18.11.2004., četvrtak
POGLEDAJ DOM SVOJ , ANĐELE .
Prošlo je trinaest godina . Grad na Dunavu nikad više neće biti isti .Koliko god se mi trudili , političari o tome pričali , analitičari analizirali , povjesničari pisali , jedan grad je umro , zauvijek . Leži kao čovjek u komi , vegetira , umjetno održavan na suživotu ljudi , koji ne mogu i neće zaboraviti . Vojske dođu i prođu , ostave pustoš u srcima i dušama , ostave za sobom srušene domove , nerodna polja , zapuštene vrtove . Gospodari rata ili su umrli ili su u zatvoru ili u bijegu . Običnom čovjeku , seljaku , radniku to ništa ne znaći . Silovanoj i duševno ubijenoj djevojci , djetetu bez roditelja , roditelju bez djeteta , to ništa ne znači . Kad izgubiš svoje snove , svoj dom , svoj život , dal i jedan OPROSTI može biti dovoljno jak , da oprostiš ? Kad u savjesti nosiš krv i suze , i kad te prate sjene gdje god pođeš , dal možeš tražiti OPROST . Vukovar je umro 18.11.1991 godine . Sječate li se ? |