Povrede i njihovo uzrokovanje…

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari On/Off

Opis bloga

Većinom moje sređene i nesređene misli. Kad sam zadovoljan, depresivan, ljut na sve. Ukratko kad sam ovakav i onakav.
A kad nemam ideja ili inspiracije neka dobra fora koju želim podjeliti...

Dakle premalo!!! Sad svi klik na REFRESH pa da vas bude više!!!

An invasion of Armies can be resisted, but not an idea whose time has come.
-Victor Hugo-

The basic tool for the manipulation of reality is the manipulation of words. If you can control the meaning of words, you can control people who must use them.
-Philip K. Dick-

You need something to frighten people with - to prevent them from paying attention to what's really happening to them.
-Noam Chomsky-

Everything is held together with stories. That is all that is holding us together... stories and compassion.
-Barry Lopez-

Beware clarity. A man speaking to you in clear language is clearly using obsolete ideas.
-Herbert Marshall McLuhan-

Ako...

...mi želite napisati ili prigovoriti... pišite komentar!!
Dakle jedna mala napomena: Ako me nema duže vrijeme na Blogu to je vrlo vjerojatno zato što se bavim nečim... pa me nema....

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor

RSS FEED BUTTONS

Glupavi linkovi

UZ PIVICU
TRKACHICA
USAGI
CELESTIAL JUNK
DUCHESS
BALANCE OF LIFE
FRANCESCA
ŠTAKOR DIZAJNIRA
LIL FISH
ANTIBIOTIC
HAL
DOMAĆICA IZ PAKLA
MALO UMNOSTI
KNJIŠKI MOLJAC
TAMBURA
LOTHIRIEL
DINKLErBOBERS
SUMMER1983
Tresnjevka
4musiclovers

Na Google-u me pronašli sa:
kupovanje piratskih cd-a<-
misli<-
velike misli<-
žene<-
BORDER COLLIE<-
predrasude<-
izbor misli<-
breskvica<-
dating rituals<-
novu<-
maila<-
normalna veličina penisa<-
romeo julija keller<-
Ne gledaj ljepotu koja ce te zanjeti, nego u dusu koja ce te voljeti<-
veličine penisa<-
zavodjenje kako muskarci<-
crni ten i boja kose<-
plave oci i koja kosa boje najbolja<-
na raskrižju života,kuda dalje<-
plave oči<-
žene u tangama<-
idealni izgled tijela žena<-
vježbe za skidanje sala sa ruku<-
ravan trbuh<-
podaci more hr<-
kako protumačiti govor tijela<-
svršili zajedno<-
forum dijeta iskustva<-
tommy emanuel<-
forum dijeta iskustva<-

Kad se jedna vrata sreće zatvore,
druga se otvore,
no često tako dugo zurimo u zatvorena vrata,
da ne primjetimo ona, koja su se nam otvorila.
(Helen Keller)

Traži priliku, ne sigurnost
Čamac je siguran u luci
ali dno s vremenom istruli
(Brown)

Ne ljubite se dvoje,
što gledate jedan u drugoga,
nego dvoje,
što gledate u istom smjeru.
(Saint-Exupery)

Budi spreman na velike probleme.
Jer za njima se skrivaju velike prilike.
(Brown)

01.08.2004., nedjelja

Nekoliko puta sam razmišljao o tome što me može taknuti ili čak povrijediti. I iskreno nema toga tako puno. Budući da i inače često larmam i galamim, tj. podižem glas i na sitnice, u stvari ne reagiram emocionalno. To je za mene normalno. Uvrede, psovke i kritike na kratko me navedu da se zamislim i možda nešto promijene, ali ne jako. Mogu podnijeti svašta. U to sam se uvjerio i ja i mnogi iz moje okoline. Gaženje, podmetanje, nož u leđa (dakako ne u literarnom smislu) i još mnogo toga, i neće imati neki veliki utjecaj ili izazvati neki veliki stres u meni. Ali ima nekoliko stvari koje ne podnosim. Takve stvari koje uzrokuju neku jaku emocionalnu reakciju u meni.
NEEFIKASNOST često uzrokuje bijes kao spontanu reakciju. Priznajem i sam sam često lijenčina u nekim stvarima, kao pospremanje, nekad mi se stvarno ne da nekuda ići itd, itd. Ima toga dosta. No kad se nešto dogovoriš, ili obećaš, ili si, daj Bože, plaćen za to pa ne napraviš ili čekam mjesec dana na posao koji traje u najgorem slučaju petnaest minuta, e tada pošizim. To je bacanje vremena uzalud, bez nekog konkretnog rezultata. Još gore ispada kada ja, npr. na poslu podignem par ljudi na noge da se nešto napravi jer to ipak donosi profit, onda tih nekoliko «neefikasnih» te tako pogleda, da samo čekam kad ću dobiti nogom u guzicu. Jer ispadam zanovijetalo i gužvotvorac.
PRETJERIVANJE i ISKRIVLJAVANJE ponekad uzrokuje istu reakciju u meni. Primjer: mogu se pohvaliti da sam ipak dosta proputovao i svakojake situacije doživio. I onda, normalno, se o tome u društvu priča, jer ipak ima dosta zgoda i nezgoda. Često ignoriram kad ostali sudionici malo iskrive činjenice zbog zanimljivosti. No kad ti nekoliko ključnih elemenata tako okrenu da ispadneš totalni kreten i seronja, a znaš da nije bilo tako i imaš svjedoke. A sve samo zato da oni ispadnu super, a u stvari su reagirali kao papci, jer su imali 15 dana za nešto učiniti i ništa, a ja sam zajeb'o šesnaesti (jer sam bio pijan i živčan) i ispadnem totalni krivac za sve, pa moraš puknuti. Nakupilo se. Kad slušaš tisuću puta istu priču, a svaki pojedini put je neki detalj još malo više izokrenut, već stvarno počinje ići na živce. I dovede te u situaciju da sam morao primiti šalicu od kave i piti ju, samo zato da ne odalamim onog koji iznosi te nazovi «činjenice». Ili mi dođe da nazovem one sudionike putovanja koji znaju o čemu se radi i da tu priču uguraju u šupak pripovjedaču.
IGNORIRANJE pak na drugu stranu ne uzrokuje niti nešto pozitivno niti negativno, osim možda kasnije, kao posljedicu. Nego me dovede u neku čudnu prazninu i izgubljenost. Primjer: s nekim si si dobar. Skoro svaki dan se vidite, razgovarate. Zajebancija, vicevi, mail-ovi, čak i neki elementi iz osobnog života i onda muk. Prođeš pored osobe, pozdraviš, ništa. Nema odgovora. K'o da sam od stakla pa gleda kroz mene. OK, nekad i ja hodam k'o muha bez glave, jer mi se nešto mota po glavi, pa ne vidim niti tramvaj koji me umalo udario u Frankopanskoj, a kamoli da nekog prepoznam. Jednom, OK, dvaput, OK, triput, nešto ne štima. Ali nakon pet dana ili više toga se stvarno počnem pitati: Što se događa? Jesam li ja što rekao? Neku uvredu, glupost, što? Ili ta osoba ima nekih gadnih problema? Zar je tako teško reći Bog? Mislim, tada sam u situaciji da vrtim po glavi tisuće trenutaka provedenih u razgovorima, na kavi itd. a ne mogu otkriti što ne štima. I dalje nema povratne informacije. Više volim kad mi netko kaže u lice: «Čuj ideš mi na živce, goni se!» i maknut ću se bez nekih primisli, nego ovako. I onda kad ja počnem istom mjerom, onda počnu vrijeđanja. Momentalna povratna informacija. Pa čak i u Hrvatskoj vojsci, gdje si obavezan pozdraviti svakog časnika ili dočasnika kad prođeš pored njega, ako ti ne odzdravi nakon tri susreta, nisi ga dužan pozdravljati i nećeš trpjeti posljedice. Dokazano jer sam imao takvu situaciju sa jednim general-bojnikom dok sam služio. Tri puta mi nije odzdravio i ja ga višem nisam pozdravljao, kad me ljut pitao zašto; rekao sam da to nisam dužan, ako on ne obavlja svoju dužnost. I bio sam u pravu. Ali život nije vojska, to kužim. Ali do vraga, ako ti smetam reci, pa ljudi smo, a ne da se gleda kroz mene. To je užasno, stvarno ne znam što bi sa sobom tada.

Taman kad nekog upoznam i shvatim da imamo nešto zajedničko, postane zanimljivo i možemo provesti nešto vremena zajedno kao normalni i civilizirani odrasli ljudi, ovo je kao pljuska. U stvari ne, bolje reći šaka u zube u smislu odbijanja.

- 00:00 - Komentiraj (5) - Ispiši - Link za baš ovaj post - Raspravi na forumu

<< Arhiva >>