Nedavno je ova pričica sa eksperimentima na beaglovima digla popriličnu prašinu. Svaka čast onima koji su prosvjedovali za te psiće. Osobno nisam sudjelovao. Ali uvijek kad vidim takve prosvjede, ma koliko volio životinje, ne mogu se uvijek prikloniti idejama tih, nazovimo ih, «zaštitnicima» životinja. Zašto? Jer mrzim licemjerje. Naime dosta tih prosvjednika i prosvjednica, na sav glas viču kako to treba zabraniti, to nije humano, niti moralno, niti postoji isprika koja bi dopustila jednoj vrsti eksperimente kako bi drugoj vrsti bilo bolje. To je sve istina. Ali zašto se onda te iste prosvjednice još istu večer uljepšaju, našminkaju, namirišu skupim parfemima i odu van. Sve te šminke i parfemi sadrže neke vrlo opasne kemikalije, koje su morale biti negdje provjerene prije nego su zakonski dopuštene u prodaju. To stavljate na svoju kožu, znači moralo se eksperimentirati sa drugim sastojcima koji sprječavaju štetne posljedice za vašu kožu. Sad će reći da ne kupuju proizvode testirane na životinjama. To nije istina! Prilikom kupnje rijetko na kojem proizvodu možete vidjeti da li je ili nije testirano na životinjama. Osim toga, zamislite da vas do dovedu u laboratorij gdje se rade prototipovi novih šminki. Na policama iznad kemičara vidite sulfatnu kiselinu, HCl, amonij-hidroksid, i mnogo drugih tekućina i prašaka čije ime niti ne znate izgovoriti. A sve se to koristi u izradu nečeg što ćete doskora imati na svom licu. Laborant vam pruži uzorak, da li ćete ga staviti na svoje lice? Uzmite u obzir da to nije testirano na životinjama, i vi ste u stvari «testna životinja». Ne bih baš rekao da će te se usuditi, jer kad vidite koje se sve kemikalije koriste, pitanje je da li proizvod biti totalno bezopasan. A ne postoji niti jedan doktor znanosti koji može sa sigurnošću predvidjeti da li je neki potpuno nov proizvod opasan ili ne. Osim toga u proizvodima na kojima piše: «Nije testirano na životinjama» uglavnom se nalaze kemikalije za koje se kroz niz godina istraživanja saznalo da nisu opasne i nije ih više potrebno testirati. A preko čega se istraživalo dok se došlo do tog zaključka?
Najgori oblik testiranja na životinjama je definitivno vivisekcija, odnosno seciranje živih životinja. Ne moram tu stavljati linkove gdje se to može vidjeti, možete ih potražiti i sami. To je metoda koja se prakticira u mnogim studijima medicine i veterine, jer to su budući liječnici i moraju znati kako je to kad otvarate živi organizam. Netko će reći neka eksperimentiraju na leševima, ali to nije isto kao kad vam srce kuca pred očima. Realno, možete stvarno naći ogroman broj argumenata za zabranu vivisekcije. No u jednom razgovoru koji sam imao prije par dana s jednim kolegom spomenuo je jednu situaciju gdje bi i najveći zaštitnik životinja sigurno odustao od svojih ideala. Situacija je drastična ali vrlo lako moguća. Recima da imate malo dijete kojem je ustanovljen teški defekt na srcu. Vivisekcija je strogo zabranjena! Nakon srčanog udara kod djeteta završite na hitnoj, dijete mora hitno na operaciju. Vivisekcija je strogo zabranjena! Jedini dostupan kirurg je mladi liječnik koji još nije imao priliku otvoriti živi ljudski organizam i to saznate netom prije operacije. Kako bi se osjećali u tom trenutku? Kad znate da taj liječnik svoje prvo iskustvo stječe upravo na vašem djetetu. Operacija je teška, a drugog, iskusnijeg liječnika nema.
Nije mi cilj niti podržati niti protiviti se svemu ovom ali moram napomenuti da je život jako okrutan, i vjerujte mi kad vam je dijete bolesno, niti na kraj pameti vam nije kako su došli do tog lijeka. Ako ste vi sami bolesni, još se možete držati svojih ideala, ali za nekog drugog, nekog koga volite, to je gotovo nemoguće.
Ali prije novih prosvjeda, probajte prepisati sastojke sa vaših ruževa, parfema, šampona i informirajte se o njima. Ima ih dosta karcinogenih. Ali bez eksperimenata, kemikalija koje sprječavaju karcinom ne bi bilo u tim artiklima. Ne budite licemjeri.
|