca mi je rodjendan. to me je potaklo da razmislim o tome sto sam (korisno) napravila u zadnjih godinu dana. tri minute sam buljila u zid, a onda odustala. moram priznati da me to pomalo plasi. lijena jesam, nikad ne dovrsim ono sto zapocnem, brzo gubim interes za sve zivo... ali godinu dana?? ma sjetit cu se vec necega. ako nista drugo, uvijek mogu izmisliti tako nesto. uh, idem malo pospremiti ovaj brlog da zena ima gdje sjesti kad dodje! |
pocelo je..
upravo sam shvatila zasto sam se bojala bloga: previse je tu ljudi koji me poznaju. ali, ne poznaju me dovoljno. i zelim da tako ostane. valjda je to jos jedna od mojih faza. kladimo se da ce mi sutra smisao zivota biti cijelom svijetu reci sto sam pojela... pf, jebeni mozak. a mogla sam biti bas pristojna djevojka.u fazi sam kada moram znati odgovore na sva pitanja o sebi. a tako sam nesigurna. nedavno sam shvatila da uopce ne poznajem sebe samu. ali uopce. ne znam zasto. ne znam kako to ispraviti. tko ce mi odgovoriti na sva pitanja koja imam? mislim da bih to ipak trebala sama. ali kako? jebeno kako? ponekad sam u fazi u kojoj se ne zamaram pitanjima o sebi. samo se prepustim. i to je lakse, puno lakse. da mogu, da znam kako, ostala bih u toj fazi zauvijek i ne bih se mucila pitanjima i odgovorima i zivotom i sranjima. ne znam. mrzim svoje krajnosti. danas ne volim svoj zivot. sutra cu ga obozavati. danas sam umorna od toga da budem sretna unatoc svim sranjima u zivotu. postoji osoba koja me voli. razumije. volim i ja njega (na svoj blesavi nacin) i barem se trudim razumjeti ga. ali nase su ljubavi miljama daleko. strasno su razlicite. on mene voli onako pravo, bezuvjetno. ja sam pizda. a to mi je najgore od svih mojih sranja. i kako da ja njemu objasnim, pokazem koliko su nase ljubavi razlicite. kako da mu objasnim da ja ne mogu, ne znam, voljeti drugacije. a znam da ga boli. znam sto misli, a ne znam sto da ucinim. i glupo bi bilo da me opet paralizira strah i da se jednog dana probudim bez njega. ne zelim to. sjediti i gledati kako ti zivot postaje jebada - strucnjak sam za to. i svjesna sam da sam iskljucivo sama kriva za to sve, a ne znam kako da si pomognem. jebiga, svatko ima sranja u zivotu, ali aktivirati se samo zato da si napravis nova sranja, a poslije se vratiti u sigurnu (iako je od svega najmanje sigurna) pasivnost kako bi mogla promatrati svoje remek-djelo (a svakim novim nadmasis samu sebe), moze samo sjebana budala. priznajem. iako se ponekad zaista divim svojoj snazi. i znam da cu sutra pricati potpuno desetu pricu, kako sam se opet udebljala, kako mi se pas pobljuvao na tepih. jebiga, ovo sam ja SADA (i to je sve sto znam). za sutra ne garantiram. |
AMEBA
da, tako se danas osjecam. uzasno sam plitka i to me uznemirava. da, to je rijec. jako sam uznemirena ovih dana.uopce ne zelim da itko zna za mene. zelim pasivno promatrati Zivot. toliko me fascinira, toliko me plasi, tako je lijep. restart. zelim poceti iz pocetka. zelim se roditi ponovo. i molim vas, ako nije problem, da ovaj put ipak imam malo manji nos |
| lipanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
-trenutno-
-- sam uzorita robinjica :)--sam duboko i daleko, a ne znam gdje
--sam prebolesna :D
--nema trenutno
--zalim sto sam zakasnila u Pionire
--bas volim to sto mi je blog negledljiv :D
--sam gospodjica Analiza. shvatila sam da se ne bojim buducnosti. ja se uzasavam sadasnjosti.
-blogovi-
--pop perverzije :))----seljober:))) (rakija)--
--ah, nikola--
--marvinche--
--nesto malo drugacije--
--ptica trkacica--
--watashi--
-linkovi-
--Blog.hr--
--Forum.hr--
--Internet Monitor--