08.10.2005., subota
SILOM ZAPOVIJEDNIK
|
U VISOKOJ TRAVI , 4 . POGLAVLJE Uniforme su bile dobre , američke . Bila je to donacija nekog našeg poduzetnika koji se bavio tekstilom . U svakom slučaju , bar smo izgledali polu profesionalno . Ko da smo došli iz zaljevskog rata . Oprema je stizala sa svih strana u tih par dana . Iz Jadran – filma su poslali stari , oklopljeni Dodge , kamion koji su koristili za snimanje ratnih filmova . Kamion je bio pun kaciga , onih njemačkih iz drugog svjetskog rata . Dečki su izgledali jako zanimljivo s tim kacigama na glavama . INA se isprsila Motorolama , kako bi imali dobru vezu kad se zgubimo u visokoj travi . Motorole su bile namještene na posebnu frekvenciju koju neprijatelj nije mogao prisluškivati , tj. . nisu imale frekvenciju na cijele brojeve već na polovice , kao npr . 103,5 kHz . Tako su bile neuhvatljive za JNA prislušne stanice . Jedino oružje nije nitko donirao . Tako da smo bili vojska bez oružja i više smo ličili na Ratnike Shaolina nego na vojsku . Mogli smo samo štapovima i nun- čakama mahati . Puzali smo po travi , trčali cik-cak preko livada , izbjegavajući fiktivne metke , lomili jedni druge raznim karate i judo tehnikama , trenirali zasjede i prepade , gdje su neki padali doslovno sa drveća , pentrajući se ko majmuni na suhe grane , koje ne bi izdržale njihovu vremešnu težinu i godine . Tako da je već u prvih dva dana satnija imala tri ranjena a da rata još vidjeli nisu . Kako smo se podijelili u dvije satnije , bilo je tu već i prepucavanja i natjecanja koja je bolja . Bila je to čista glupost ali i najstariji čovjek podjetinji u nekakvim takvim situacijama . U našoj satniji bila su tri voda . U mom vodu , zapovjednik je jednog jutra netragom nestao . Bio je , navodno , jako razočaran organizacijom , ali istina je da se usrao ko grlica kad je čuo za Baniju , o kojoj se pričalo kao o mogućoj destinaciji . Kak sam ja bio zapovjednik prve desetine automatski su me prebacili na zapovjednika voda . Tak da sam se , ni kriv ni dužan , našao na jebenoj poziciji i na grbači sam imao trideset propaliteta sa sto čudi i sto poroka . Već drugi dan sam se suočio sa dva najteža . Vojnici Fritz i Getz . Ljubav prema alkoholu bila im je zajednička točka . Obično bi se napili tokom dana , pa bi onda navečer pravili pizdarije po gradu .Policija ih je vračala nama , nakon trežnjenja u zatvoru jer su oni ipak bili vojnici , a tada vojna policija još nije bila formirana . Najveći pothvat su Fritz i Getz učinili jedne večeri pred sam odlazak na bojište . Dva hrabra hrvatska vojnika , pod punom borbenom spremom , izjurili su starim Dodgeom na novozagrebačke ulice , vozikali se po naseljima , bacali njemačke kacige djeci , pozdravljali podizanjem ruke sve prolaznike koji su u čudu pratili taj mali spektakl , dok nisu ožednjeli pa su stali pred birtijom da obnove potrošene zalihe . Lokali su dok ih nisu izbacili napolje , te su se treznili u kabini Dodgea do jutra . Policija ih je opet privela smatrajući da su vozili ne registirano vozilo tehnički neispravno te da su ugrožavali promet i javni red i mir . Drugi primjerak su bili braća Hammer . Stariji Hammer je bio štemer a mlađi ga je silom htio nadmašiti . Mlađi Hammer je tražio žrtve bilo gdje . U restoranu , u lokalima , u dučanima , na cesti , bilo gdje . Bilo bi dovoljno reći mu nešto , pogledati ga krivo ili pravo , kakao god okreneš , mali se odmah htio mlatiti . Stari Hammer je pizdio , ali mu je u jednu ruku i godilo da se mali fura na njega . Uzeo sam starog pod ruku i tiho mu šapnul : « Od danas si ti zapovjednik desetine , a mali Hammić je tvoj vojnik .» Hammer me blijedo gledao . « Svaku pizdariju koju on napravi , ti ćeš biti kriv , kao njegov zapovjednik . Ja ću kazniti tebe. « Hammer se namrgodio i već sam mislio da će me prasnuti šakom , kad promumlja : « Dobro , gazda . Jebat ću mu mater ak me zajebe .» « Da…..gazda…uf….» pomislih u sebi , sretan kaj se to moglo riješiti na tako civilizirani način .Fritza i Getza nismo mogli srediti . Njima je alkohol totalno prevladao tako da smo ih poslali doma .Poslije sam čuo da su se pridružili nekoj drugoj postrojbi i poginuli ubrzo na bojišnici |