|
28.11.2005., ponedjeljak
Bez inspiracije...
Dobar dan, dobili ste telefonsku centralu psihijatrijskog odjela u Vrapču:
- Ako imate kompulzivno-opsesivne impulse,
- više puta pritisnite broj 1;
- Ako ste ovisni o drugima,
- zamolite nekoga da pritisne broj 2;
- Ako ste podijeljena ličnost,
- pritisnite brojeve 3, 4 i 5;
- Ako ste šizofreničar,
- mali glasić u vašoj glavi reći će vam koji broj treba pritisnuti;
- Ako ste manično-depresivni,
- bilo koji broj da pritisnete nitko se neće javiti;
- Ako ste paranoični,
- mi već znamo tko ste i što trebate, molimo vas da ostanete na liniji kako bismo otkrili odakle zovete.
|
20.11.2005., nedjelja
Nedjelja će biti bazno neradni dan
Dakle u nedjelju ćemo svi ići ili na misu ili ćemo na kiosk kupovati novine, jer, citiram: „...Dnevni tisak tj. novine moći će se prodavati nedjeljom,...“. Osobno mislim da je taj zakon idiotizam! Na ovo pretpostavljam da bi me mnogi napali jer moraju raditi nedjeljom a htjeli bi na misu. Obrazloženje mog razmišljanja: Nigdje se u medijima nisu spomenule djelatnosti koje rade nedjeljom jer se ni po kojem zakonu ne smiju zaustaviti nedjeljom. Uvijek se priča samo o trgovini, mislim svaka čast trgovcima. Nisu im plaćeni prekovremeni rad, noćne, nedjelje, i svakako im je ovo dobrodošlo. Ali... što je sa ostalim djelatnostima, za koje vjerujem da će dodati neke stavke u novi zakon po kojem te djelatnosti moraju raditi i vikendom i praznikom i blagdanom. O njima Crkva nije rekla niti riječi. Koje su to djelatnosti? Djelatnici elektrana-toplana moraju nastaviti raditi jer se ljudi moraju grijati i imati struju, i Crkva je koristi za večernje mise, zašto ne koriste svijeće? Aerodromi nastavljaju s radom nedjeljom jer se strance uopće ne tiče taj zakon i oni dolaze u Hrvatsku kad im se prohtije. Da ne spominjem bolnice, što bi se dogodilo da svi liječnici i medicinske sestre jednostavno zaključaju vrata, ostave bolesnike i odu na misu? Vozači javnog prometa i dalje će voziti nedjeljom, a htjeli bi na misu. Novinari također rade jer dnevne novine moraju biti spremne za ponedjeljak i utorak, a i oni bi mogli na misu. Operateri pozivnih centara telekomunikacijskih tvrtki također moraju raditi jer se telefonske linije ne smiju isključiti niti u jednom trenutku, pa ni dok traje misa, iako bi možda bilo korisno jer uvijek neka budala ostavi uključeno zvono na mobitelu, a u crkvi je to stvaro nekulturno. Pekari će nedjeljom raditi punom parom jer trgovine moraju imati svjež kruh u ponedjeljak ujutro. Konobari rade jer si mi moramo popiti kavice s društvom pola sata nakon mise. Trenutno se ne mogu sjetiti još takvih djelatnosti, ali vjerujem da ih ima još mnogo. Osim toga mnogi koji su sada za takav zakon će ubrzo nakon što postane važeći požaliti. Zašto bi? Pa kad imate radno vrijeme 9-17, uz današnji promet jedini dani kada će se moći u malo veći šoping po namirnice za slijedeći tjedan su subota i nedjelja. A to znači da će svi oni koji rade subotom ne mogu iskoristiti taj dan, a kada onda da idu u malo već kupnju? Ljudi vole velike trgovačke centre jer svako malo imaju neke akcije i na njima se da uštedjete malo od te crkavice koju svi imamo, pa se može kupiti i nešto dodatno. Ukoliko ćemo biti osuđeni na svakodnevno kupovanje malo-po-malo u malim kvartovskim trgovinama, to će biti daleko skuplje i za mjesec-dva ćemo već osjećati posljedice što ne možemo u šoping nedjeljom.
Do sada bi netko pomslio da sam protiv tog zakon ili da mrzim Crkvu, ali to nije točno. Ja samo ne volim dvostruka mjerila. I želim znati po kojem principu trgovci imaju prednost pred ostalima koji MORAJU raditi nedjeljom? Ako će, citiram: „...Nedjelja će biti bazno neradni dan...“ ovo biti istina, neka onda vrijedi za sve. Zatvorimo aerodrome. Isključimo struju, grijanje, telefonske linije, ostavimo bolesnike da se smrzavaju u bolnicama, ostavimo spuštene rampe na naplatnim kućicama na autocestama, neka policija ne patrolira nedjeljom ujutro, ne kupujmo kruh u ponedjeljak kako bi pekari mogli spavati. Rezervirajmo nedjelju za misu i molitve. Sve ostalo je nevažno.
|
16.11.2005., srijeda
Moderni Romeo i Julia
Ja imam 18 godina, a ona 14. Sve je bilo lijepo i predivno. Ja sam inače popularan u školi, a ona je to tek postala. Meni se čak i podigao rejting jer je mala pravi komad. Išlo to tako neko vrijeme, a onda nas je našao njezin stari. Zabranio joj da se viđa sa mnom. Nazvao me probisvjetom i niškoristi! A tko je on da mene tako naziva? Ona je moja Julija.
Ali danas je 21. stoljeće! Što si ti starci misle da nas mogu razdvojiti? Pa nije ovo šekspirijanska Engleska da si onu mogu tako mislit! Još me svi frendovi jebu da sam papak i da napravim nešto. Spustio sam se u podrum, uzeo sačmaricu od starog i otišao do njezine kuće. Znam ja da ona mene voli. Učinit će sve za mene!
Nogom sam razvalio vrata. Prvo na što sam naišao, njezin stari. Bum, jedna prepreka manje. Repetirao sam sačmaricu. Primjetio sam sa strane njezinu sestru, ima 13 godina. Hm dobra guza, bit će nešto od nje za koju godinu... Otrčala je... neka, s njom nikad nije bilo problema. Gdje je stara? Aha, tu je. Bum! Problem rješen.
Bila je u svojoj sobi. Za grlio sam je i otišli smo van. Bila je blijeda i uplašena, ali bila je moja. I nitko neće mene zvati probisvjetom!
Ovo zvuči kao skica scenarija za neki niskobudžetni filmić iz američke provincije. Ali nešto slično se stvarno dogodilo. Više o tome na FOX News.
|
15.11.2005., utorak
Stanje u Zagrebu
RAZGOVARAJU DVA GOLUBA NA GRANI:
Jedan kaze:
"Jebote, ovo je moć! Praviš se mrtav, a pola grada se usere od straha!"
|
|