Baš sam pogledao ovu kratku reportažicu o pisanju učenika o svojim profesorima danas na Dnevniku. I kako je to diglo tu veliku prašinu. Nikako se ne slažem sa bilo kakvom pomisli da bi se nametala bilo kakva cenzura od strane države na Blog-u, jer je Blog najbolji primjer demokracije. Mogao bi biti uzor političarima. Ali isto tako zastupam ideju da bi svatko sa imalo kulture i znanja trebao posjedovati bar malo samocenzure.
Dragi profesori:
Molim vas da se uključite i to vrlo aktivno u čitanje i pisanje blogova. Internet je postao vrlo jak medij. Kako je interaktivan, svatko može na njega napisati što god mu drago. Da li će odgovarati za to? To je druga stvar, ali morate uzeti u obzir da su mnogi učenici daleko napredniji u ovome nego vi. Svaka vaša loša riječ, davanje nekome jedinice iz zalaganja i sl. može završiti ovdje. Korigirajte svoje ponašanje. Uvijek imajte u obziru da vas učenici više ne komentiraju samo na hodniku, ili WC-u ili kantini. Oni sada pred sobom imaju daleko veće mogučnosti da vam osiguraju otkaz, ukratko, čak i unište život. Imate sreće da se još nisu sjetili nečeg domišljatijeg. Iza njih sada stoje mediji, a iza njih javnost. Znači, na svakom satu vašeg predavanja ne govorite tridesetorici učenika, nego nekoliko desetaka tisuća blogera. A sada i televiziji.
Dragi učenici:
Shvatite da ste pisanjem bloga o svojim profesorima daleko prerasli tračeve s hodnika i WC-a uz pljugicu. Tračeve s hodnika zna nekoliko ljudi ili možda malo više iz te zatvorene zajednice. Imenovanje određenih osoba za to što ste jedan dan dobili jedinicu ili vam nije bilo po volji što je taj profesor rekao može imati velike posljedice. Vaš pissed-off stav u određenom trenutku vam neće dopustiti da uvidite da možete tom profesoru/profesorici uništiti život. Što ako dobije otkaz samo zato da bi ravnatelj uklonio oko javnosti sa svoje škole? Tko će hraniti djecu tih profesora? Zamislite se na njihovom mjestu! Stojite pred trideset mamlaza koji samo gledaju kako da odu zapaliti pljugu, poslati te u PM, popiti pivo, dogovaraju se za izlazak u Gjuru itd. A vaš posao je da ih nečemu naučite. Jednog trena povisite glas i kažete koju ružnu riječ i završite kao javno ruglo ns Blogu.
Dakle svakako se slažem da je Blog izvrsno sredstvo kao ispušni ventil. Govorite protiv svojih profesora što hoćete, ali imajte na umu moguće posljedice. I pobogu nemojte imenovati ljude! To je klevetanje bez razloga. Radije tim profesorima dajte neke nadimke (ona s bradavisom na nosu, ona s brkovima, ćelafi, ...budite maštoviti) ionako ih koristite u školama. I biti ćete zakonski zaštićeni od optužbe za klevetanje.