29.10.2004., petak
NADNICA ZA STRAH
izjavljujem da sam upoznat s rizikom i stanjem u IRAKU te da svojevoljno i na svoju odgovornost prihvaćam rizik za vlastiti život i invaliditet.Stavit ću svoj život na kocku za 2000 soma evra , ostaviti kosti u pustinji jebene zemlje , ostaviti ženu i djecu bez oca i muža , majku i oca bez sina , ići ću tamo gdje su i Ameri rekli da nejdu , jer ja sam Hrvat , vozač kamiona , i ne bojim se nikoga . Moj gazda je pošten čovjek . On mi uredno plača socijalno , i zdravstveno , prijavio me doduše na minimalac , a ostalo dobivam u kešu , ali kaže čovjek , puno bi mi poreza uzeli . Zato ja njega volim . On brine za moj džep . Kaže mi da vozim , i da ne pitam , da je sve sređeno , i da država za mene brine . Oni u Ministarstvu prometa svako naše prezime na zidu drže , uokvireno , podcrtno žutim , i misle na nas , uvijek , i dok spavaju. Znaju oni nas vozače . Ako treba vozit ćemo i 24 sata . Pa nek nas ubiju , nek nas muče , nek nas trpaju u zatvor , al roba mora doći na odredište . Nema veze što nemam zaštitu , pa neće baš moj kamion pogoditi onaj smješni tip umotan u stolnjak . A za dvije tisučice evra , bože , moja familija dobrih 30 dana neće bit gladna , i režije će platit . Možda budem i na teveu , prepoznat će me prijatelji , rodbina , reći će " Eno našeg NN-a , jel živ, majke ti ?!" A ja ću im se poslije javit mobitelom i reć : " Ma izvuko sam glavu ovaj put , pa ću i sljedeći . Čuva Bog Hrvate!" |