|
29.07.2005., petak
No comment!!
Nije baš da se slažem s ovim, ali oni koji nisu ovo moraju pročitati: LINK
|
20.07.2005., srijeda
Eksperimenti na životinjama
Nedavno je ova pričica sa eksperimentima na beaglovima digla popriličnu prašinu. Svaka čast onima koji su prosvjedovali za te psiće. Osobno nisam sudjelovao. Ali uvijek kad vidim takve prosvjede, ma koliko volio životinje, ne mogu se uvijek prikloniti idejama tih, nazovimo ih, «zaštitnicima» životinja. Zašto? Jer mrzim licemjerje. Naime dosta tih prosvjednika i prosvjednica, na sav glas viču kako to treba zabraniti, to nije humano, niti moralno, niti postoji isprika koja bi dopustila jednoj vrsti eksperimente kako bi drugoj vrsti bilo bolje. To je sve istina. Ali zašto se onda te iste prosvjednice još istu večer uljepšaju, našminkaju, namirišu skupim parfemima i odu van. Sve te šminke i parfemi sadrže neke vrlo opasne kemikalije, koje su morale biti negdje provjerene prije nego su zakonski dopuštene u prodaju. To stavljate na svoju kožu, znači moralo se eksperimentirati sa drugim sastojcima koji sprječavaju štetne posljedice za vašu kožu. Sad će reći da ne kupuju proizvode testirane na životinjama. To nije istina! Prilikom kupnje rijetko na kojem proizvodu možete vidjeti da li je ili nije testirano na životinjama. Osim toga, zamislite da vas do dovedu u laboratorij gdje se rade prototipovi novih šminki. Na policama iznad kemičara vidite sulfatnu kiselinu, HCl, amonij-hidroksid, i mnogo drugih tekućina i prašaka čije ime niti ne znate izgovoriti. A sve se to koristi u izradu nečeg što ćete doskora imati na svom licu. Laborant vam pruži uzorak, da li ćete ga staviti na svoje lice? Uzmite u obzir da to nije testirano na životinjama, i vi ste u stvari «testna životinja». Ne bih baš rekao da će te se usuditi, jer kad vidite koje se sve kemikalije koriste, pitanje je da li proizvod biti totalno bezopasan. A ne postoji niti jedan doktor znanosti koji može sa sigurnošću predvidjeti da li je neki potpuno nov proizvod opasan ili ne. Osim toga u proizvodima na kojima piše: «Nije testirano na životinjama» uglavnom se nalaze kemikalije za koje se kroz niz godina istraživanja saznalo da nisu opasne i nije ih više potrebno testirati. A preko čega se istraživalo dok se došlo do tog zaključka?
Najgori oblik testiranja na životinjama je definitivno vivisekcija, odnosno seciranje živih životinja. Ne moram tu stavljati linkove gdje se to može vidjeti, možete ih potražiti i sami. To je metoda koja se prakticira u mnogim studijima medicine i veterine, jer to su budući liječnici i moraju znati kako je to kad otvarate živi organizam. Netko će reći neka eksperimentiraju na leševima, ali to nije isto kao kad vam srce kuca pred očima. Realno, možete stvarno naći ogroman broj argumenata za zabranu vivisekcije. No u jednom razgovoru koji sam imao prije par dana s jednim kolegom spomenuo je jednu situaciju gdje bi i najveći zaštitnik životinja sigurno odustao od svojih ideala. Situacija je drastična ali vrlo lako moguća. Recima da imate malo dijete kojem je ustanovljen teški defekt na srcu. Vivisekcija je strogo zabranjena! Nakon srčanog udara kod djeteta završite na hitnoj, dijete mora hitno na operaciju. Vivisekcija je strogo zabranjena! Jedini dostupan kirurg je mladi liječnik koji još nije imao priliku otvoriti živi ljudski organizam i to saznate netom prije operacije. Kako bi se osjećali u tom trenutku? Kad znate da taj liječnik svoje prvo iskustvo stječe upravo na vašem djetetu. Operacija je teška, a drugog, iskusnijeg liječnika nema.
Nije mi cilj niti podržati niti protiviti se svemu ovom ali moram napomenuti da je život jako okrutan, i vjerujte mi kad vam je dijete bolesno, niti na kraj pameti vam nije kako su došli do tog lijeka. Ako ste vi sami bolesni, još se možete držati svojih ideala, ali za nekog drugog, nekog koga volite, to je gotovo nemoguće.
Ali prije novih prosvjeda, probajte prepisati sastojke sa vaših ruževa, parfema, šampona i informirajte se o njima. Ima ih dosta karcinogenih. Ali bez eksperimenata, kemikalija koje sprječavaju karcinom ne bi bilo u tim artiklima. Ne budite licemjeri.
|
05.07.2005., utorak
Veličina (ni)je važna!
Prenosim iz Jutarnjeg lista, petak 01.07.2005, str.26
Normalna dužina penisa u erekciji je 6,9 cm?
«Većina muškaraca koja nije zadovoljno svojom muškošću i smatra da ih priroda baš i nije podarila, zapravo je u krivu! Problem je u krivoj predodžbi i ideji o tome koja je veličine penisa zapravo normalna. Naime znanstvenici tvrde da muškarci moraju naučiti kako je normalna veličina penisa četiri, odnosno 6,9 centimetara, ovisno već o stanju u kojem se nalazi. Dakle, da li je u stanju mirovanja ili erekcije. Takve mjere suprotne su ukorijenjenom mišljenju među muškim spolom koji smatra da je prosječna dužina opuštenog penisa – 13 centimetara. Stoga i ne čudi, zaključuju znanstvenici, da mnogo muškaraca normalnih proporcija svoj penis smatra premalenim i da zbog toga imaju frustracije. …….»
Jučer dok sam na pizzi bio sa dvije mlade dame, sa dvije lijepe guze, što sam na njihovo insistiranje morao ocjenjivati, jedna od tema je krenula na veličinu prvo grudi, zatim penisa. Što se tiče grudi, zaključak je bio da nije dobro preveliko (ako previše izlazi iz ruke) a opet nije dobro ak' baš nemaš kaj primit'! A onda je bio i penis na redu. Koliko je u stvari normalno i što je uvriježeno mišljenje? Da li je ovaj članak iz Jutarnjeg istina ili ne, nemam pojma. Ali sigurno je da prevladavaju pogrešna mišljenja. Prema sveopćim tvrdnjama mnogih žena, očito ispada da je glavno da tip ima kobasicu, i to dobru, jer veličina je važna. Ali na to pita jedna od frendica: a što ako je ona plitka i uska, kud će ga gurnut? Što ti vrijedi kobasica ako jebeno boli? I kad on nema kud s tim? Dobro razmišljanje, na što je meni palo na pamet: Da li vas je koji muškarac doveo PRSTOM do orgazma? Uglas: DA. A ja: A koliki je prst? Nastao je dakako smijeh, jer ako te prstom dovede do orgazma ipak je važnija tehnika. Istina ponekad ni tehnika nije dovoljna, jer ak' e premali, onda je premali i mo'š ga jebat! Ne,ustvari nemreš! Druga je frendica ipak nekako prešutno zastupala mišljenje da je veličina važnija. Vjerojatno joj niti jedan do sada nije bio dovoljan, ne bih znao. Ali krajnji zaključak na sve to skupa je bio da je važna KOMPATIBILNOST! Dakle da su si oboje podjednaki, i dakako da tip nije zec!!
Poruka za muške: Ako ste, sudeći prema članku, preko desetke, onda je sve OK.
Poruka za žene: Ako ste doživjele orgazam nakon njegovog prsta, podučite ga tehnici da mu to uspijeva i sa penisom, ako nije uspio, naučite ga da radi rukama.
|
|