|
24.03.2006., petak
Zbrčkano razmišljanje
Danas imam problema sa mišljenjem jednostavno me ubija ovakav navodno lijep dan vjerojatno zato što ne mogu uživati u njemu nego baš kad je najljepše moram na posao a tamo i dalje status quo na određeni način su ukinuli poziciju na kojoj sam radio a realno ta pozicija nikad nije niti postojala pa onda ne znam jesu li me degradirali ili ne a dobio sam pohvale i povišicu a kao degradiram sam tu svakako nema logike ali iz vojske sam naučio jednu dobru poslovicu zašto je stražar pred vojarnom da logika ne bi ušla u vojsku vjerojatno iz istog razloga mi ispred zgrade gdje radim imamo jednog zaštitara ali buduci da ja i dalje radim isti posao kao i prije i praktički je sve ostalo nepromjenjeno barem za mene nisam degradiran mislim niti ne mogu biti degradiran s pozicije koja ne postoji kao što u ovom tekstu ne postoje točka zarez i ostale oznake koje bi vam olakšale čitanje ovog teksta koji pišem evo s posla a kako me želudac još uvijek zeza od prekomjerne količine čaja od hmelja od neki dan mislim da večeras neću nikuda ići nego ću doma i staviti neki filmić i čips i u krevet možda bi mogao pogledati onaj o geishi a da sjećanje jedne geishe posudila mi frendica a nisam još pogledao možda je dobar ne moram brinuti za njezin poklončić za rođendan jer je već naručen i trebao bi taman stići na rođendan osim ako me netko zajebe a onda moram smisliti neke isprike inaće volim te kinesko japanske filmove ali nekako mi se ipak neda gledati taj film nekako mi zvuči presofti radije ću ja staviti cube zero iliti navodni početak sage o kocki ma dosta je bilo organiziranog razmišljanja odoh je pustiti mozak na pašu ipak se treba odmoriti za daljnje konzumiranja hmeljnog čaja koje će uslijediti pa možda već sutra ali dva popularna moram navesti jer su me u ovoj zbrci uspjeli nasmijati
Leži Jaques Houdek na plaži... dođe Greenpeace i vrate ga u more
Leži Ivana Kindl na plaži... dođu surferi i spreme je s ostalim daskama
|
22.03.2006., srijeda
Ne znam što reći na ovo
Na ovo jednostavno nemam komentara. Ali da nađem ovako nešto u našim dućanima, mislim da bi na pod legao smijući se.
|
14.03.2006., utorak
Cenzura? Na Blogu? Nemoguće
Baš sam pogledao ovu kratku reportažicu o pisanju učenika o svojim profesorima danas na Dnevniku. I kako je to diglo tu veliku prašinu. Nikako se ne slažem sa bilo kakvom pomisli da bi se nametala bilo kakva cenzura od strane države na Blog-u, jer je Blog najbolji primjer demokracije. Mogao bi biti uzor političarima. Ali isto tako zastupam ideju da bi svatko sa imalo kulture i znanja trebao posjedovati bar malo samocenzure.
Dragi profesori: Molim vas da se uključite i to vrlo aktivno u čitanje i pisanje blogova. Internet je postao vrlo jak medij. Kako je interaktivan, svatko može na njega napisati što god mu drago. Da li će odgovarati za to? To je druga stvar, ali morate uzeti u obzir da su mnogi učenici daleko napredniji u ovome nego vi. Svaka vaša loša riječ, davanje nekome jedinice iz zalaganja i sl. može završiti ovdje. Korigirajte svoje ponašanje. Uvijek imajte u obziru da vas učenici više ne komentiraju samo na hodniku, ili WC-u ili kantini. Oni sada pred sobom imaju daleko veće mogučnosti da vam osiguraju otkaz, ukratko, čak i unište život. Imate sreće da se još nisu sjetili nečeg domišljatijeg. Iza njih sada stoje mediji, a iza njih javnost. Znači, na svakom satu vašeg predavanja ne govorite tridesetorici učenika, nego nekoliko desetaka tisuća blogera. A sada i televiziji.
Dragi učenici: Shvatite da ste pisanjem bloga o svojim profesorima daleko prerasli tračeve s hodnika i WC-a uz pljugicu. Tračeve s hodnika zna nekoliko ljudi ili možda malo više iz te zatvorene zajednice. Imenovanje određenih osoba za to što ste jedan dan dobili jedinicu ili vam nije bilo po volji što je taj profesor rekao može imati velike posljedice. Vaš pissed-off stav u određenom trenutku vam neće dopustiti da uvidite da možete tom profesoru/profesorici uništiti život. Što ako dobije otkaz samo zato da bi ravnatelj uklonio oko javnosti sa svoje škole? Tko će hraniti djecu tih profesora? Zamislite se na njihovom mjestu! Stojite pred trideset mamlaza koji samo gledaju kako da odu zapaliti pljugu, poslati te u PM, popiti pivo, dogovaraju se za izlazak u Gjuru itd. A vaš posao je da ih nečemu naučite. Jednog trena povisite glas i kažete koju ružnu riječ i završite kao javno ruglo ns Blogu.
Dakle svakako se slažem da je Blog izvrsno sredstvo kao ispušni ventil. Govorite protiv svojih profesora što hoćete, ali imajte na umu moguće posljedice. I pobogu nemojte imenovati ljude! To je klevetanje bez razloga. Radije tim profesorima dajte neke nadimke (ona s bradavisom na nosu, ona s brkovima, ćelafi, ...budite maštoviti) ionako ih koristite u školama. I biti ćete zakonski zaštićeni od optužbe za klevetanje.
|
Nešto nježno
Samo otvoren um prima mudrost,samo otvorene ruke primaju darove, samo otvoreno srce prima ljubav i samo najdraže osobe primaju ovu poruku
Kada voliš, možeš da živiš čak i ako si nesretan
Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš,ne vjeruj u sve što čuješ, ne daj sve što imaš,ne želi sve što nemaš, samo voli onog ko tebe voli
Vrijeme je presporo za one koji čekaju,prebrzo za one koji se boje,predugo za one koji tuguju,
Prekratko za one koji se raduju,
ali za ljubav vrijeme je vječnost
Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli, ali ni vječnost nekad nije dovoljna da se zaboravi ono što trenutak stvori
Daljine razdvajaju ljude, zbog njih se tuguje, plače
Ali onome ko zaista voli daljine ništa ne znače!
Nikada ne traži nešto savršeno da zavoliš ,bićeš u opasnosti da umreš bez ljubavi.
Zavoli nešto što nije savršeno i učini ga savršenim svojom ljubavlju
Ne gledaj u ljepotu koja će te zanjeti, već gledaj u dušu koja će te voljeti
Kada odlučiš da voliš – prvo nauči da hodaš po snijegua da ne ostavljaš tragove
jer samo tako nikog nećeš povrijediti svojim odlaskomi
Ne dozvoli da budeš nečiji stih,
potrudi se da mu budeš cijela poezija
U životu poželi da ne izgubiš voljenoi da ne voliš izgubljeno
Pobrini se da dobiješ ono što voliš
inače će te prisiliti da voliš ono što dobiješ
Nema te mržnje koja je tako odvratnakao ljubav u stadiju raspadanja
Nikada ne daj srce ni po koju cijenu osim ako ti neko da srce u zamijenu
Nikada ne počinji da voliš onoga koga ne smiješ
Nikada ne gledaj u oči onoga ko te ne zaslužuje,
ali uvijek uzvrati ljubav onome ko ti je daje!
Ljubav počinje pogledima, traje poljupcima a završava se suzama
Muzika je izmišljena da bi svijedočila o ljudskoj usamljenosti
Voljeti nekoga a ne biti s njim,je isto kao i biti kažnjen kada nisi kriv
Uči se na greškama drugih ljudi jer Ti ne živiš dovoljno dugo da bi ih stigao sve napraviti
Osmijeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari
Vratiti se staroj ljubavi je isto kao i pročitati knjigu kojoj znaš kraj
Što ne boli - to nije život što ne prolazi - to nije sreća
Dobio sam ovo putem maila. Jedan divan pps prepun ružica. Nešto rijetko među gomilom zajebancija koje primam svaki dan. I čitavši ovo, totalno sam se raznježio. Toliko da mi je došlo toplo oko srca. Otvorio sam adresar i počeo razmišljati kome ću poslati, a onda... najednom shvatim da je ono toplo oko srca moja jutarnja kava koju sam prolio po sebi i sada je počela bit pretopla.
A baš sam ispeglao tu majicu.
|
12.03.2006., nedjelja
Propadanje tradicije
Trebam pomoć!!! Kakvu? U shvaćanju ovu deblaziranosti mladeži, koja jednostavno tradiciju prepuštaju propadanju. O čemu ja to govorim? Dajte mladima link neke free online igrice, tipaOgame ili slično, i provesti će noći i noći igrajući to i ne dopuštati da im netko ne sredi planetu ili uništi flotu prije nego naprave fleetsave. Pokušajte ih dovesti da se bave nečim konstuktivnim i tradicionalnim i reakcija je : A kaj ti briješ? Ili još gore, ako nisu na računalima, tada su u nekim disko-klubovima i slušaju glazbu od koje se malo starijoj ekipi povraća.
Dakle, što me u stvari brine? Propadanje mnogih kulturno umjetničkih društava! A to je dosadno! – će reći mnogi. Možda i jest, ali je ipak tradicija. Država plaća najmanje dva profesionalna orkestra za narodnu glazbu – Tamburaški orkestar HRT-a i LADO. Od kuda su ti ljudi naučili svirati tambure? Vrlo malo njih u glazbenim školama. Stvarni počeci su išli malo drugačije. U doba tog ozloglašenog komunizma, država je uvelike financirala razvoj narodne glazbe i formiranje orkestara u osnovnim školama. Što je svakako kontradiktorno sveopće prihvaćenoj misli da je komunizam zatirao nacionalizam. Nakon što bi 4 godine proveli kao klinci u takvim malim orkestrima, često pod prisilom roditelja, taman kad bi postali tinejđeri, shvatili bi da se iz toga moglo i zaraditi i da vaši starci nisu bili tako glupi. Tek sa nekih 14 – 15 godina bi shvatili da to i nije tako loše, posebno kad čujete priče da je čest slučaj da basista povali mladenku nakon svirke na njezinom vlastitom vjenčanju.
Mnogi su tada odmah po upisu u srednju školu prelazili u takozvane KUD-ove. I još prije desetak godina, bilo je nezamislivo vidjeti da neki jako poznati KUD-ovi lijepe plakate da traže članove. Vjerujte mi ima dosta takvih KUD-ova. Još prije nekoliko godina znali su imati toliko članova da nemaju dovoljno instrumenata za svirače, nemaju dovoljno haljina za pjevačice u zboru. A sada? Neki od najačih KUD-ova muku muče sa brojem članova. Postojeći članovi sviraju, pjevaju i plešu iz strasti i ljubavi prema glazbi. Reguliraju smjene na poslu i prilagođavaju predavanja na faksu kako bi došli na probe, uzimaju godišnje kako bi mogli na turneje. Ali sve ih je manje.
Ljudi stare, dobivaju teže poslove i bolje plaćene i ne mogu više žrtvovati vrijeme. Ili još važnije imaju djecu i ne mogu si priuštiti odlazak na probe. A mlađi članove više ne dolaze. U školama više nema toliko orkestara, a nikog ne zanima doći direktno u neki KUD i naučiti svirati tamburu, ili pjevati i plesati hrvatsku narodnu glazbu. A tambura je, svidjelo se vama ili ne, naše nacionalno blago.
Gotovo svi gažeri i tamburaški bendovi kojih se možete sjetiti su počeli u takvim orkestrima i KUD-ovima .
Evo nekih poznatijih:
Glazbeni ansambl Trešnjevka- Zagreb,
Pajo Kolarić - Osijek,
Ivan Goran Kovačić - Zagreb,
Ferdo Livadić - Samobor
...
Imate li kakvu ideju? Kako ljudima to približiti i zainteresirati ih?
|
|
